AGM-88 HARM

AGM-88 može otkriti, napasti i uništiti radarsku antenu ili odašiljač uz minimalno učešće posade aviona. Proporcionalni sistem navođenja koji se infiltrira u signal neprijateljskog radara ima fiksnu antenu i glavu tragača u nosu projektila. Bezdimni raketni motor sa dvostrukim potiskom na čvrsto gorivo, pokreće projektil brzinom većom od 2,0 maha . HARM je bio raketni program koji je vodila američka mornarica, a prvo su ga nosili avioni A-6E, A-7 i F/A-18 A/B, a zatim EA-6B i EA-18G namjenski elektronski jurišni avion. Istraživanje, razvoj, testiranje i evaluacija za upotrebu na avionu F-14 je započet, ali nije završen. Američko ratno vazduhoplovstvo (USAF) postavilo je HARM na avion F-4G Wild Weasel, a kasnije i na specijalizovane F-16 opremljene HARM sistemom ciljanja (HTS). Raketa ima tri operativna režima: Pre-Briefed (PB) "unaprijed obaviješten", Target Of Opportunity (TOO) "ciljanje po volji" i Self-Protect (SP) "samozaštita".^[1] HTS jedinica, koju koristi samo USAF, omogućava F-16 da detektuje i automatski cilja radarske sisteme sa HARM-om umjesto da se oslanja samo na senzore projektila.

Razvoj

Sjedinjene Države

Projektil HARM je ušao u proizvodnju u martu 1983. godine, a dobio je početnu operativnu sposobnost (IOC) na A-7E Corsair II krajem 1983., a zatim na VA-46 pred kraj 1985. na nosaču aviona USS <i id="mwNw">America</i> . Prvo uspješno ispaljivanje HARM-a iz EA-6B izveo je VAQ-131 1986. godine. Ubrzo je upotrijebljen u borbi: u martu 1986. protiv libijskog raketnog položaja S-200 u zalivu Sidra, a potom u operaciji Eldorado Canyon u aprilu iste godine.

HARM su intenzivno koristili mornarica, marinci i zračne snage u operaciji Pustinjska oluja tokom rata u Perzijskom zaljevu 1991. Tokom tog rata, HARM je bio u središtu incidenta prijateljske vatre kada je pilot F-4G Wild Weasel prateći bombarder B-52G zamijenio njegov repni radar za iračku protizračni položaj. Ovo se desilo nakon što je mitraljezac na repu bombardera B-52 ciljao F-4G, zamjenivši ga za irački MiG što je navelo pilota F-4 da lansira projektil i pogodi B-52 te mu ošteti rep ali bez ljudskih žrtava. Ovaj B-52 (serijski broj 58-0248) je kasnije preimenovan u In HARM's Way .^[2]

"Magnum" je radijska šifra kako bi se najavilo lansiranje AGM-88.^[3] Tokom Zaljevskog rata, ako je avion bio otkriven neprijateljskim radarom, lažni "Magnum" poziv na radiju često je bio dovoljan da uvjeri operatere da isključe napajanje radara.^[4] Ova tehnika se također koristila u SR Jugoslaviji tokom zračnih operacija 1999. godine . Dana 28. aprila 1999. godine, tokom ove kampanje, rana varijanta AGM-88, ispaljena je u režimu samoodbrane od strane NATO aviona, ali je izgubila radio-frekvencijski trag jer je srpski radar PZO-a isključen, te je pogodila kuću u distriktu Gorna Banja u glavnom gradu Bugarske, Sofiji, pričinivši štetu, ali bez žrtava.^[5][6]

Tokom 1990-ih i ranih 2000-ih i tokom prvih sedmica operacije Iračka sloboda, HARM je korišćen za nametanje zone zabranjenih letova iznad Iraka.^[7] Tokom prvih dana Operacije Iračka sloboda, ispostavilo se da je izbjegavanje preklapanja baterija američke vojske Patriot i rute savezničkih aviona teže nego što se očekivalo, što je dovelo do tri velika incidenta prijateljske vatre:^[8] u jednom od njih, 24. marta 2003., USAF F-16CJ Fighting Falcon je ispalio AGM-88 HARM na raketnu bateriju Patriot, nakon što se Patriot-ov radar naciljao i bio spreman pucati na avion, zbog čega ga je pilot zamijenio za irački raketni sistem zemlja-zrak, jer je avion bio u zračnim borbenim operacijama na putu za misiju u blizini Bagdada. HARM je oštetio radarski sistem Patriota bez žrtava.^[9][10]

Tokom operacije Ujedinjeni zaštitnik (Unified Protector) protiv Libije 2011. godine, EA-18G američke mornarice imali su svoj borbeni debi koristeći HARM protiv libijske protivzračne odbrane zajedno sa USAF F-16CJ i italijanskim tornadima.^[11][12]

Izrael

Američki predsjednik Obama je prvi put 2013. godine ponudio AGM-88 Izraelu.^[13]

