Lionel Messi

Messi je počeo igrati nogomet u ranoj dobi, a njegov je potencijal ubrzo primijetila Barcelona. S 13 godina (2000. godine) je napustio mladu momčad Newell's Old Boysa i s obitelji se preselio u Europu, jer je Barcelona ponudila da će platiti liječenje njegove deficijencije hormona rasta. Debitiravši u sezoni 2004./05., srušio je ligaški rekord za najmlađeg igrača koji je zaigrao u ligaškoj utakmici, a postao je i najmlađi strijelac u povijesti. Slijedila su velika priznanja jer je Barcelona u Messijevoj debitantskoj sezoni osvojila prvenstvo i Ligu prvaka. Prekretnicom se pokazala sezona 2006./07.: postao je standardni prvotimac, postigavši hat-trick u El Clásicu i završivši sezonu s 14 golova u 26 ligaških utakmica. Njegova vjerojatno najbolja sezona bila je 2008./09., u kojoj je postigao 38 golova i bio sastavni dio momčadi koja je osvojila tri trofeja. U prosincu 2009. osvojio je Zlatnu loptu France Footballa,^[6] nagradu World Soccera za nogometaša godine^[7] i FIFA-inu nagradu za nogometaša godine.^[8]

Messi je bio najbolji strijelac sa šest postignutih pogodaka, uključujući dva u finalu, Svjetskog nogometnog prvenstva mladih. Ubrzo nakon toga, postao je standardni član argentinske seniorske nogometne reprezentacije. Godine 2006. postao je najmlađi Argentinac koji je zaigrao na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a sljedeće je godine bio osvajač srebrne medalje na Copa Américi. Na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu osvojio je zlatnu medalju, svoje prvo međunarodno priznanje.

Messi je rođen 24. lipnja 1987. u Rosariju u Argentini, u obitelji Jorgea Messija, tvorničkog radnika, i Celie (djevojački Cuccitini), honorarne čistačice.^[9][10] Očeva strana obitelji potječe iz talijanskog grada Ancone odakle je njegov predak, Angelo Messi, 1883. emigrirao u Argentinu.^[11][12] Ima dva starija brata Rodriga i Matíasa kao i sestru Mariu Sol.^[13] Messi je s pet godina počeo igrati nogomet za Grandoli, mjesni klub koji je trenirao njegov otac Jorge.^[14] Messi je 1995. prešao u Newell's Old Boys čije je sjedište u njegovu rodnom gradu Rosariju.^[14] Kad mu je bilo 11, dijagnosticiran mu je manjak hormona rasta.^[15] Prvoligaš River Plate pokazao je zanimanje za Messijev napredak, ali nije imao dovoljno novca za plaćanje liječenja, jer je ono stajalo 900 dolara mjesečno.^[10] Carles Rexach, sportski direktor Barcelone, saznao je za njegov talent jer je Messi imao rođake u Kataloniji, a Messi i njegov otac dogovorili su probni rok.^[10] Barcelona ga je potpisala nakon što su ga vidjeli kako igra,^[16] ponudivši mu plaćanje medicinskih računa, ako bi bio spreman preseliti se u Španjolsku.^[14] Obitelj mu se preselila u Europu, a on je počeo igrati za omladinsku klupsku momčad.^[16]

Barcelona

Messi je svoj neslužbeni prvi nastup u prvoj momčadi ostvario u prijateljskoj utakmici protiv Porta 16. studenog 2003. (sa 16 godina i 145 dana).^[17][18] Za manje od godinu dana ostvario je svoj ligaški prvi nastup protiv Espanyola 16. listopada 2004. (sa 17 godina i 114 dana), postavši tako treći najmlađi igrač ikad koji je zaigrao za Barcelonu i najmlađi klupski igrač koji je igrao u La Ligi (rekord je u rujnu 2007. srušio njegov suigrač Bojan Krkić).^[1][17] Kad je postigao svoj prvi seniorski gol za klub protiv Albacetea 1. svibnja 2005., Messiju je bilo 17 godina, 10 mjeseci i 7 dana, čime je postao najmlađi igrač Barcelone koji je postigao pogodak u La Ligi^[19] sve do 2007. kad je Bojan Krkić srušio ovaj rekord, pogodivši na Messijevu asistenciju.^[20]

Sezona 2005./06.

