Mirjana Krizmanić

Rođena je i školovana u Zagrebu, a u istom gradu je, na Filozofskom fakultetu, diplomirala psihologiju 1960. godine. Ostaje raditi na fakultetu, gdje je 1971. i doktorirala.^[1] Predavala je predmete iz područja kliničke i zdravstvene psihologije, a 1972. je osnovala Katedru za kliničku psihologiju, kojoj je bila predstojnica gotovo trideset godina, do mirovine krajem 2000.^[1][2][3]

Glavna područja njezinog znanstvenog interesa bili su koncepti smisla za humor i kvalitete života, ali i njihovih međusobnih veza.^[2][4] Razvila je, prilagodila i prevela nekoliko mjernih instrumenata u tom periodu karijere, uglavnom u suradnji s Vladimirom Kolesarićem, a najpoznatiji su Skala kvalitete življenja i Test za ispitivanje smisla za humor: HOPA.^[5][6] Ove skale je koristila u vlastitim istraživanjima, ali pokazale su se pouzdanima te se i dalje upotrebljavaju prilikom ispitivanja kvalitete života i humora. Postale su uobičajeni mjerni instrumenti tih konstrukata na našem govornom području.^[7][8][9]

Tijekom i nakon Domovinskog rata posvetila se radu koji je uključivao pomoć stradalima, prije svega invalidima i izbjeglicama. Bila je i jedna od osnivačica nevladine humanitarne udruge "Dobrobit" koja se, osim samog pružanja pomoći, bavila i edukacijom te pisanjem tekstova o psihosocijalnoj pomoći.^[2] Nakon odlaska u mirovinu nastavlja raditi na pisanju stručne literature,^[10] ali počinje se baviti i pisanjem popularno-psihologijskih knjiga s tematikom koja je usko vezana uz njezinu znanstvenu karijeru. Tada postaje poznatija i u široj javnosti.^[11] Iako objavljuje knjige koje su na istim policama s onima o samopomoći, izrazito je kritična prema takvom površnom pristupu psihologiji te u svojim popularno-znanstvenim radovima pokušava prenijeti samo znanja koja su znanstveno dokazana, ali ih prikazuje jezikom dostupnim cijeloj populaciji.^[12]

Objavila je 70-ak radova u stručnim časopisima, dvije stručne knjige, dvadesetak poglavlja u knjigama drugih urednika i deset popularno-psihologijskih knjiga. Također je objavila ili prevela dvadeset mjernih instrumenata i sedam priručnika za uporabu istih.^[2][13]

Neki od radova su:

• Tolerancija u svakidašnjem životu: psihologija tolerancije, Krizmanić, M. i Kolesarić, V., Zagreb: Naklada Slap, 2003.
• HOPA – 86 Test za ispitivanje smisla za humor, Krizmanić, M. i Kolesarić, V., Jastrebarsko: Naklada Slap, 1994.
• Psihosocijalna rehabilitacija invalida, Krizmanić, M., u Havelka, M. (ur.) Zdravstvena psihologija, Jastrebarsko: Naklada Slap, str. 124-137, 1998.
• Psihologijski rječnik, Furlan, I., Kljaić, S., Kolesarić, V., Krizmanić, M., Petz, B., Szabo, S. i Šverko, B., Zagreb: Naklada Slap, 2005.
• Tkanje života, Krizmanić, M., Zagreb: Profil, 2009.
• U ljubavi i bez nje, Krizmanić, M., Zagreb: Profil, 2011.
• O životinjama i njihovim ljudima: dobrobit koja proizlazi iz zajedništva ljudi i životinja, Krizmanić, M., Zagreb: V.B.Z, 2016.

• 1985. – Republička nagrada za znanstveni rad "Božidar Adžija",
• 1993. – nagrada "Ramiro Bujas" za osobito vrijedno ostvarenje na društvenoj afirmaciji psihologije (s nekoliko članova udruge "Dobrobit")
• 1999. – povelja Filozofskog fakulteta
• 2005. – nagrada "Ramiro Bujas" za "Psihologijski rječnik" (s drugim autorima)
• 2007. – nagrada "Marko Marulić" za osobit doprinos primijenjenoj psihologiji
• 2007. – nagrada "Ramiro Bujas" za životno djelo
• 2009. – nagrada "Zagrepčanka godine" Zagrebačke skupštine
• 2013. – nagrada "Miko Tripalo" za rad, nesebični javni angažman u zaštiti dostojanstva čovjeka, obrani sloboda i promicanju društvene pravednosti

• Mirjana Krizmanić, Hrvatska enciklopedija