Hrvatski znakovni jezik
Hrvatski znakovni jezik (hrvatski znakovni jezik, HZJ; ISO 639-3: csq) znakovni jezik gluhih osoba Hrvatske kojim se koristi nepoznat broj osoba.[1] Godine 2015. donesen je Zakon o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunikacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj kojim je hrvatski znakovni jezik priznat i definiran kao samosvojan jezični sustav s vlastitim gramatičkim pravilima potpuno neovisan o jeziku čujućih osoba.[2]
Tečajevi hrvatskog znakovnog jezika održavaju se u svim većim gradovima. U Zagrebu dugu tradiciju održavanja tečaja imaju „Kazalište, audiovizualne umjetnosti i kultura Gluhih – DLAN“, „Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba 'Dodir'“[3] i „Savez gluhih i nagluhih grada Zagreba“.[4]
Na sveučilišnoj razini hrvatski znakovni jezik izvodi se kao obvezni dvosemestralni predmet (HZJ 1) za studente preddiplomskog studija logopedije[5] na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i kasnije tijekom tri godine kao izborni dvosemestralni predmeti (HZJ 2, HZJ 3 i HZJ 4) na preddiplomskom, to jest diplomskom studiju logopedije.[6] Osim toga, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izvodi se dva jednosemestralna predmeta: Hrvatski znakovni jezik 1 i Hrvatski znakovni jezik 2.
Lingvistička se istraživanja provode u Laboratoriju za istraživanje znakovnog jezika i kulture gluhih na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.[7]