16. rujna, drugi put u tri mjeseca, Barcelona je najavila obnavljanje Messijeva ugovora – ovaj se put radilo o povećanju plaće kao redovitom prvotimcu i produženju ugovora do lipnja 2014.^[14] Messi je 26. rujna stekao španjolsko državljanstvo^[22] te je konačno mogao ostvariti svoj debi u prvom razredu španjolskog nogometa. Messijevo prvo istrčavanje na domaćem terenu bilo je 27. rujna u Ligi prvaka protiv talijanskog Udinesea.^[17] Navijači na Barceloninu stadionu, Camp Nou, ispratili su Messija ovacijama po njegovoj zamjeni, jer su njegove majstorije s loptom i kombinacije s Ronaldinhom oduševile prisutne.^[23]

Messi je u 17 ligaških nastupa šest puta tresao mreže, a u šest je nastupa u Ligi prvaka pogodio jedanput. Međutim, sezona mu je završila 7. ožujka 2006. nakon što je tijekom utakmice drugog kruga Lige prvaka protiv Chelsea pretrpio rupturu mišića.^[24] Barcelona je sezonu završila trijumfalno, postavši prvak Španjolske i Europe.^[25][26]

Sezona 2006./07.

Messi se u sezoni 2006./07. ustalio kao standardni prvotimac, postigavši 14 pogodaka u 26 utakmica.^[27] 12. studenog, na utakmici protiv Zaragoze, Messi je slomio stopalo, što ga je udaljilo s terena tri mjeseca.^[28][29] Messi se od ozljede oporavio u Argentini, a vratio se protiv Racing Santandera 11. veljače,^[30] gdje je nastupio kao zamjena u drugom poluvremenu. 11. ožujka, u El Clásicu Messi je bio u vrhunskoj formi, postigavši hat-trick u remiju 3:3 kojeg je Barcelona okončala s deset igrača na terenu. Sva tri pogotka bila su izjednačujuća, a treći je postignut u sudačkoj nadoknadi.^[31] Tako je postao prvi igrač nakon Ivana Zamorana (za Real Madrid u sezoni 1994./95.) koji je postigao hat-trick u El Clásicu.^[32] Osim toga, Messi je i najmlađi igrač ikad koji je postigao pogodak u velikom derbiju. U nastavku je prvenstva još češće pronalazio mrežu; 11 od njegovih 14 ligaških golova u sezoni postignuto je u posljednjih 13 utakmica.^[33]

Messi je dokazao i kako etiketa "novog Maradone" nije bila samo napuhavanje, gotovo repliciravši Maradonine najslavnije golove u istoj sezoni.^[34] 18. travnja 2007., postigao je dva gola tijekom polufinala Kupa kralja protiv Getafea, od kojih je jedan bio iznimno sličan Maradoninom slavnom golu protiv Engleske na Svjetskom prvenstvu 1986. u Meksiku.^[35] Svjetski mediji počeli su ga uspoređivati s Maradonom, dok su ga oni španjolski nazvali "Messidona".^[36] Pretrčao je otprilike istu razdaljinu, 62 metra, prešao isti broj igrača (šest, uključujući vratara), pogodio iz vrlo slične pozicije te potrčao prema korner zastavici kao i Maradona 21 godinu ranije.^[34] Na konferenciji za novinare nakon utakmice, Messijev suigrač Deco je rekao: "Bio je to najbolji gol kojeg sam vidio u životu."^[37] Messi je i protiv Espanyola postigao gol jako sličan onom Maradoninu kojeg je dao rukom u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva 1986. protiv Engleske. Messi se odrazio prema lopti i rukom je proslijedio pokraj vratara Carlosa Kamenog.^[38] Unatoč protestima igrača Espanyola gol je priznat iako su televizijske snimke jasno ukazivale na igranje rukom.^[38]

Sezona 2007./08.

Tijekom sezone 2007./08., Messi je u jednom tjednu zabio pet golova odvevši Barcelonu među prve četiri momčadi La Lige. 19. rujna je pogodio jednom u domaćoj pobjedi protiv Lyona 3:0 u Ligi prvaka.^[39] 22. rujna protiv Seville postigao je dva zgoditka,^[40] a 26. rujna još dva u 4:1 pobjedi nad Zaragozom.^[41] 27. veljače 2008. odigrao je svoju 100. službenu utakmicu za Barçu protiv Valencije.^[42]

Nominiran je za nagradu FIFPro u kategoriji napadača.^[43] U anketi internetskog izdanja španjolskih novina Marca izabran je za najboljeg igrača svijeta sa 77 posto glasova.^[44] Kolumnisti iz novina El Mundo Deportivo i Sport izjavili su da bi Zlatna lopta trebala pripasti Messiju, što je potvrdio i Franz Beckenbauer.^[45]

Messi je 4. ožujka tijekom utakmice protiv Celtica pretrpio rupturu mišića koja ga je izbacila s terena na šest tjedana. Bila je to četvrta ozljeda te vrste koju je Messi zadobio u posljednje tri sezone.^[46]

Sezona 2008./09.