Italija

Tokom operacije Ujedinjeni zaštitnik (Unified Protector), italijanski avioni Tornado su koristili AGM-88 HARM protiv libijske protivzračne odbrane.^[14][15]

Ukrajina

Sredinom 2022. godine, tokom ruske invazije na Ukrajinu, SAD su Ukrajini isporučile projektile AGM-88 HARM. To je otkriveno tek nakon što su ruske snage početkom avgusta 2022. pokazale snimak repnog peraja jednog od ovih projektila ^[16] Američki podsekretar odbrane za politiku Colin Kahl rekao je da su u nedavne pakete pomoći uključeni određeni broj protivradarskih raketa, a koje mogu ispaliti ukrajinski avioni.^[17] Avioni iz sovjetskog doba nemaju kompjutersku arhitekturu da prihvate NATO standardno oružje, tako da nijedna od bivših zemalja Varšavskog pakta, čak ni one koje su imale unaprijeđene avione iz sovjetskog doba, ranije nisu mogle ispaliti HARM projektile.^[18] Povezivanje je bilo teško osim ako se ne koristi "gruba modifikacija", kao što je integracija sa dodatnim tabletom u kokpitu, te izgradnja skoro potpuno nezavisnog podsistema unutar aviona koji ga nosi.^[19] Kao što je sugerirao Domenic Nicholis, dopisnik za odbranu Telegrapha u Velikoj Britaniji, projektil HARM vjerovatno radi u jednom od svoja tri načina rada koji mu omogućava da pronađe svoju metu, nakon što je ispaljen prema mogućem neprijateljskom položaju protivzračne odbrane i elektronske emisije. Prije misije ili tokom leta, obavještajni avioni NATO-a ili različite obavještajne službe bi obezbjeđivale cjelokupno bojno polje elektromagnetnih emisija kako bi locirali ruske radare gdje bi ukrajinski avioni, naoružani HARM-om, bili usmjereni da ih ispaljuju. Ovo omogućava raketi da postigne profil napada veoma velikog dometa. Druga moguća upotreba HARM-a je upravljanje njime u režimu koji se zove “HARM kao senzor”. Slično prethodno opisanom načinu rada, projektil djeluje i kao senzor i kao oružje, ne zahtijevajući senzorsku podlogu. Jednostavan interfejs bi pokazao da projektil ima cilj i da ga pilot može lansirati. Na ovaj način je domet manji, a avion bi mogao biti ugrožen, ali bi maksimizirao mogućnost da pogodi izvor radarskog signala.^[20]

U augustu 2022., visoki zvaničnik američke odbrane potvrdio je da su Ukrajinci uspješno integrirali projektil AGM-88 HARM u svoj "MiG avion", vjerovatno MiG-29,^[21] uz video ispaljivanja raketa AGM-88 sa nadograđenog ukrajinskog MiG-29, koje je nekoliko dana kasnije objaviloukrajinsko ratno zrakoplovstvo .^[22]

U obraćanju od 19. septembra, general američkog ratnog zrakoplovstva Džejms B. Heker rekao je da je za pokušaj integracije projektila AGM-88 HARM u ukrajinske Su-27 i MiG-29 bilo potrebno "nekoliko meseci", ali ovo ukrajinskim zračnim snagama ne daje iste "sposobnosti koje bi imale na F-16", međutim, „Iako ne dobijete kinetičko ubijanje... možete dobiti lokalnu nadmoć u zraku na određeno vrijeme kada možete uraditi ono što je potrebno.” ^[23]

Početkom septembra 2022. uočen je ukrajinski Su-27S sa AGM-88 HARM postavljenim na krilne nosače, što je prvi takav slučaj. Raketa je direktno ugrađena u lansere projektila APU-470, isti lanser koji koriste MiG-29 i Su-27 za ispaljivanje projektila poput R-27 (raketa zrak-zrak) . To upućuje da je postavljanje projektila na sovjetske avione mnogo lakše nego što su stručnjaci u početku vjerovali, izgleda da je "potreban samo interfejs za različite žice i tačke vješanja projektila". Raniji snimak ukrajinskog MiG-29 sa AGM-88, pokazao je da je sistem prepoznao projektil kao R-27EP, koji je dizajniran da nsnišani protivzračne radare, što sugeriše da avioni koriste sopstvenu avioniku za ispaljivanje projektila, bez potrebe za dodatnim modifikacijama.^[24]

U decembru su ukrajinske zrakoplovne snage objavile video na kojem se vidi kako MiG-29 rafalno ispaljuje dvije rakete HARM. Rusija tvrdi da je oborila četiri projektila HARM.^[25][26]

AGM-88E AARGM

Novija nadogradnja, AGM-88E Napredna protivradarska vođena raketa - Advanced Antiradiation Guided Missile (AARGM), ima najnoviji softver, poboljšane mogućnosti namijenjene u slučaju gašenja neprijateljskog radara i pasivni radar koji koristi dodatni aktivni tragač milimetarskih valova. Predstavljena je u novembru 2010. godine, a radi se o zajedničkom poduhvatu Ministarstava odbrane SAD i Italije, u proizvodnji Orbital ATK . </link>

