Bošnjaci (Vukovarsko-srijemska županija)

Površina općine je 94,96 km², od čega 5.019 ha ili 52,85 % čine obradiva tla, a 3.547 ha ili 37,35 % šuma. Selo se nalazi u blizini rijeke Save i grada Županje, s kojom je urbanizacijom gotovo spojeno, a udaljenost između središta Bošnjaka i Županje iznosi oko 5 km. Graniči s općinama Vrbanja, Drenovci, Nijemci, gradovima Županja i Otok, te s Bosnom i Hercegovinom.

Okosnicu prometne mreže čine dva glavna cestovna smjera: autocesta A3 na sjeveru Općine (GP Bregana-Zagreb-Slavonski Brod-Lipovac- GP Bajakovo), te državna cesta D214 (Županja-Bošnjaci-GP Gunja) na jugozapadnom dijelu Općine Bošnjaci. U neposrednoj blizini, između Bošnjaka i Županje, prolazi i državna cesta D55, a oko 6 km od centra Bošnjaka je i međunarodni granični prijelaz Županja - Orašje. Osim cesta državne važnosti, na području Općine su još i dvije županijske ceste Ž4223 (Bošnjaci-Otok) i Ž4229 (Bošnjaci-Spačva) te nekoliko nerazvrstanih prometnica.

Na lokalitetu Poprnjak, oko 3 km sjeverno od Bošnjaka, pronađeno je naselje i nekropola kulture polja sa žarama koje se prema pronađenim brončanim i koštanim predmetima datira u završnu fazu brončanog doba (Br D - Ha A1), oko 1000 godina prije Krista. Na prostoru Žuželja, kod bivše Daražove ciglane uz rijeku Savu, pronađena je starohrvatska nekropola.

Prvi se puta Bošnjaci spominju 1476. godine, u popisu posjeda Selna (Zelna),^[3] i to kao desetak raštrkanih sela, koja će sredinom 18. stoljeća ušoravanjem biti povezana u cjelinu.

Turska vladavina

Posavski dio Slavonije Turci osvajaju 1536. godine, a ovo je područje pripadalo Srijemskom sandžaku, kadiluku Nijemci i nahiji Posavina. Područje današnjih Bošnjaka sastojalo se od nekoliko sela koja su prema turskom poreznom popisu provedenom oko 1570. izgledala ovako:

• Boşnak (Bošnjaci): 2200 akči poreza, 11 kuća,

• Buçiye (Buče) i Karaş (napušteno selište Karaševo): 2200 akči poreza, 6 kuća,

• Salanik, Islaniçi (selo Slanik, drugim imenom Slanić): 3222 akče poreza, 8 kuća.

Najviše je poreza i ušura^[4] plaćano je od pšenice, prosa, košnica, ovaca i svinja, a stanovnici Slanić sela^[3] imali su i 4 vodenice na rijeci Savi.

Vojna krajina i suvremeno razdoblje

Nakon oslobođenja od Osmanske vlasti i uspostave granice na Savi Bošnjaci su dio Slavonske vojne granice, 7. Brodske graničarske pukovnije i 11. satnije (kompanije) sa sjedištem u Županji.

Dne 16. rujna 1845. kod Bošnjaka je, u Savi, potonuo prvi hrvatski parobrod Sloga.^[5]

Važan datum za općinu je 22. svibnja 1897. kada su održani prosvjedi protiv nametnutog kandidata za izbore za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor.,^[6] a kojega su Bošnjačani trebali prisilno izabrati. U sukobu je ubijeno osam mještana, a ranjeno njih oko stotinu. Danas se 22. svibnja slavi kao Dan općine Bošnjaci, a nemili se događaj naziva Krvavi bošnjački izbori.^[7]

Od 1945. do 1963. događala su se ukazanja Majke Božje i nekih svetaca. Izazvala su veliku pozornost hrvatske katoličke javnosti, a do danas nisu istražena. O tom događaju piše u svojim knjigama Vinko Juzbašić, te svećenik Srijemske biskupije Petar Šokčević u knjizi Zapisi iz olovnih vremena, u poglavlju Ukazanja u Bošnjacima 1945. – 1963. Šokčević piše o događajima kao svjedok i u knjizi prikazuje ozračje tih događaja i daje portrete vidjelaca.^[8]

U Domovinskome je ratu sudjelovalo oko 360 Bošnjačana, od kojih je bilo mnogo ranjenih, a sedmero poginulih.

Do 1993. Bošnjaci su bili u sastavu Općine Županja.