Nakon Ronaldinhova odlaska iz kluba, Messi je naslijedio njegov broj 10.^[47] 1. listopada 2008., tijekom susreta Lige prvaka protiv Šahtara, Messi je pogodio dva puta u posljednjih sedam minuta, ušavši kao zamjena za Thierryja Henryja i tako preokrenuo rezultat od 1:0 na 1:2 za pobjedu Barcelone.^[48] Sljedeća ligaška utakmica protiv Atlético Madrida etiketirana je kao prijateljski susret između Messija i njegova dobrog prijatelja Sergia Agüera.^[49] Messi je postigao gol iz slobodnog udarca i asistirao za još jedan u pobjedi Barcelone od 6:1.^[50] Messi je ponovno oduševio protiv Seville postigavši gol iz voleja s 23 metra, a zatim predriblavši vratara i pogodivši za drugi iz mrtvog kuta.^[51] 13. prosinca 2008. godine, tijekom prvog Clásica sezone, Messi je pogodio za drugi gol u Barceloninoj pobjedi 2:0.^[52] Završio je i kao drugi u izboru za FIFA-inog igrača godine sa 678 bodova.^[53][54]

Messi je postigao svoj prvi hat-trick u 2009. u utakmici Kupa kralja protiv Atlético Madrida koju je Barcelona dobila s 3:1.^[55] 1. veljače je, ušavši na poluvremenu kao zamjena, opet zabio dva važna pogotka u pobjedi Barcelone protiv Racing Santandera 1:2 nakon vodstva Racinga. Drugi od dva pogotka bio je Barcelonin 5000. ligaški gol.^[56] U 28. kolu La Lige, Messi je postigao svoj 30. gol sezone u svim natjecanjima, sudjelujući u pobjedi 6:0 protiv Malage.^[57] 8. travnja 2009. pogodio je dvaput u pobjedi protiv Bayerna u Ligi prvaka, postavivši tako osobni rekord od devet golova u natjecanju.^[58] 18. travnja Messi je zabio svoj 20. ligaški gol sezone u pobjedi 1:0 kod Getafea, čime je Barcelona zadržala svoju prednost od šest bodova ispred Real Madrida.^[59]

Pri završetku Barcelonine sezone, Messi je dvaput zabio (svoj 35. i 36. gol u svim natjecanjima) te tako zapečatio veliku pobjedu od 6:2 nad Real Madridom na Santiago Bernabéuu^[60] što je bio najteži poraz Reala od 1930.^[61] Nakon postizanja oba gola, otrčao je prema kamerama, podigao svoj dres i pokazao majicu s natpisom Síndrome X Fràgil, kako bi pokazao suosjećanje s djecom koja pate od bolesti.^[62] Messi je sudjelovao i u akciji koja je prethodila pogotku Andrésa Inieste u sudačkoj nadoknadi protiv Chelseaja u polufinalu Lige prvaka kojim je Barcelona prošla u finale s Manchester Unitedom. 13. svibnja je osvojio svoj prvi Kup kralja, postigavši jedan gol i asistiravši za druga dva u pobjedi 4:1 nad Athletic Bilbaom.^[63] Pomogao je svojoj momčadi i u osvajanju dvostrukog naslova konačnim trijumfom u La Ligi. 27. je svibnja pomogao Barceloni da odnese i trofej Lige prvaka postigavši drugi pogodak u 70. minuti; postao je i najbolji strijelac Lige prvaka s devet golova.^[64] Osvojio je i nagrade UEFA-e za najboljeg napadača i igrača Lige prvaka čime je zaokružio fantastičnu europsku sezonu.^[65] Ta je pobjeda označila trostruki trijumf Barcelone koja je u jednoj sezoni osvojila Kup kralja, La Ligu i Ligu prvaka,^[66] te postala prvi španjolski klub koji je ikada osvojio tri naslova.^[67]

Sezona 2009./10.

