SARS-CoV-2
Teški akutni respiratorni sindrom koronavirus 2 (engl. Severe acute respiratory syndrome coronavirus 2), skraćeno: SARS-CoV-2 (prethodno: 2019-nCoV ili koronavirus 2019) je zarazni virus koji uzrokuje novu bolest dišnih puteva – COVID-19. Virus je također uzrok pandemije koronavirusa 2019./20., koja je se proširila i na Hrvatsku. SARS-CoV-2 je otkriven u Kini krajem 2019. godine.[1]
 | Članci o sadašnjoj pandemiji koronavirusa: Pandemija koronavirusa u svijetu • Pandemija koronavirusa u Hrvatskoj • SARS-CoV-2 • COVID-19 Moguće su česte izmjene ovih članka kako pandemija ili virus napreduju. Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. |
| Teški akutni respiratorni sindrom koronavirus 2 | |
|---|---|
 Elektronski mikrograf SARS-CoV-2 viriona | |
 Ilustracija viriona | |
| Sistematika | |
| Red: | Nidovirales |
| Porodica: | Coronaviridae |
| Potporodica: | Orthocoronavirinae |
| Rod: | Betacoronavirus |
| Podrod: | Sarbecovirus |
| Vrsta: | SARS |
| Sinonimi | |
| SARS-CoV-2 2019-nCoV Novi koronavirus 2019 | |
Genomsko sekvenciranje je pokazalo da je to pozitivni, jedno-lančani RNK koronavirus i sadrži 29.903 nukleotida.[2] Svaki virion je dug od 50 do 200 nanometara.[3]
Kao što ga je opisao američki Nacionalni institut za zdravstvo, on je nasljednik SARS-CoV-1,[4][5] soja koji je prouzročio izbijanje epidemije SARS-a 2002-2004.
Taksonomski gledano, SARS-CoV-2 je vrsta koronavirusa povezanog s teškim akutnim respiratornim sindromom (SARSr-CoV).
Mnogi rani slučajevi bili su povezani s velikom tržnicom morskih plodova i životinja u Wuhanu. Smatra se da virus ima životinjsko porijeklo. Redanjem genetskih sekvenci ovog virusa i drugih uzoraka virusa pokazala su sličnost sa SARS-CoV (79,5 %) i koronavirusom šišmiša (96 %).[6] Zbog toga se smatra da porijeklo virusa vjerojatno dolazi od netopira,[7][8] iako porijeklo od pangolina nije isključeno. Virus pokazuje malu genetsku raznolikost, što ukazuje na to da se slučaj unošenja SARS-CoV-2 na ljude vjerojatno dogodio krajem 2019. U rujnu 2020., na temelju analize podataka, istraživači su izvijestili o otkriću virusnog genoma kod nultog pacijenta.[9][10]
Epidemiološke studije procjenjuju da svaka infekcija rezultira s 5,7 novih slučajeva kada niti jedan pripadnik zajednice nije imun i ako se ne poduzmu preventivne mjere.[11] Virus se prvenstveno širi između ljudi bliskim kontaktom i putem respiratornih kapljica proizvedenih od kašlja ili kihanja.[12][13] Uglavnom ulazi u ljudske stanice vežući se za enzim za pretvaranje angiotenzina 2 (ACE2).[14][15][16]
Da ne dođe do zabune sa SARS-om, Svjetska zdravstvena organizacija je u svojim javnim istupima, izvorno nazivala SARS-CoV-2 odnosno 2019-nCoV kao "virus koji je izazvao bolest COVID-19".[17] Šira javnost često virus i bolest naziva "koronavirusom", ali znanstvenici i većina novinara obično koriste preciznije izraze.