Bošnjaci su selo s hrvatskim, katoličkim starosjedilačkim stanovništvom, koje se naziva i Slavoncima Šokcima. Po popisu stanovništva iz 2001. godine, općina Bošnjaci imala je 4.653 stanovnika, raspoređenih u jednom naselju - Bošnjacima. Prema popisu iz 2021. Bošnjaci imaju 2.868 stanovnika.

Nacionalni sastav stanovništva Bošnjaka po popisu 2021.

• Hrvati - 2.841 (99,06%)
• Albanci - 14 (0,49%)
• Srbi - 5 (0,17%)
• Romi - 7
• Bošnjaci - 2
• Rusini - 1
• Rusi - 1

Nacionalni sastav stanovništva Bošnjaka po popisu 2011.

• Hrvati - 3.855 (98,82%)
• Albanci - 14 (0,36%)
• Srbi - 9 (0,23%)
• Romi - 7
• Bošnjaci - 1
• Mađari - 1
• neopredijeljeni - 4

Uz poljoprivredu i šumarstvo, izvor dodatnih prihoda brojnim bošnjačkim obiteljima je predstavljala izrada oboraka i ženskih ručnih radova, osobito šlinge.^[9] To je pretočeno i u pjesmu koja kaže: Bošnjaci se nadaleko znaju, po oborcim i po šlingeraju!

Poduzetnička zona obećavajući je pokazatelj napretka. Brojni su proizvodni pogoni, poljoprivredna obiteljska gospodarstva te stočarske i poljoprivredne zadruge. Uređena su mnoga izletišta i šetnice uz Spačvanski bazen, kao i ugostiteljski objekti. Godine 2007. otvoren je i Šumarski muzej.^[10]

Brojne organizacije brinu o tradiciji, ručnome radu, šokačkoj pjesmi, glumi i plesu, a sportski klubovi privlače mlade i zadržavaju ih u selu. Trenira se i druži uz nogomet, rukomet, taekwondo, šah, lov i ribolov. Domaći turniri pridonose tomu da se dobar glas o Bošnjacima daleko čuje.

Bošnjački Vjerovi

Vjerovi (Virovi) su vodotok dužine 18 380 m, širine prosječno oko 60 m, i dubine 2-7 m, čije je korito nastalo izlijevanjem rijeke Save, kao njezin rukavac tj. odvirak, u vrijeme visokih vodostaja.

Danas, kada zbog izgradnje nasipa ne postoji izravna veza s rijekom Savom, Virovi skupljaju vodu iz šuma u području Bošnjaka i Otoka, i većim dijelom godine imaju odlike močvare, i riječnog jezera, te pružaju idealne uvjete za odmor, ribolov, lov, šetnju i branje gljiva.

Za vrijeme velikih padalina u proljeće i u jesen, vodostaj im se znatno podigne i tada Virovi uspostavljaju prirodnu protočnu vezu s rijekom Spačvom, a preko nje s Bosutom i Savom, ponašajući se kao sporotekuća rječica.^[11]

Značajnu ulogu u njihovu vodostaju imaju podzemne vode, koje se kreću na dubini 1,75 - 2, 75 m ispod površine zemljišta, pa zato nikad ne presušuju. Dakle od prirodnog fenomena izvorišta - vira, nastao je i naziv Virovi, koji se u dijelu Bošnjaka nazivaju i Vjerovi. Bogato su stanište raznim biljnim i životinjskim vrstama. Zahvaljujući bujnoj vegetaciji, u vodi Vjerova nalaze se raznovrsni kukci koji služe kao hrana brojnim ribama i drugim životinjama. Ovdje žive ribe nizinskih voda: šaran, linjak, štuka, som, karas, sunčani karas, bjelica, grgeč - bandar - bulješ - okan ili ostriž, deverika, žutooka, keder i čikov. Među pticama ističu se bijela roda, crna roda, bijela čaplja, crna liska, siva čaplja, divlja patka, orao ribič, golub grivnjaš te orao štekavac - veliki riblji orao koji je veoma prorijeđen i prijeti mu izumiranje. Od sisavaca u vodi živi vidra, a na pojilo dolazi lisica, divlja svinja, srna i jelen. Općenito možemo reći da su fauna i flora Vjerova slični onima u Kopačevu.