Nakon osvajanja europskog Superkupa 2009., Barcelonin menadžer Josep Guardiola priznao je kako je Messi vjerojatno najbolji igrač kojeg je ikada vidio.^[68]

Messi je 18. rujna potpisao novi ugovor s Barcelonom, do 2016. te s otkupnom klauzulom od 250 milijuna eura, čime je postao najplaćeniji igrač u La Ligi sa zaradom koja se kreće oko 9,5 milijuna eura godišnje.^[69][70] Četiri dana kasnije, 22. rujna, Messi je postigao dva gola i asistirao za još jedan u Barçinoj pobjedi od 4:1 protiv Racinga u prvenstvu.^[71] 29. rujna je postigao svoj prvi europski gol sezone u 2:0 pobjedi nad Dinamo Kijevom.^[72]

1. prosinca nogometni magazin France Football objavio je kako je Messi dobitnik Zlatne lopte s 473 boda, 240 više od drugoplasiranog Cristiana Ronalda.^[6] 10. prosinca časopis World Soccer proglasio ga je nogometašem godine.^[7] Messi je sezonu nagrada zaključio 21. prosinca trećim najvećim priznanjem, FIFA-inom nagradom za nogometaša godine.^[8]

Messi je u posljednjem mjesecu 2009. s Barcelonom nastupio i na Svjetskom klupskom prvenstvu. Barcelona je natjecanje kao europski prvak započela u polufinalu, gdje je svladala meksički Atlante, a u finalu argentinski Estudiantes. Messi je postigao dva pogotka, po jedan u svakoj utakmici, a drugi je ujedno odlučio pobjednika turnira.^[73][74] Proglašen je i najboljim igračem turnira.^[75]Messi je 10. siječnja 2010. postigao svoj prvi hat-trick u 2010., ali i u sezoni, protiv Tenerifea u pobjedi 0:5.^[76] 17. siječnja je zabio svoj 100. gol za klub u 4:0 pobjedi protiv Seville.^[77]

Zatim je ostvario niz od 11 pogodaka u pet utakmica. Prvo je pogodio u 84. minuti protiv Málage za pobjedu 2:1, a zatim dva gola protiv Almeríje u remiju 2:2. Uslijedio je tjedan u kojem je bio strijelac osam pogodaka; započeo je hat-trickom protiv Valencije u domaćoj 3:0 pobjedi, nastavio se u Ligi prvaka s dva gola Stuttgartu u pobjedi 4:0, kojom je Barcelona osigurala plasman u četvrtfinale,^[78] te sve zaključio novim hat-trickom Zaragozi u gostujućoj pobjedi od 4:2,^[79] postavši tako prvi Barcelonin igrač koji je u prvenstvu postigao dva uzastopna hat-tricka.^[80] Protiv Osasune 24. ožujka odigrao je svoju 200. službenu utakmicu za Barcelonu. 6. travnja po prvi je put u karijeri postigao četiri gola u jednoj utakmici u pobjedi 4:1 protiv Arsenala u uzvratnoj utakmici četvrtfinala Lige prvaka. Tako se izjednačio s Rivaldom kao Barcelonin najbolji strijelac u tom natjecanju.^[81] Messi je 10. travnja postigao svoj 40. gol sezone kad je bio strijelac prvog pogotka u gostujućoj pobjedi od 2:0 protiv Real Madrida u El Clásicu.^[82]

Sezonu je u španjolskoj ligi završio kao najbolji strijelac s 34 gola, čime je izjednačio Ronaldov klupski rekord po broju pogodaka u jednoj ligaškoj sezoni, postavljen u sezoni 1996./97. Osim toga, postao je i dobitnik Zlatne kopačke kao najbolji strijelac europskih liga.^[83]

Sezona 2010./11.

Dana 21. kolovoza 2010. godine zabio je hat-trick u pobjedi od 4:0 nad Sevillom u finalu španjolskog superkupa (u prvoj utakmici je Sevilla pobijedila 3:1) te tako osigurao prvi trofej Barceloni na startu nove sezone.

19. rujna 2010. godine Messi je pretrpio ozljedu gležnja nakon nesmotrenog starta Ujfalušija u utakmici trećeg kola španjolske lige protiv Atletico Madrida. Prve prognoze su govorile o lomu gležnja što bi značilo izbivanje s terena od najmanje 6 mjeseci. No srećom sljedećeg dana magnetska rezonanca je pokazala da je riječ o lakšoj ozljedi tj. o uganuću ligamenata gležnja desne noge.^[84] U sljedećoj ligaškoj utakmici protiv UD Almeríje Messi je zabio svoj drugi hat-trick sezone u visokoj pobjedi Barcelone 8:0. Drugi njegov pogodak u toj utakmici mu je bio jubilarni 100-i gol u La Ligi.^[85]Početkom 2011. godine na svečanoj gala večeri u Zurichu Messi je drugu godinu zaredom osvojio Zlatnu loptu ispred svojih momčadskih kolega Xavija i Inieste s 22.65% glasova.^[86] 5. veljače 2011. godine Barcelona je postavila rekord s najviše uzastopnih pobjeda u prvenstvu a on je iznosio 16 utakmica, nakon što su pobijedili Atletico Madrid s 3:0 na Camp Nouu.^[87] Sva tri pogotka u toj utakmici je zabio je naravno Messi te mu je to bio treći hat-trick sezone. Nakon utakmice je izjavio: "čast je srušiti rekord koji postavljen od igrača kao što je "Di Stefano" i ako je rekord postojao tako dugo to je zato što ga je teško ostvariti a mi smo uspjeli zahvaljujući pobjedama nad vrlo jakim ekipama"^[88]

