Etruščansko pismo

Pismo je izvedeno od "crvenog" grčkog alfabeta (eubejskog pisma) u kojoj su simboli Χ i Ψ imali drugačiju upotrebu nego u suvremenom grčkom pismu, a postojali su i simboli digama, kopa i san. Smjer pisanja je uglavnom bio zdesna nalijevo. U literaturi se uglavnom pojedina slova nazivaju odgovarajućim nazivima za grčka slova.

Interesantno svojstvo pisanja je upotreba različitih znakova za isti glas, npr. C, Q i K su označavali /k/. To je preuzeto u latinski, pa se i danas odražava na mnoge pravopise.

Čini se da etruščanski jezik nije razlikovao zvučne-bezvučne parove (/b/ – /p/) već samo neaspirirane-aspirirane (/p/ – /p^h/), tako da zapravo između delta i pi nije bilo nikakve razlike. U kasnijim natpisima se takvi redudantni simboli (beta i delta) manje koriste.

Glas /f/ se pisao na različite načine (F, FH), a kasnije je kreiran simbol vrlo sličan brojci 8.

Sjeverni krajevi su koristili druge simbole za sibilante (koji su bili vjerojatno slični hrvatskim s i š) nego južni; neki autori različito transliteriraju^[1] takvu dvojaku upotrebu.

Pretpostavlja se da latinični nazivi slova (a, be, de...) potječu iz etruščanskog pisma; za neka slova nazivi počinju samoglasnikom (el, em, en, es).

Postojao je poseban sustav pisanja brojeva, načelno vrlo sličan rimskim brojevima.

Neka slova su imala više varijanti, koje su u ovoj tablici prikazane usporedno:

Etr. slovo	Grčko slovo	Lat. slovo	Transliteracija	vj. izgovor	napomene
	Α alfa	A	a	/a/
	Β beta	B	b, p	/p/
	Γ gama	C, G	c, k	/k/	ispred e i i
	Δ delta	D	d, t	/t/
	Ε epsilon	E	e	/e/
	Ε epsilon		ê	neka varijanta /e/?	pojavljuje se na Cortonskom natpisu[2]
	digama	F	v	/w/	u starijim natpisima i /f/
	Η zapadno eta	H	h	/h/
	Ι jota	I	i	/i/, /j/
	Κ kapa	K	k, c	/k/	ispred a
	Λ lambda	L	l	/l/
	Μ mi	M	m	/m/
	Ν ni	N	n	/n/
	Ο omikron	O	u, o	/u/, /o/	etruščanski nije imao izvorno /o/
	Π pi	P	p	/p/
	Ϙ kopa	Q	q, c	/k/	ispred u
	Ρ ro	R	r	/r/
	Σ sigma	S	σ́ (Rix), ś	/ʃ/	sjeverni krajevi
			s	/s/	južni krajevi
	Τ tau	T	t	/t/
	Υ ipsilon	V	u	/u/
	Χ zapadno ksi	X	ks, x	/ks/
	Ζ zeta	Z	z	/t͡ʃ/ ili /t͡s/?
	Φ fi		φ	/pʰ/ (aspir. /p/)
	Θ theta		θ	/tʰ/ (aspir. /t/)
	Ψ zapadno hi		χ	/kʰ/ (aspir. /k/)
			f	/f/	u kasnijim natpisima
	san		ś (Rix), s	/s/	sjeverni krajevi
			σ (Rix), ś	/ʃ/	južni krajevi

Napomene uz tablicu^[1]:

• sjeverni krajevi su Vetulonia, Populonia, Volterra, Fiesole, Arezzo, Chiusi, Perugia, Cortona; također i na Lanenoj knjizi;
• južni krajevi se odnosi na gradove Tarquinia, Veii, Volsinii, Vulci, Rusellae i pokrajinu Kampaniju;
• Helmut Rix u svojoj knjizi Etruskische Texte koristi detaljnu transliteraciju, označenu u tablici s (Rix)

U ranim zapisima se glas /f/ pisao dvoslovom FH (ilustriran je i smjer pisanja s desna nalijevo):

a kasnije je uveden simbol sličan arapskoj brojci 8.^[3]

Između riječi se pisala točka u sredini visine slova; rečenice, a ponekad i riječi su odvajane i dvotočkom.

Koristili su se posebni simboli za 1, 5, 10, 50 i 100, po principu vrlo sličnom rimskim brojevima:

Simb.	Vrijednost
	1
	5
	10
	50
	100

Simboli su najvjerojatnije simbolički povezani: 1 je jednostavna crta, 5 izgleda kao donja polovica od 10, a 50 kao donja polovica od 100.

• Etruscan Texts Project: baza etruščanskih natpisa (eng.)
• Old Italic Unicode (eng.)
• The Etruscan alphabet (Omniglot) (eng.)
• Old Italic alphabets (Omniglot) (eng.)
• Etruscan (Ancient Scripts) (eng.)