Terminologija
Tijekom početka epidemije u Wuhanu, postojala su različita imena za virus; neka imena koja su koristili različiti izvori uključuju "koronavirus" ili "wuhanski koronavirus".[18][19] U siječnju 2020. Svjetska zdravstvena organizacija preporučila je naziv "novi koronavirus 2019." (2019-nCov) kao privremeni naziv virusa.[20][21] To je bilo u skladu sa smjernicama SZO-a iz 2015. protiv upotrebe zemljopisnih mjesta, životinjskih vrsta ili skupina ljudi u imenima bolesti i virusa.[22][23]
Međunarodni odbor za taksonomiju virusa usvojio je 11. veljače 2020. službeni naziv "teški akutni respiratorni sindrom koronavirus 2" (SARS-CoV-2). Kako bi se izbjegla zabuna s bolešću SARS, SZO ponekad naziva SARS-CoV-2 kao "virus COVID-19" u javnozdravstvenim komunikacijama[24][25] i naziv HCoV-19 uključen je u neke istraživačke članke.[26][27][4]
Šira javnost i virus i bolest koju uzrokuje često naziva "koronavirusom". Američki predsjednik Donald Trump u tvitovima, intervjuima i informiranjima za tisak Bijele kuće u više je navrata virus nazivao "kineskim virusom", što je povuklo neke kritike da je bolest stigmatizirao rasnim ili nacionalističkim prizvukom.[28][29]
Virologija
Prijenos s čovjeka na čovjeka potvrđen je tijekom pandemije novog koronavirusa.[30] Prenosi se uglavnom putem respiratornih kapljica od kašljanja u rasponu od oko 1,8 m.[31][32] Moguće se zaraziti i indirektno preko kontaminiranih površina.[33] Preliminarna istraživanja pokazuju da virus može ostati održiv na plastici i čeliku do tri dana, ali ne opstaje na kartonu dulje od jednog dana ili na bakru dulje od četiri sata;[34][35] virus se inaktivira sapunom, koji destabilizira njegov lipidni (zaštitni) sloj.[36][37][38]
SARS-CoV-2 se jedino može reproducirati ulaskom u živu stanicu. Kada virus uđe u tijelo, obično odlazi u pluća, slezenu ili utrobu. Pluća su obložena milijardama epitelnih stanica. Virus se povezuje na specifičan način na receptor stanične membrane kako bi unio svoj genetski materijal. Nakon što se SARS-CoV-2 virion pričvrsti na ciljanu stanicu, stanična proteaza TMPRSS2 razreže šiljasti protein virusa, izlažući fuzijski peptid. Tada virion oslobađa RNK u stanicu, prisiljavajući je da stvara kopije virusa koji se diseminiraju kako bi inficirao više stanica.[39] SARS-CoV-2 proizvodi najmanje tri faktora virulencije koji promiču izbacivanje novih viriona iz stanica domaćina i koče imunološki odgovor.[40] Broj zaraženih stanica raste eksponencijalno. Nakon otprilike 10 dana milijuni tjelesnih stanica se zaraze, a pluća vrve milijardama virusa.[41]
SARS-CoV-2 također ima vlastiti imunološki sustav. Kako stanice imunološkog sustava hrle u borbu protiv virusa, SARS zarazi neke od njih i stvara pomutnju. Dvije stanice koje su osobite opasne kad su zaražene su neutrofili i citotoksične T-stanice. Prvo, neutrofili, koji su sjajni u ubijanju stvari, uključujući i nas same. Čim ih stigne na tisuće, počinju crpiti enzime koji uništavaju onoliko prijatelja koliko i neprijatelja. T-stanice obično naređuju zaraženim stanicama da počine kontrolirano samoubojstvo. Zaražene stanice počinju naređivati zdravim stanicama da se i same ubiju.[42][43]
Virus se širi relativno brzo među ljudima, te se procjenjuje da bi jedna oboljela osoba u prosjeku mogla zaraziti dvije do tri osjetljive osobe.[1]
Također je moguća infekcija tijekom inkubacijskog razdoblja virusa, ali to još nije u potpunosti dokazano,[44] tako da takva vrsta prenošenja nije rasprostranjena, te da su infekcije uglavnom rezultat prenošenja virusa od pacijenata koji imaju stvarne simptome bolesti COVID-19.
Prvi poznate infekcije virusnog soja SARS-CoV-2 su se dogodile u kineskom gradu Wuhanu, međutim izvor zaraze ostaje nepoznat.[45][46]
Mutacije
SARS-COV-2 ima nekoliko značajnih inačica za koje se vjeruje ili se vjeruje da su od posebne važnosti kao što su 501.V2, Klaster 5 i VOC-202012/01.[47][48][49]
Epidemiologija
Na temelju male varijabilnosti koja je izložena među poznatim genskim sekvencama SARS-CoV-2, smatra se da su soj otkrili zdravstveni organi u tjednima nakon što su se pojavili među ljudskom populacijom krajem 2019. godine. Pretpostavlja se, da je se prvi poznati slučaj infekcije dogodio 17. studenog 2019. godine.[50] Virus se potom proširio na sve pokrajine Narodne Republike Kine, a onda i ostatak svijeta.[51][52] Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 30. siječnja 2020. međunarodnu hitnu situaciju,[53][54] a 11. ožujka 2020. pandemiju.[55]
Galerija
Elektronski mikrografi virusa SARS-CoV-2:
SARS-CoV-2 (žuta) u nastajanju iz ljudske ćelije
SARS-CoV-2 virion s vidljivom koronom
SARS-CoV-2 virion s vidljivom koronom
SARS-CoV-2 (žuta) u nastajanju iz ljudske ćelije
Struktura SARS-CoV-2
Virioni SARS-CoV-2 izolirani iz pacijenta tijekom pandemije.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
Povezani članci
Izvori
Vanjske poveznice
 | Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom! |