Nakon što mjesec dana nije uspio postići pogodak, zabio je u ligaškom susretu protiv UD Almerije svoj 47. gol u sezoni, čime je izjednačio svoj klupski rekord od prošle sezone.^[89]12. travnja 2014. godine nadmašio je taj rekord u susretu lige prvaka zabivši gol protiv Šahtara čime je postao igrač koji je zabio najviše golova u jednoj sezoni u povijesti kluba.^[90]23. travnja 2014. godine Messi je postigao svoj 50. gol u sezoni u pobjedi nad Osasunom 2:0, nakon što je ušao u igru u 60. minuti.Završio je sezonu osvojivši La ligu i s 31 golom je zauzeo 2. mjesto na ljestvici najbolji strijelaca lige iza Ronalda koji je zabio 40. Bio je prvi na ljestvici najboljih asistenta s 18 asistencija u sezoni.20. travnja 2014. godine Barcelona je u finalu Kupa kralja izgubila od vječnog rivala Real Madrida, a jedini gol na utakmici zabio je Cristiano Ronaldo. Messi je turnir završio sa 7 golova i podijelio je prvo mjesto najboljeg strijelca s Ronaldom.^[91]

U prvoj utakmici polufinala Lige prvaka protiv Real Madrida, Messi je ubilježio nezaboravan nastup. U pobjedi Barcelone od 2:0 Messi je zabio oba pogotka a posebno je fascinantan drugi gol. Naime Messi je uzeo loptu na polovici igrališta i sjurio se prema golu Reala. Nanizao je nekoliko igrača u svom poznatom slalomu i na kraju matirao golmana.Kasnije je taj pogotak proglašen najljepšim u toj fazi natjecanja.^[92]U finalu lige prvaka na Wembleyu Messi je pomogao Barceloni da dođe do svog 4. naslova u povijesti tog natjecanja. U finalu protiv Manchester Uniteda Messi je zabio jedan gol i dao svoj doprinos u pobjedi. To mu je bio 12. gol u ligi prvaka te sezone.^[93]Messi je završio sezonu 2010/11. s 53 gola i 24 asistencije i svim natjecanjima ukupno.

Sezona 2011./12.

Započeo je sezonu osvojivši španjolski super kup protiv Real Madrida gdje je postigao ukupno 3 gola i 2 asistencije u dvije utakmice, s ukupnim rezultatom 5:4.^[94] Sljedeća utakmica bila je protiv Porta u finalu europskog superkupa. Barcelona je pobijedila s 2:0 a Messi je odigrao sjajnu utakmicu i postigao pogodak u jedinom natjecanju u kojem nije do tada.^[95] Svojom igrom osvojio je i FIFA-inu Zlatnu loptu (FIFA Ballon d'Or) i nagradu za nogometaša godine. Iako su mnogi hvalili njegov uspjeh, neki su kritizirali njegov neuspjeh s argentinskom reprezentacijom na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoafričkoj Republici.^[96] Nakon što je primio nagradu, kao i uvijek zahvalio se na glasovima međunarodnih nogometnih trenera i kapetana reprezentacija.^[96]

U lipnju 2004. debitirao je za Argentinu, odigravši za reprezentaciju do 20 godina prijateljsku utakmicu protiv Paragvaja.^[97] 2005. je bio dio momčadi koja je osvojila svjetsko prvenstvo mladih u Nizozemskoj. Na istom je natjecanju osvojio Zlatnu loptu, nagradu za najboljeg igrača turnira, i Zlatnu kopačku, nagradu za najboljeg strijelca.^[98]

17. kolovoza 2005. s 18 je godina odigrao svoju prvu utakmicu za seniorsku reprezentaciju protiv Mađarske. Trebao je biti zamijenjen u 63. minuti, ali je isključen u 65. jer je sudac Markus Merk smatrao kako je laktom udario braniča Vilmosa Vanczáka, koji je vukao Messija za dres. Odluka je bila prijeporna, a Maradona je čak tvrdio kako je unaprijed smišljena.^[99][100] Messi se vratio u momčad 3. rujna u kvalifikacijskom porazu Argentine 1:0 u gostima kod Paragvaja. Prije utakmice je izjavio: "Ovo je moj ponovljeni debi. Prvi je bio malo prekratak."^[101] Zatim je protiv Perua odigrao prvu utakmicu za reprezentaciju od prve minute; nakon utakmice Pékerman je opisao Messija kao "dragulj".^[102]

28. ožujka 2009., u kvalifikacijskoj utakmici protiv Venezuele, Messi je po prvi put nosio dres s brojem 10. Bila je to prva službena utakmica Diega Maradone na klupi Argentine. Argentina je pobijedila 4:0, a Messi je postigao prvi pogodak.^[103]

Svjetsko prvenstvo 2006.

