Logogram (pjesme)

Logogrami su pjesme u obliku crteža. Radi se o nacrtanim pjesmama u kojima su slova latinice izmijenjena i napisana na potpuno drugačiji način. Nastali su 1962. godine kada je Dotremont boravio u Laponiji.

Što su?

Logogrami predstavljaju pisane slike. Kada se stvaraju, tekst se crta spontano, bez razmišljanja o tome hoće li biti čitljiv. Prilikom stvaranja se ne razmišlja o veličini pjesme, veličini slova i slično. No, na kraju samog stvaranja, tekst koji je nacrtan je i napisan malim slovima te se može pročitati ispod samog logograma.[1]Logogrami su pjesme koje su napisane na spontan način. Dotremont želi pritom naglasiti različitost prilikom pisanja te govori kako nijedan rukopis nije identičan. On ovisi o mnogo razloga, prvenstveno o samome značenju koje određuje pisanje, zatim o raspoloženju, itd.Naglasak kod logograma nije na samome čitanju i razumljivosti već na grafičkoj razini. Radi se o slobodnom načinu pisanja u pjesničkoj formi.Dotremont logograme uspoređuje s pisanjem, odnosno stvaranjem kod pisaca. I oni prilikom čina stvaranja, samo pišu i stvaraju, pritom ne razmišljajući o čitljivosti već se o njoj brinu nakon prepisivanja i dovršavanja djela.[2]Slova riječi koje se nalaze u logogramima nisu nikada ista. Dotremont pri tome radi usporedbu s tiskarstvom govoreći kako je ono osiromašilo način pisanja jer zahtijeva savršenu jednakost slova. Za razliku od toga, slova su u logogramima različita te posebna svaka na svoj način.[3]

Kako su nastali?

Ideja se rodila za vrijeme Dotremonovog boravka u Laponiji. Od 1956. do 1978. godine, Dotremont je redovito tijekom zime boravio u švedskim, finskim i norveškim selima. Bila su to sela Haparanda (Švedska), Rovaniemi i Ivalo (Finska), te Karasjok (Norveška.)te je u njima tijekom samotnih šetnji promatrao tragove u snijegu.[4] Prvi su logogrami nastali 1962., a iste su godine nastali i logogrami u boji. Od godine kada su logogrami nastali do 1979. godine kada Dotremont umire, nastalo je više od 2000 logograma, a najveći broj njih nastao je kineskom tintom na bijelom papiru.[1]

Vanjske poveznice

Izvori