U neposrednoj blizini Vjerova nalazi se Rezervat hrasta lužnjaka Lože. Zbog izvrsnih genetskih svojstava žir s obala Virova, kao sjemenski materijal, šalje se po cijeloj Europi te ovaj podatak dovoljno govori i o biološkoj vrijednosti ekosustava Vjerovi.^[12]

Na Vjerovima se nalaze ostaci srednjovjekovne utvrde Virgrad ili Slobodnjak grad, pa Općina Bošnjaci i Grad Otok rade na turističkom razvoju toga područja.^[13]

Tu se nalazi i vikend naselje u kojem postoje potencijali za oblikovanje dodatnih kapaciteta smještajne, ugostiteljske i druge turističke ponude.^[14]

Radi se o svetištu u ulici Ljudevita Gaja (Buče) gdje se Gospa ukazala dvijema djevojčicama i jednom dječaku, svi starosti od 9 do 15 godina. Ukazanja su trajala od ljeta 1945. godine do ljeta 1963., u početku na samom "svetištu", a kasnije i u župnoj crkvi, na oltaru BDM.

Prva ukazanja i znamenja na nebu započela su 10. svibnja 1945., dok je desetoro djece molilo krunicu na gumnu obitelji Domaćinović. 7. srpnja 1945. prvi puta je vidiocima progovorio sveti Martin, a sljedećeg dana 8. srpnja 1945. progovorila je i Majka Božja rekavši: "Ja sam draga Gospa" i "Bošnjaci sveto mjesto, anđeli moji".

Na vijest o ukazanju Gospe u Bošnjacima, koju nisu prenijele novine, narod iz tadašnje FNR Jugoslavije hrlio je u Bošnjake vlakom, kolima, pješice, na koljenima. Tako župnik, u spomenici župe, piše da se za Veliku Gospu, 15. kolovoza 1945., na svetištu skupilo između 10 000 i 15 000 hodočasnika, a bilježi i mnoga čudesa, ozdravljenja i milosti.

Nova komunistička vlast i UDBA je sve snage usmjerila na sprječavanje dolazaka i rastjerivanje naroda, tako da su vidioci, članovi njihovih obitelji i svećenici ispitivani i zatvarani, a milicija je pucala iz oružja, te čak postavila i nekoliko mina na svetištu, od kojih je ranjeno nekoliko hodočasnika. Zbog ukazanja je proganjan i tadašnji župnik i dekan Marijan Galović, te još neki katolički svećenici, a neki su vjerojatno i ubijeni, kao dominikanac Česlav Novak.^[15]

Nakon što je Bosansko-đakovački i Srijemski biskup dr. Antun Akšamović 16. kolovoza 1947. posjetio svetište u Bošnjacima, izmolio 7 Očenaša, 7 Zdravomarija i 7 Slavaocu, komunistička je vlast organizirala rušenje svetišta 22. kolovoza 1947., pa su se ukazanja nastavila u župnoj crkvi.

Od ožujka 1950. ukazanja su bila tri puta mjesečno: 5., 15., i 25. u mjesecu, a progoni su se i dalje nastavili, osobito prema vidjelici Mariji Golubičić, koja je u nekoliko navrata osuđivana i zatvarana.

Zadnje ukazanje je bilo na blagdan Velike Gospe 1963., a krajem iste godine Marija Golubičić je otišla u samostan Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovo, uzevši redovničko ime Bernardica.^[16]

Unatoč progonima i zabranama, kroz cijelo vrijeme komunističke vlasti, Bošnjačani su privatno ili u molitvenim grupama odlazili na svoje "svetište", da bi uspostavom slobode i demokracije, uz podršku župe i općine, ponovno oživjelo javno štovanje BDM na "svetištu".

• Šumarski muzej^[10]
• Crkva sv. Martina iz 1792. godine, župna crkva
• Svetište Drage Gospe Bošnjačke
• Virgrad, arheološki lokalitet s ostacima utvrde podignute u 14. stoljeću
• Crkva sv. Antuna na Topoli iz 1998. godine
• Spomen-križ, podignut 2021. godine u znak sjećanja na 105 poginulih i nestalih Bošnjačana u Prvom svjetskom ratu, 569 poginulih i nestalih Bošnjačana u Drugom svjetskom ratu i 14 poginulih i nestalih mještana u Domovinskom ratu^[17]
• Centar za promociju poljoprivrede i ruralnog razvoja "Slavonska kuća" (2021.)^[18][19]

• Osnovna škola fra Bernardina Tome Leakovića^[20]

• Kulturno-umjetničko društvo Branimir^[21]
• Ženski vokalni ansambl Nene^[22]
• Ženska pjevačka skupina Snaše
• Muška pjevačka skupina Baće^[23]

