The Everly Brothers

Njihov otac, inače gitarist, Ike Everly, radio je emisije na lokalnim radiostanicama (KMA i KFNF) u gradu Shenandoah, u Iowi, tijekom četrdesetih godina, sa svojom ženom Margaret. U njih je uključio i svoja dva sina. Nastupajući s ocem, braća su se vrlo rano srela s glazbenom industrijom. Nastavili su nastupati s majkom i ocem, kao Everly Family, čitavo svoje djetinstvo do srednje škole. Svoj prvi singl snimili su 1956. godine pod nazivom "Keep A' Lovin' Me", koji nije bio uspješan. Međutim, njihov sljedeći singl, "Bye Bye Love", koji je nakon toga u snimilo preko 30 izvođača, uključujući i Elvis Presleyja), postala je veliki hit, popela se na drugo mjesto američkih top ljestvica, iza Presleyjeva "Let Me Be Your Teddy Bear". Ova pjesma, koju je skladao bračni par Felicea i Boudleaux Bryant, postala je prva ploča Everlyja prodana u više od milijun primjeraka. Braća su postala najbolje prodavan izvođač diskografske kuće 'Cadence Recordsa'. Nastavljajući raditi sa skladateljskim timom 'Bryant', ovaj harmonički duo, izdao je nekoliko uspješnica na američkom i britanskom tržištu poput: "Wake Up Little Susie", "All I Have to Do Is Dream", "Bird Dog", "Problems" (Pop #2) i "('Til) I Kissed You" (Pop #4).

Promijenili su diskografsku kuću u 'Warner Bros' i nastavili nizati hitove. Prvi u nizu hitova bio im je "Cathy's Clown" koji se odmah popeo na vrh top ljestvica. U njemu su se braća Don i Phil pojavili kao skladatelji. Ova ploča prodana je u osam milijuna primjeraka i postala je njihova najbolje prodavana ploča. Slijedile su uspješnice poput: "So Sad (To Watch Good Love Go Bad)" (1960.) (Pop #7), "Walk Right Back" (1961.) (Pop #7), "Crying In The Rain" (1962.) (Pop #6), i "That's Old Fashioned" (1962.) (Pop #9). U međuvremenu i njihova stara diskografska kuća 'Cadence Records' nastavila je izdavati 'Everly Brotherse', pa su i s njima imali hitove kao što su: "When Will I Be Loved" (skladana od Phila Everlya) (Pop #8), i "Like Strangers"(Pop #40), ali ubrzo po potpisivanju ugovora s 'Warner Brothers', Everlyji su se razišli s dotadašnjim menadžerom Wesleyjem Roseom, koji je otišao voditi glazbenu izdavačku kuću 'Acuff-Rose'. Ubrzo im je uskraćena suradnja sa skladateljima kuće 'Acuff-Rose', među kojima su bili i tvorci njihovih najvećih hitova, bračni par Felice i Boudleaux Bryant. Everlyji su probali s novim skladateljskim imenima pa i s vlastitim skladbama, ali njihov posljednji veliki uspjeh ostao je hit iz 1962. "That's Old Fashioned", nakon toga se više nisu uspjeli popeti na ljestvicu trideset najpopularnijih skladaba u Americi. Veće uspjehe imali su u Britaniji, Kanadi i Australiji.

U drugom dijelu šezdesetih njihova je zvijezda stala blijedjeti pred navalom grupa iz britanske invazije.

Godine 1970. Don Everly izdao je svoj prvi album, koji nije izazavao nikakavo zanimanje publike. Nakon toga 1971. odlučili su da više neće nastupati zajedno, a promijenili su i diskografsku kuću potpisavši za 'RCA Records'. Svoj oproštajni koncert, održali su 1973. u 'Knotts Berry Farm' u Kaliforniji, na kojem je Phil Everly razbio svoju gitaru i odjurio s pozornice i ostavio Dona da sam dovrši koncert. Kasnije je Don izjavio da su se Everlyji raspali već prije deset godina, a da su tenzije među njima rasle do usijanja. Braća sljedećih deset godina uopće nisu razgovarala, a susreli su samo jednom za pokopa svoga oca 1975. Oni istina nisu ni htjeli razgovarati o svom razlazu, kao ni jedan o drugom. Braća su 1983. obnovila svoju karijeru, albumom On the Wings of a Nightingale naslovnu pjesmu skladao je Paul McCartney, a producent je bio Dave Edmunds. Ovaj album ih je vratio na američke i britanske ljestvice uspjeha. Nakon toga slijedio je veliki povratnički koncert u Londonskom - Royal Albert Hallu 22. rujna 1983., koji je popraćen uspješnim uživo CD-om i istoimenim videouratkom.

Još uvijek drže rekord kao najuspješniji glazbeni duet koji je imao 40 uspješnica.

• 1986. Everlyji su bili u grupi od prvih deset umjetnika uključenih u kuću slavnih Rock and Roll Hall of Fame. Za vrijeme ceremonije Neil Young rekao je da on misli da ne postoji nitko u svijetu pop-glazbe koji nije pokušao imitirati glazbeni pjevački stil braće Everly.
• 1997. dobili su Grammy za životno djelo.

Singl ploče

• MacDonald, Ian (1997). Revolution in the Head: The Beatles' Records and the Sixties. Random House. ISBN 0-7126-6697-4. p. 293.

• Everly brothers na portalu guitar tabs  Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. studenoga 2008. (Wayback Machine)
• Everlyji u sredini šesdesetih
• Country Music Hall of Fame and Museum