Hijerarhija Pravoslavne crkve

U Pravoslavnoj crkvi postoje, još od apostola ustanovljena, tri čina (stepena) sveštenstva, i to: episkopski (vladičanski), sveštenički i đakonski. Svi ostali su izvedeni iz ova tri osnovna stepena.

Srpski pravoslavni krst

Episkopski (vladičanski) i monaški činovi

Reč monah je grčkog porekla i znači: sam, onaj koji vodi usamljeni život. Tim imenom se nazivaju ljudi koji su se odrekli života u svetu, i dali svečani zavet neporočnog života, poslušnosti i siromaštva. Monasi se ne žene, odnosno monahinje se ne udaju. Žive u muškim ili ženskim manastirima. Monasi dobijaju poseban blagoslov Crkve, bez kojeg ne bi mogli stupiti u zajednicu sebi sličnih podvižnika (manastirsko bratstvo ili sestrinstvo).

U monaštvu postoje tri stepena; prvi stepen je rasoforni monah, drugi su maloshimnici i treći velikoshimnici, što je najviši stepen monaštva.

Iz monaškog reda se biraju episkopi, dakle, niko ko nije jeromonah ne može da bude rukopoložen za episkopa.

Jeromonahom se naziva sveštenik monaškog čina; to je za sveštenika posvećeni monah, odnosno sveštenik-kaluđer. Samo oni imaju pravo da vrše svete tajne.

Patrijarh je najviši čin u crkvenoj hijerarhiji. Naziv patrijarh potiče od grčke reči patrija (patria), što znači: porodica, pleme, i arhon, onaj koji počinje, načalstvuje, dakle, onaj koji je na čelu roda, odnosno naroda.

Mitropolit je arhijerej jedne oblasti čije se sedište nalazi u glavnom gradu te oblasti ili pokrajine. Mitropolija je glavni grad oblasti. Dakle, mitropolit je episkop čije se sedište nalazi u nekadašnjoj ili sadašnjoj prestonici.

Arhiepiskop je glavni episkop, stariji episkop, mada su svi episkopi jednaki i ravnopravni. Apostolskim pravilima se nekim od episkopa daje pravo vrhovnog nadzora nad drugima, radi pomoći u teškim situacijama. U 34. Pravilu stoji: ,, Episkopi svakoga grada treba da znaju ko je prvi među jednakima i da ga priznaju kao glavu i da ništa što je iznad njihovih ovlašćenja ne rade bez njegove saglasnosti".

Nakon ustanovljenja patrijarhata, naziv arhiepiskop dodeljuje se samo patrijarsima i mitropolitima autokefalnih crkava.

Episkop ili vladika, od grčkog episkopos, nadziratelj, glavni pastir stada slovesnoga svoje eparhije, stara se o ustrojstvu Crkve i starešina je ne samo višem i nižem sveštenstvu, nego i svim vernicima svoje eparhije.

Vikarni episkop je episkop koji pomaže mitropolitu ili episkopu u upravljanju episkopijom, odnosno mitropolijom.

Sinđel je grčka reč koja znači saobitatelj, onaj koji živi uz nekog. To je monah koji živi uz patrijarha, kao saradnik i kao svedok njegovog neporočnog života. Sinđeli su u starim vremenima imali veoma veliki značaj, dobijali su titulu protosinđela i bili su kandidati sa najviše izgleda prilikom izbora novog patrijarha.

Arhimandrit, načelnik manastira, ima pravo nosenja naprsnog krsta. Kod nas se čin arhimandrita dodeljuje najzaslužnijim igumanima.

Iguman je nastojatelj manastira, onaj koji o svemu brine i organizuje život u manastiru. Za čin niži stepen od arhimandrita.

Jerođakon je đakon monaškog čina.

Za monahe je zajednički i kod nas uobičajen naziv kaluđer, što znači: uvaženi starac.

U ženskom monaštvu najviši čin je igumanija. Za izuzetne podvige i revnovanje igumaniji se dodeljuje posebno priznanje, a to je nosenje naprsnog krsta.

Sveštenički činovi

Sveštenici su ljudi koji su se po završetku bogoslovije (koja traje pet godina) ili bogoslovskog (teološkog) fakulteta odlučili za svešteničko zvanje. No sam završetak školovanja ne podrazumeva odmah i početak obavljanja svešteničkih dužnosti. Bogoslov treba najpre da se oženi, pa tek onda, po blagoslovu nadležnog episkopa, bude rukopoložen za sveštenika. Tada mu se dodeljuje parohija. To je određeni deo grada, selo ili neko područje (tamo gde su retka naselja), u kojem on vodi brigu o svojim parohijanima.

