Svrab
Svrab ili šuga[1] zarazna je infekcija ljudske kože sićušnim grinjama Sarcoptes scabiei var. hominis,[2][3] veličine 0,2–0,45 mm. Latinski naziv je scabies od lat. scabere - grebati,[4] a naziv šuga turskog je, odnosno perzijskog porijekla. Najčešći su simptomi jak svrbež i osip nalik prištićima.[5] Povremeno se na koži mogu pojaviti sitne brazde.[5] Kod prve infekcije zaražena osoba obično razvije simptome unutar dva do šest tjedana.[5] Tijekom druge infekcije simptomi mogu početi unutar 24 sata.[5] Simptomi mogu biti prisutni na većem dijelu tijela ili samo na određenim područjima kao što su zapešća, između prstiju ili u struku.[5] I glava može biti zahvaćena, no obično samo u male djece.[5] Svrbež se često pogoršava noću.[5] Češanje može uzrokovati oštećenje kože i dodatnu bakterijsku infekciju kože.[5]
Šugu uzrokuje infekcija ženkom grinje Sarcoptes scabiei var. hominis, koja je ektoparazit.[3] Grinje se uvuku u kožu kako bi tamo živjele i polagale jaja.[3] Simptomi šuge posljedica su alergijske reakcije na grinje.[5] Često je samo između 10 i 15 grinja uključeno u infekciju.[5] Šuga se uobičajeno širi tijekom relativno dugog razdoblja izravnog kontakta kože sa zaraženom osobom (barem 10 minuta), poput onoga prilikom spolnog odnosa ili zajedničkog života.[3] [6] Širenje bolesti može se dogoditi čak i ako osoba još nije razvila simptome.[7] Bliski kontakt u napučenim skupinama poput onih u dječjim vrtićima ili zatvorima povećavaju rizik od širenja.[3] Područja bez pristupa vodi također imaju veće stope bolesti.[8] Krustozni svrab teži je oblik bolesti, no u osnovi se ne razlikuje od obične, nego se radi o infestaciji vrlo velikim brojem grinja,[3] što obično pogađa samo one sa slabim imunosnim sustavom; broj grinja te osobe također čini puno zaraznijima.[3] U tim slučajevima može doći do širenja infekcije tijekom kratkotrajnog kontakta ili preko kontaminiranih predmeta.[3] Krustozni oblik često ima nepovoljniji razvoj pa traži agresivnije liječenje.[1]
Grinja je vrlo mala i na granici mogućnosti otkrivanja golim okom. Dijagnoza se temelji ili na otkrivanju grinje (potvrđena šuga), otkrivanju tipičnih lezija u tipičnoj distribuciji s tipičnim povijesnim značajkama (klinička šuga) ili otkrivanju atipičnih lezija ili atipične distribucije lezija sa samo nekim povijesnim karakteristikama (sumnja na šugu).[9]
Dostupno je nekoliko lijekova za liječenje zaraženih, uključujući oralni i lokalni ivermektin, permetrin, krotamiton i lindan.[10] Seksualne kontakte u posljednjih mjesec dana i osobe koje žive u istoj kući također se tretira.[7] Posteljinu i odjeću korištenu u posljednja tri dana treba oprati u vrućoj vodi i osušiti u vrućoj sušilici.[7] Kako grinja ne živi dulje od tri dana izvan ljudske kože, nije potrebno dodatno pranje.[7] Simptomi se mogu nastaviti dva do četiri tjedna nakon liječenja, a ono se ponavlja ako i nakon tog vremena postoje simptomi.[7]
Šuga je jedan od tri najčešća kožna poremećaja u djece, uz lišajeve i bakterijske infekcije kože.[11] Godine 2015. procijenjeno je da pogađa oko 204 milijuna ljudi (2,8% svjetske populacije).[12] Podjednako je česta u oba spola.[13] Mladi i stari su češće pogođeni.[14] Također se češće javlja u zemljama u razvoju i tropskim klimatskim područjima.[14] U Hrvatskoj godišnje od svraba oboli manje od tisuću ljudi.[1]
Druge životinje ne šire ljudske šuge.[3] Slična infekcija kod drugih životinja poznata je kao sarkoptična šuga, a obično je uzrokuju nešto drugačije, ali srodne grinje.[15]
Šuga stopala
Šuga na ruci
Šuga na nadlanici