Ozljeda koja ga je na kraju sezone 2005./06. na dva mjeseca udaljila s terena ugrozila je njegovo pojavljivanje na Svjetskom prvenstvu. Messi je 15. svibnja 2006. ipak izabran u argentinsku selekciju. Igrao je u posljednjoj utakmici prije prvenstva s argentinskom U-20 reprezentacijom 15 minuta te prijateljsku utakmicu s Angolom od 64. minute.^[104][105]S klupe je promatrao prvu utakmicu Argentine protiv Obale Bjelokosti.^[106] U sljedećoj utakmici protiv Srbije, Messi je postao najmlađi igrač koji je predstavljao Argentinu na svjetskom prvenstvu kad je u 74. minuti ušao kao zamjena za Maxija Rodrígueza. Nekoliko trenutaka nakon ulaska asistirao je Hernanu Crespu te postigao pogodak u pobjedi 6:0, čime je postao najmlađi strijelac na turniru i šesti najmlađi u povijesti svjetskih prvenstava.^[107] Messi je u remiju 0:0 s Nizozemskom zaigrao od prve minute.^[108]U osmini finala protiv Meksika, Messi je ušao kao zamjena u 84. minuti, kad je rezultat bio 1:1. Postigao je pogodak, ali je on poništen zbog zaleđa^[109][110] nakon čega je Argentina prošla dalje u produžetku. Trener Pékerman ostavio je Messija na klupi u četvrtfinalnom okršaju protiv Njemačke, koju su izgubili s 4:2 na jedanaesterce.^[111]

Copa América 2007.

Svoju prvu utakmicu na Copa Americi 2007. odigrao je 29. lipnja 2007., kad je Argentina u prvoj utakmici porazila Sjedinjene Države s 4:1. Messi je u toj utakmici pokazao svoje playmakerske vještine: pripremio je gol za napadača Hernána Crespa te nekoliko puta zaprijetio američkom golu. Tevez ga je zamijenio u 79. minuti i zabio nekoliko minuta kasnije.^[112]

Drugu je utakmicu odigrao protiv Kolumbije, u kojoj je izborio jedanaestarac koji je Crespo pretvorio u izjednačenje 1:1. Sudjelovao je i u akciji za drugi pogodak Argentine jer je fauliran ispred šesnaesterca, nakon čega je Juan Roman Riquelme pogodio iz slobodnog udarca i povisio vodstvo Argentine na 3:1.^[113]

U trećoj utakmici protiv Paragvaja trener je odmarao Messija jer se Argentina već plasirala u četvrtfinale. U 64. je minuti zamijenio Estebana Cambiassa dok je rezultat bio 0:0. U 79. je minuti pripremio gol za Javiera Mascherana.^[114] U četvrtfinalu, protiv Perua, Messi je postigao drugi gol nakon Riquelmeova dodavanja u pobjedi 4:0.^[115] U polufinalnom okršaju s Meksikom, Messi je postigao pogodak lobom preko Oswalda Sancheza u pobjedi Argentine 3:0.^[116] Argentina je u finalu s 3:0 poražena od Brazila.^[117]

Olimpijske igre 2008.

Nakon što je zabranila Messiju da zaigra za svoju zemlju na Olimpijskim igrama 2008. u Pekingu,^[118] Barcelona je pristala pustiti ga nakon razgovora kojeg je održao s Josepom Guardiolom.^[119] Pridružio se momčadi Argentine i postigao prvi gol u pobjedi 2:1 protiv Obale Bjelokosti.^[119] Zatim je postigao prvi zgoditak i asistirao Ángelu Di Maríi u drugoj utakmici u pobjedi 2:1 u produžetku protiv Nizozemske.^[120] Nastupio je i u polufinalnom susretu protiv Brazila, kojeg je Argentina dobila 3:0 i tako prošla u finale.^[121] U utakmici za zlatnu medalju, Messi je ponovno asistirao Di Maríi za jedini pogodak u pobjedi protiv Nigerije.^[122]

Svjetsko prvenstvo 2010.

Nakon uspješne klupske sezone s Barcelonom Messi se pronašao na popisu izbornika Diega Maradone za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici,^[123] gdje je reprezentacija smještena u skupinu B s Grčkom, Južnom Korejom i Nigerijom.

