Domoinska kiselina
Domoinska kiselina (Domoična kiselina (DA) је neurotoksin, uzročnik amnezijskog trovanja plodovima mora (ASP).[3] Ona je analog prolina i kainske kiseline, heterociklične aminokiseline koja se dovodi u vezu sa određenim štetnim cvetanjem algi.[4]
Identifikacija | |
---|---|
3D model (Jmol) | |
ChemSpider | |
ECHA InfoCard | 100.159.099 |
MeSH | Domoic+acid |
| |
Svojstva | |
C15H21NO6 | |
Molarna masa | 311,3303 g/mol |
Gustina | 1,273 g/cm3 |
Tačka ključanja | 607,2 °C at 760 mmHg (101,3 kPa) |
Napon pare | 2,62×10−16 mmHg (34,9 fPa) na 25 °C |
Opasnosti | |
R-oznake | R20 R21 R22 |
S-oznake | S36 S37 |
Tačka paljenja | 321 °C |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
Reference infokutije | |
Rasprostranjenost
1958. godine je domoična kiselina bila originalno izolovana iz crvenih algi zvanih doumoi ili hanayanagi (Chondria armata[5]) u Japanu. Domoinsku kiselinu takođe proizvode silikatne alge iz roda Pseudo-nitzschia i vrste Nitzschia navis-varingica.[6]
Toksikologija
Nedavno je sprovedeno istraživanje[7][8] sprovedeno od strane Centra za morske sisare i nekoliko drugih naučnih centara u pogledu određivanja veze između cvetanja algi koje proizvode domoinsku kiselinu i neuroloških oštećenja morskih sisara[9] u Tihom okeanu.
Domoinska kiselina se može bioakumulirati u morskim organizmima, kao što su školjke, sardele i sardine, koje se hrane fitoplanktonom za koji se zna da produkuje ovaj toksin.[10]
Na sisare, uključujući ljude, domoinska kiselina dejstvuje kao neurotoksin koji prouzrokuje kratkotrajni gubitak memorije, oštećenje mozga[11] i, u krajnjim slučajevima, smrt.[12] Cvetanje algi koje produkuju DA povezano je sa fenomenom amnezijskog trovanja plodovima mora. Kod morskih sisara, domoinska kiselina tipično uzrokuje napade i potrese.[13] U mozgu, domoinska kiselina posebno oštećuje hipokampus[14] i amigdalu.[15] Ona oštećuje neurone putem aktiviranja AMPA i kainatnih receptora, što uzrokuje priliv kalcijuma. Mada je unos kalcijuma u ćelije normalna pojava, nekontrolisano povećanje kalcijuma ima za posledicu degeneraciju ćelija. Usled ozbiljnog oštećenja hipokampusa može doći do dugotrajnog gubitaka memorije.[16]