Svi sveštenici, odnosno jereji su među sobom jednaki, ali se razlikuju po zalaganju i revnosti prema crkvama i parohijama koje se nalaze pod njihovim staranjem. S tim u vezi, nadležni episkop može svešteniku da dodeli neki od sledećih zvanja:

  • Jerej – čin koji svaki svršeni bogoslov na rukopoloženju automatski dobija (najniže zvanje);
  • Protonamesnik;
  • Protojerej – pravo da na liturgiji nose nadbedrenik - duhovni mač;
  • Protojerej stavrofor – pravo da preko mantije nosi natprsni krst oko vrata (najveće zvanje); dodeljuje je samo sveštenicima sa izuzetnim zaslugama.

Ovim se svešteniku sa višim zvanjem ne daje viši čin niti nadređeni položaj u odnosu na druge sveštenike, nego mu se ukazuje poštovanje i priznanje, a njega obavezuje na još usrdnije obavljanje svojih pastirskih dužnosti. U slučajevima kada zajedno služe protojerej i jerej, onda protojerej ima prvenstvo.

Sveštenik vrši svete tajne, a to su: krštenje, brak (venčanje), ispoved, pričešće (evharistija), jeleosvećenje i miropomazanje. Jedina sveta tajna koju sveštenik ne može da obavlja je sv. tajna sveštenstva, odnosno, nijedan sveštenik ne može sam sebe ili nekoga drugoga da rukopoloži. Svetu tajnu sveštenstva, rukopoloženja sveštenika, može da vrši samo episkop. Dakle, episkop je taj koji može da obavlja svih sedam svetih tajni.

U svakodnevnom govoru za sveštenika se najčešće kaze pop. Ona potiče od iskvarenog izgovora grčke reči papas, sto znači: otac.

Đakonski činovi

U hijerarhiji Pravoslavne crkve postoje i crkvenoslužitelji (episkopi, monasi i sveštenici se jednim imenom nazivaju sveštenoslužitelji), a to su đakoni, koji nemaju pravo vršenja svetih tajni, nego pomažu svešteniku u toku tih obreda.

Arhiđakoni i protođakoni su ,, stariji među braćom svojom".

Posebno mesto među đakonima zauzimaju ipođakoni, to su đakoni koji učestvuju u bogosluženju uz episkopa. Na arhijerejskoj službi drže skut episkopove odežde, pružaju umivaonicu kod pranja ruku, dodaju sveće kojima episkop blagosilja narod i dr.

Ostali činovi

Kanonarh je pojac koji započinje pojanje svetih pesama, a drugi mu pomažu u pojanju. Nekada je uloga kanonarha bila važna, dok u novije vreme, naročito u gradskim crkvama, umesto pojaca peva hor.

Paranomar je vratar. Nekada je njegova uloga bila da ne dozvoli nevernima ili anatemisanima ulazak u crkvu. Danas vrše službu pojca i svećenosca.

Za vršenje posebnih poslova, veoma bitnih za Crkvu, postavljaju se odgovorna i kvalifikovana lica.

Ekidik je osoba koja zastupa hrišćane i Crkvu pred svetovnim sudom.

Ikonom po preporuci episkopa upravlja crkvenim imanjem, a posebno onim koje se nalazi van crkve, kao sto su zemljište, zgrade i sl.

Hartofilaks je sekretar patrijarhov. Njegov posao je da objavljuje patrijarhove naredbe i saopštenja. Nekada su hartofilaksi ove akte potpisivali i overavali svojim pečatom.

Referender ili izvestitelj je osoba koja se bavi odnosima između patrijarha i vladara, on je dakle posrednik između patrijarha i vladara.

Pojci su ljudi koji pevaju u crkvi tj. odgovaraju svešteniku u toku bogosluženja.

Ipođakoni su osobe koje pomažu svešteniku u oltaru tokom bogosluženja.

Čteci ili čitači što znači prevedeno ova reč, su ljudi koji čitaju Svete knjige kao što su apostol ili parimije (odlomci iz Starozavetnih knjiga).

Vidi još