U prvom kolu, 12. lipnja, u pobjedi 1:0 protiv Nigerije Messi je odigrao svih devedeset minuta i propustio nekoliko izglednih prilika.^[124] 17. lipnja, u drugom kolu protiv Južne Koreje, sudjelovao je u akcijama za sva četiri pogotka Argentine u pobjedi 4:1 te pomogao Gonzalu Higuainu da postigne hat-trick.^[125] Odigrao je i cijeli susret trećeg kola protiv Grčke (pobjeda 2:0) te je proglašen igračem utakmice.^[126]

U osmini finala protiv Meksika bio je asistent za prvi gol Carlosa Teveza u pobjedi 3:1. Gol je priznat iako je bilo jasno da je postignut iz zaleđa.^[127] Messi je Svjetsko prvenstvo završio u četvrtfinalu, kad je Argentina doživjela poraz od Njemačke 4:0.^[128]

Copa América Centenario i oproštaj

Nogometaši Argentine svladali su reprezentaciju Venezuele s 4-1, čime je se ova reprezentacija pridružila reprezentacijama SAD-a i Kolumbije u polufinalu Copa Américe Centenario, što se održava na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Argentinska reprezentacija je na stadionu u Foxboroughu, predgrađu Bostona, gdje svoje domaće utakmice igra NFL momčad New England Patriots, već u prvom poluvremenu dvoboja s Venezuelom imali dva pogotka prednosti zaslugom dvostrukog strijelca Gonzala Higuaína. U 60. minuti je Gaitán asistirao Messiju za treći argentinski pogodak. Messi je se svojim pogotkom izjednačio na listi najboljih argentinskih strijelaca s dotada vodećim Gabrielom Batistutom. Obojica su tada imali 54 pogotka u reprezentativnom dresu.^[129] U finalu, Argentina nije uspjela savladiti Čile, koji su ponovno bili uspješniji od Gaučosa te su obranili naslov prvaka Južne Amerike. Nakon 120 minuta bez pogodaka o pobjedniku su još jednom morali odlučivati jedanaesterci. Prvi jedanaesterac Argetine je pucao Messi, no njegov je udarac, završio u tribinama. Nakon poraza u završici, Messi je se oprostio od reprezentacije. "Donio sam odluku, reprezentacija je za mene završena priča. Učinio sam sve što sam mogao, a boli što nikad nisam postao prvak. Vjerujem da sam ovu odluku donio u svoje ime i u ime mnogih koji su to priželjkivali. Trudio sam se, pokušavao, ali jednostavno nije išlo", rekao je Messi.^[130]

Messi je u braku s Antonellom Roccuzzo, koja je isto tako podrijetlom iz Rosarija. Vjenčali su se 2017. S njom ima tri sina – Thiaga koji je rođen 2. studenog 2012., Matea rođen u 2015. i Cira koji je rođen u 2018. godini.^[131]

Nalazi se na omotu videoigre Pro Evolution Soccer 2009, a uključen je i u promotivne kampanje za igru.^[132][133] Messi je, zajedno s Fernandom Torresom,^[134] zaštitno lice videoigre Pro Evolution Soccer 2010.^{[135][136][137]} Messija sponzorira njemačka kompanija za proizvodnju sportske opreme Adidas, a pojavljuje se i u njihovim televizijskim reklamama.^[138]

• Stanje 26. listopada 2019.^[139]

Reprezentativni golovi

#	Datum	Mjesto	Protivnik	Rezultat	Ishod	Natjecanje
1.	1. ožujka 2006.	Basel, Švicarska	Hrvatska	2:3	poraz	Prijateljska
2.	16. lipnja 2006.	Gelsenkirchen, Njemačka	Srbija i Crna Gora	6:0	pobjeda	Svjetsko prvenstvo 2006.
3.	5. lipnja 2007.	Barcelona, Španjolska	Alžir	4:3	pobjeda	Prijateljska
4.	5. lipnja 2007.	Barcelona, Španjolska	Alžir	4:3	pobjeda	Prijateljska
5.	8. srpnja 2007.	Barquisimeto, Venezuela	Peru	4:0	pobjeda	Copa America 2007.
6.	11. srpnja 2007.	Puerto Ordaz, Venezuela	Meksiko	0:3	pobjeda	Copa América 2007.
7.	16. listopada 2007.	Maracaibo, Venezuela	Venezuela	0:2	pobjeda	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
8.	20. studenog 2007.	Bogotá, Kolumbija	Kolumbija	2:1	poraz	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
9.	4. lipnja 2008.	Kalifornija, SAD	Meksiko	1:4	pobjeda	Prijateljska
10.	11. listopada 2008.	Buenos Aires, Argentina	Urugvaj	2:1	pobjeda	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
11.	11. veljače 2009.	Marseille, Francuska	Francuska	0:2	pobjeda	Prijateljska
12.	28. ožujka 2009.	Buenos Aires, Argentina	Venezuela	4:0	pobjeda	Kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2010.
13.	14. studenog 2009.	Madrid, Španjolska	Španjolska	2:1	poraz	Prijateljska
14.	7. rujna 2010.	Buenos Aires, Argentina	Španjolska	4:1	pobjeda	Prijateljska

