Domoinska kiselina

Domoinska kiselina (Domoična kiselina (DA) је neurotoksin, uzročnik amnezijskog trovanja plodovima mora (ASP).[3] Ona je analog prolina i kainske kiseline, heterociklične aminokiseline koja se dovodi u vezu sa određenim štetnim cvetanjem algi.[4]

Domoinska kiselina
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard100.159.099
MeSHDomoic+acid
  • O=C(O)[C@H]1NC[C@H](/C(=C\C=C\[C@H](C(=O)O)C)C)[C@@H]1CC(=O)O
Svojstva
C15H21NO6
Molarna masa311,3303 g/mol
Gustina1,273 g/cm3
Tačka ključanja607,2 °C at 760 mmHg (101,3 kPa)
Napon pare2,62×10−16 mmHg (34,9 fPa) na 25 °C
Opasnosti
R-oznakeR20 R21 R22
S-oznakeS36 S37
Tačka paljenja321 °C
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
Reference infokutije

Rasprostranjenost

1958. godine je domoična kiselina bila originalno izolovana iz crvenih algi zvanih doumoi ili hanayanagi (Chondria armata[5]) u Japanu. Domoinsku kiselinu takođe proizvode silikatne alge iz roda Pseudo-nitzschia i vrste Nitzschia navis-varingica.[6]

Toksikologija

Nedavno je sprovedeno istraživanje[7][8] sprovedeno od strane Centra za morske sisare i nekoliko drugih naučnih centara u pogledu određivanja veze između cvetanja algi koje proizvode domoinsku kiselinu i neuroloških oštećenja morskih sisara[9] u Tihom okeanu.

Domoinska kiselina se može bioakumulirati u morskim organizmima, kao što su školjke, sardele i sardine, koje se hrane fitoplanktonom za koji se zna da produkuje ovaj toksin.[10]

Na sisare, uključujući ljude, domoinska kiselina dejstvuje kao neurotoksin koji prouzrokuje kratkotrajni gubitak memorije, oštećenje mozga[11] i, u krajnjim slučajevima, smrt.[12] Cvetanje algi koje produkuju DA povezano je sa fenomenom amnezijskog trovanja plodovima mora. Kod morskih sisara, domoinska kiselina tipično uzrokuje napade i potrese.[13] U mozgu, domoinska kiselina posebno oštećuje hipokampus[14] i amigdalu.[15] Ona oštećuje neurone putem aktiviranja AMPA i kainatnih receptora, što uzrokuje priliv kalcijuma. Mada je unos kalcijuma u ćelije normalna pojava, nekontrolisano povećanje kalcijuma ima za posledicu degeneraciju ćelija. Usled ozbiljnog oštećenja hipokampusa može doći do dugotrajnog gubitaka memorije.[16]

Reference

Spoljašnje veze