• NK Zrinski Bošnjaci
• RK Zrinski
• Šahovski klub Bošnjaci
• Športsko ribolovna udruga "Virovi" Bošnjaci
• Taekwon-do klub Zrinski Bošnjaci

Noćni malonogometni turnir 'Bošnjaci' održava se od 1966.^[24]

• Dobrovoljno vatrogasno društvo "Bošnjaci"

• Dan Općine Bošnjaci, 22. svibnja
• K nebu leti, pjesmo moja, godišnja smotra pučkih marijanskih pjesama u župnoj crkvi Sv. Martina biskupa u organizaciji mjesnog Kulturno-umjetničkog društva "Branimir"^[25]
• Šahovski turnir "Open Bošnjaci" održava se od 1996. godine
• Noćni malonogometni turnir "Bošnjaci" održava se od 1966. godine

• Vanja Drach (1932. – 2009.), glumac
• Nada Subotić (1931. – 2016.), glumica
• Časna sestra Bernardica (Marija) Golubičić - vidjelica (1932. - 2022.)^[26]
• Sonja Kovačić-Tajčević (1894. – 1968.), slikarica^[27]
• Josip Mišić, nogometaš^[28]
• Josip Babogredac (1907. – 1989.), učitelj i slikar^[29]
• Mislav Lešić, slikar^[30]
• Martin Lešić^[31]
• Nera Lešić, model^[32]
• Mato Leaković, političar
• Mato Babogredac (1875. – 1950.), političar
• Antun Bačić - Tuca, pjesnik (Ovdje smo) i bošnjački župnik
• Ivan Gačić, pučki pjesnik
• Zdenko Ilić, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, sudac i branitelj veze^[33]
• Antun Jovanovac, svećenik i pjesnik^[34]
• Matej Juzbašić, učitelj i kulturni djelatnik
• Vinko Juzbašić, publicist, zavičajni povjesničar^[35]
• Bernardin (Toma) Leaković (1741. – 1815.), fratar i književnik (Nauk od poglavitih stvarih kerstjansko-katolichanskih)^[36]
• Ivica Lenić, svećenik, župnik i upravitelj svetišta Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu
• Antun Lešić Tunja, učitelj, pisac i glazbenik (Oskrnavljeni raj, Let plavog konjogriza, Vremena iskrivljenih ogledala)^[37]
• Ilija Lešić – Bartolov (1915. – 1985.), književnik i publicist (Hajduk Ilijica i druge pripovijetke, Marika; Vesela je Šokadija)^[38][39]
• Luka Lešić (1898. – 1945.), političar
• Damir Matanović, znanstvenik i sveučilišni profesor u Osijeku^[40]
• Matija Mišić, nogometaš
• Josip Mišić, nogometaš
• Suzana Nikolić, glumica
• Matija Pavličić (1885. – 1904.)^[41]
• Josip Šarčević (1949. – 2009.), profesor vinkovačke gimnazije
• Mirko Šarčević
• Petar Šokčević, svećenik i književnik
• Andrija Šumanovac, svećenik
• Franjo Šumanovac, geolog^[42]
• Mario Vinković Dada (Ćovin), pjesnik
• Marijan Batarilović, pilot

• Bruce W. McGowan, Sirem Sancagi Mufassal Tahrir Defteri (1566. – 1574.), Ankara, 1983.
• Boško Marijan, Popernjak : naselje i nekropola brončanog doba : Zavičajni muzej Stjepana Grubera, Županja, 30.studenog - 22. prosinca 2005., Županja, Zavičajni muzej Stjepana Grubera, 2005.
• Boško Marijan, Brončani i koštani predmeti iz Popernjaka kod Bošnjaka - Županja, Histria antiqua, 19/2010.
• Slavenka Ercegović, Istraživanje srednjovjekovne nekropole u Bošnjacima, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 1/1961.
• Strategija razvoja Općine Bošnjaci 2017.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2017. (Wayback Machine), www.bosnjaci.hr
• Kői káptalan, dokument iz 1476. gdje se spominju Bošnjaci, Slanić selo, te ostala manja sela kao dio posjeda Selna (Zelna), archives.hungaricana.hu

Mrežna mjesta

• Općina Bošnjaci, službeno mrežno mjesto
• Bošnjački list  Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2021. (Wayback Machine), službeno općinsko glasilo

Nedovršeni članak Bošnjaci (Vukovarsko-srijemska županija) koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.