• Svoj prvi gol za seniorsku reprezentaciju postigao je u prijateljskoj utakmici protiv Hrvatske 1. ožujka 2006 na stadionu St. Jakob-Park u švicarskom gradu Baselu.^[140]

• Svoj prvi gol u Ligi prvaka zabio je hrvatskom vrataru Mariju Galinoviću kojem je Messi zabio 2006." u utakmici protiv Panathiaikosa.^[141]

Klub

• La Liga (10): 2004./05., 2005./06., 2008./09., 2009./10., 2010./11., 2012./13., 2014./15., 2015./16., 2017./18., 2018./19.
• Kup kralja (7): 2008./09., 2011./12., 2014./15., 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2020./21.
• UEFA Liga prvaka (4): 2005./06., 2008./09., 2010./11., 2014./15.
• Španjolski superkup (8): 2005., 2006., 2009., 2010., 2011., 2013., 2016., 2018.
• UEFA Superkup (3): 2009., 2011., 2016.
• FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo (3): 2009., 2011., 2016.

Reprezentacija

• FIFA Svjetsko prvenstvo do 20 godina: 2005.
• Copa America 2007., 2015., 2016. - Srebrna medalja
• Olimpijska zlatna medalja: 2008.
• Svjetsko prvenstvo u nogometu – Brazil 2014. - Srebrna medalja
• Superclásico de las Américas: 2017.
• FIFA Svjetsko prvenstvo do 20 godina: 2005.
• Prvenstvo Južne Amerike u nogometu za mlade - Kolumbija 2005. - brončana medalja

Individualne

• Europski nogometaš godine do 21 godine: 2007.
• Najbolji strijelac FIFA Svjetskog prvenstva do 20 godina: 2005.
• Najbolji igrač FIFA Svjetskog prvenstva do 20 godina: 2005.
• Najbolji mladi igrač Copa Américe: 2007.
• Igrač godine u Argentini: 2005., 2007.
• FIFPro specijalna nagrada za mladog igrača godine: 2006./07., 2007./08.
• FIFPro nagrada za svjetskog mladog igrača godine: 2005./06., 2006./07., 2007./08.
• Nagrada World Soccera za mladog igrača godine: 2005./06., 2006./07., 2007./08.
• Premio Don Balón (Najbolji strani igrač u La Ligi): 2006./07., 2008./09.
• Trofej EFE (Najbolji ibero-američki igrač u La Ligi): 2006./07., 2008./09.
• FIFPro World XI: 2006./07., 2007./08.
• UEFA momčad godine: 2007./08., 2008./09.
• FIFA momčad godine: 2008.
• Najbolji strijelac UEFA Lige prvaka: 2008./09., 2009./10.
• Trofej Alfredo Di Stéfano: 2008./09., 2009./10., 2010./11.,2014./15., 2016./17., 2017./18., 2018./19.
• UEFA klupski napadač godine: 2008./09.
• UEFA klupski nogometaš godine: 2008./09.
• Zlatna lopta France Footballa: 2009., 2019., 2021.
• Nagrada World Soccera za nogometaša godine: 2009.
• Najbolji igrač Svjetskog klupskog prvenstva 2009.
• Trofej Pichichi (6): 2009./10., 2011./12., 2012./13., 2016./17., 2017./18., 2018./19.
• Europska Zlatna kopačka: 2010., 2012., 2013., 2017., 2018., 2019.
• FIFA Igrač Godine: 2009.
• FIFA Zlatna lopta: 2010.
• FIFA Zlatna lopta: 2011.
• FIFA Zlatna lopta: 2012.
• Adidas Zlatna lopta za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva 2014.
• FIFA Zlatna lopta: 2015.
• FIFA The Best: 2019.

• Biografija Lionela Messija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2012. (Wayback Machine) na službenoj stranici FC Barcelone
• Statistika Lionela Messija  Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. lipnja 2015. (Wayback Machine) na FIFA.com
• (engl.) Profil na One-Versus-One  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. lipnja 2019. (Wayback Machine)