Albert Costa

Juniorska karijera

Costa je tenis počeo trenirati u dobi od pet godina te je 1993. godine igrao finale juniorskog Roland Garrosa a osvojio je Rolex Orange Bowl.

Profesionalna karijera

Albert Costa je u profesionalne vode ušao 1993. da bi godinu potom bio proglašen najboljim teniskim debitantom prema ATP-u. Ubrzo se pokazao kao jak tenisač na zemljanoj podlozi dok ga je bivši tenisač i TV komentator Andrés Gimeno nazvao "čovjekom s dva forehanda". Razlog toga bila je njegova lakoća da istom točnošću i snagom ima forehand i backhand.

Krajem ožujka i početkom travnja Costa je igrao finala u Casablanci i Estorilu ali je gubio od Schallera i Mustera. U svojem trećem finalu igranom u Kitzbühelu uslijedio je revanš protiv austrijskog kralja zemlje Thomasa Mustera. Ondje je pobijedio u meču koji je trajao pet setova te osvojio svoj prvi turnir.

Drugi turnir osvojen je na Swiss Openu protiv Félixa Mantille dok je protiv istog protivnika osvojio i treći turnir u San Marinu. Nakon poraza u Monte Carlu i Rimu iz Masters serije 1000, Costa iz trećeg pokušaja osvaja turnir iz te serije, ovaj puta u Hamburg. Protivnik mu je bio Àlex Corretja koji je predao meč u trećem setu.

Svoj najveći uspjeh u teniskoj karijeri, Albert Costa je ostvario 9. lipnja 2002. kada je u finalu Roland Garrosa pobijedio sunarodnjaka Ferrera te osvojio svoj prvi i jedini Grand Slam.^[1] Također, s Rafaelom Nadalom je početkom 2005. osvojio Dohu u igri parova protiv rumunjsko-ruske varijante Pavel-Južnji.

Reprezentativna karijera

Kao španjolski reprezentativac, Costa je igrao na Olimpijadama 1996. i 2000. Na Olimpijadi u Atlanti je bio šesti nositelj u igri singla, međutim, ondje je ispao već u prvom kolu protiv talijanskog predstavnika Andree Gaudenzija. Ništa bolji uspjeh u singlu nije imao ni u Sydneyju, međutim u paru s Àlexom Corretjom osvojio je olimpijsku broncu pobijedivši u borbi za treće mjesto južnoafričku kombinaciju Adams-de Jager.

Također, Costa je nastupao i za španjolsku Davis Cup reprezentaciju. Uz Corretju, Ferrra i Balcellsa, bio je član momčadi koja je 2000. godine na domaćem terenu u Barceloni osvojila Davis Cup protiv Australije.

Trenerska karijera

Nakon što je Španjolska 2008. godine na gostovanju kod Argentine osvojila Davis Cup, tadašnji izbornik Emilio Sanchez podnio je ostavku a njega je naslijedio Albert Costa. Ozbiljni protukandidat bio mu je Àlex Corretja dok iz španjolskog teniskog saveza tvrde da je presudio jedan glas.^[2] Prije tog posla bio je savjetnik Feliciana Lópeza.

Pod njegovim vodstvom Španjolska je uspjela sljedeće godine obraniti naslov prvaka te osvojiti još jedan 2011.

Costi je tijekom odrastanja John McEnroe bio idol. Tenisač je katalonskog podrijetla te uživa u kartanju, stolnom tenisu, golfu i nogometu. Budući da je rodom iz Léride, navijač je tamošnjeg istoimenog kluba kao i FC Barcelone. Najdraži film mu je Ben Hur.

U braku je s Cristinom Venturom dok mu je kum bio bivši suigrač Àlex Corretja kojeg je tjedan dana ranije pobijedio u polufinalu Roland Garrosa. Sa suprugom Cristinom ima dvije blizanke Claudiju i Almu.

Pojedinačno (12:9)

Ishod	Datum	Turnir	Podloga	Protivnik	Rezultat
Poraz	26. ožujka 1995.	Casablanca, Maroko	zemlja	Gilbert Schaller	4–6, 2–6
Poraz	9. travnja 1995.	Estoril, Portugal	zemlja	Thomas Muster	4–6, 2–6
Pobjeda	6. kolovoza 1995.	Kitzbühel, Austrija	zemlja	Thomas Muster	4–6, 6–4, 7–6(7–3), 2–6, 6–4
Poraz	18. veljače 1996.	Dubai, UAE	beton	Goran Ivanišević	4–6, 3–6
Poraz	28. travnja 1996.	Monte Carlo Masters, Monte Carlo	zemlja	Thomas Muster	3–6, 7–5, 6–4, 3–6, 2–6
Pobjeda	14. srpnja 1996.	Gstaad, Švicarska	zemlja	Félix Mantilla	4–6, 7–6(7–2), 6–1, 6–0
Pobjeda	11. kolovoza 1996.	San Marino, San Marino	zemlja	Félix Mantilla	7–6(9–7), 6–3
Pobjeda	15. rujna 1996.	Brighton, Engleska, UK	zemlja	Marc-Kevin Goellner	6–7(4–7), 6–2, 6–2
Pobjeda	20. travnja 1997.	Barcelona, Španjolska	zemlja	Albert Portas	7–5, 6–4, 6–4
Pobjeda	14. rujna 1997.	Marbella, Španjolska	zemlja	Alberto Berasategui	6–3, 6–2
Pobjeda	10. svibnja 1998.	Hamburg, Njemačka	zemlja	Àlex Corretja	6–2, 6–0, 1–0, odus.
Poraz	17. svibnja 1998.	Masters u Rimu, Italija	zemlja	Marcelo Ríos	Odus.
Pobjeda	2. kolovoza 1998.	Kitzbühel, Austrija	zemlja	Andrea Gaudenzi	6–2, 1–6, 6–2, 3–6, 6–1
Poraz	20. rujna 1998.	Brighton, Engleska, UK	zemlja	Félix Mantilla	3–6, 5–7
Pobjeda	11. travnja 1999.	Estoril, Portugal	zemlja	Todd Martin	7–6(7–4), 2–6, 6–3
Pobjeda	11. srpnja 1999.	Gstaad, Švicarska	zemlja	Nicolás Lapentti	7–6(7–4), 6–3, 6–4
Pobjeda	1. kolovoza 1999.	Kitzbühel, Austrija	zemlja	Fernando Vicente	7–5, 6–2, 6–7(5–7), 7–6(7–4)
Poraz	29. srpnja 2001.	Kitzbühel, Austrija	zemlja	Nicolás Lapentti	6–1, 4–6, 5–7, 5–7
Poraz	28. travnja 2002.	Barcelona, Španjolska	zemlja	Gastón Gaudio	4–6, 0–6, 2–6
Pobjeda	14. srpnja 2002.	Roland Garros, Pariz, Francuska	zemlja	Juan Carlos Ferrero	6–1, 6–0, 4–6, 6–3
Poraz	21. srpnja 2002.	Amersfoort, Nizozemska	zemlja	Juan Ignacio Chela	1–6, 6–7(4–7)

Parovi (1:0)

Ishod	Datum	Turnir	Podloga	Partner	Protivnici	Rezultat
Pobjeda	9. siječnja 2005.	Doha, Katar	beton	Rafael Nadal	Andrei Pavel Mihail Južnji	6–3, 4–6, 6–3

• Profil tenisača na ATP World Tour.com