U novembru 2005. Ministarstva odbrane Italije i SAD potpisali su Memorandum o sporazumu o zajedničkom razvoju projektila AGM-88E AARGM. Italija je obezbijedila 20 miliona dolara za razvoj kao i nekoliko miliona dolara vrijednih materijala, opreme i pratećih usluga. Očekivalo se da će italijansko ratno zrakoplovstvo kupiti do 250 projektila za svoje avione Tornado ECR . Program testiranja je osmišljen da integriše AARGM u sistem oružja Tornado ECR. </link>

Američka mornarica je demonstrirala sposobnost AARGM-a tokom Inicijalnog operativnog testiranja i evaluacije (IOT&E) u proljeće 2012. godine, uz bojevo ispaljivanje 12 projektila. U junu je završena obuka zrakoplovnog i osoblja za održavanje sa bojevim projektilima.

Američka Mornarica je odobrila proizvodnju (Full Rate Production - FRP) AARGM-a u avgustu 2012. godine, sa 72 projektila za mornaricu i devet za italijansko ratno zrakoplovstvo koje su isporučene 2013. godine. F/A-18 Hornet eskadrila američkog marinskog korpusa je prva jedinica naoružana s AGM-88E projektilima.^[27]

U septembru 2013. ATK je isporučio stoti AARGM američkoj mornarici. Program AGM-88E teče po planu i budžetu, a puna operativna sposobnost (FOC) planirana je za septembar 2014.^[28] AGM-88E je dizajniran da poboljša efikasnost naslijeđenih varijanti HARM protiv fiksnih i pokretnih radarskih i komunikacijskih jedinica, posebno onih koje bi se isključile radi izbjegavanja protivradarskih raketa, pričvršćivanjem novog tragača na postojeću raketu sposobnu za brzinu od 2 Maha, dodajući pasivni prijemnik za navođenje protiv radara, satelitski i inercijalni navigacijski sistem, radar sa milimetarskim talasima za toplotno navođenje i mogućnost slanja slika mete preko satelitske veze samo nekoliko sekundi prije udara.^[29]

Ovaj model HARM-a će biti integrisan u avione F/A-18C/D/E/F, EA-18G, Tornado ECR, a kasnije i na F-35 na vanjske nosače.^[30]

U septembru 2015. godine, AGM-88E je uspješno pogodio mobilnu brodsku metu, demonstrirajući sposobnost projektila da koristi protivradarsko navođenje i radar sa milimetarskim valovima za otkrivanje, prepoznavanje, lociranje i gađanje pokretnih ciljeva.^[31]

U decembru 2019., njemačko ratno zrakoplovstvo naručilo je AARGM.^[32]

4. avgusta 2020., odjel za operacije Alliant Techsystems kompanije Northrop Grumman, sa sjedištem u Northridgeu u Kaliforniji, dobio je IDIQ ugovor u vrijednosti od 12.190.753 dolara za podršku održavanja AARGM depoa, popravku odjeljka za navođenje i kontrolnu sekciju, te testiranje i inspekciju opreme,^[33] a 31. avgusta 2020., istoj diviziji Northrop Grumman dodijeljeno je približno 80,9 miliona dolara za razvoj nove tehnologije za AARGM.^[34]

AGM-88F HCSM

Iako je Američka mornarica /Marinski korpus odabrala Orbital ATK-ov AGM-88E AARGM,^[35] Raytheon je razvio svoje vlastito unaprijeđenje HARM-a pod nazivom AGM-88F HARM Izmjena kontrolnog odjeljka - Control Section Modification (HCSM), koje uključuje slične karakteristike nadogradnje kao i AARGM.^[36] Republika Kina (Tajvan), Bahrein i Katar kupili su AGM-88B koji su zatim naknadno opremljeni HCSM nadogradnjom.^[37]

AGM-88G AARGM-ER

Budžet Ratne mornarice za fiskalnu 2016. uključivao je finansiranje za AARGM-ER proširenog dometa koji koristi postojeći sistem navođenja i bojevu glavu AGM-88E sa čvrstim integriranim raketnim ramjet-om za udvostručenje dometa.^[38] U septembru 2016. Orbital ATK je predstavio svoj AARGM-ER proširenog dometa, koji uključuje redizajniran kontrolni dio i 11,5 inčni (290 mm) raketni motor za dvostruko veći domet i unutrašnji nosač na Lockheed Martin F-35A i F-35C Lightning II sa integracijom na P-8 Poseidon, F-16 Fighting Falcon i Eurofighter Typhoon;^[39][40] unutrašnji nosač na F-35B nije moguć zbog ograničenja unutrašnjeg prostora. Nova raketa koristi AARGM-ovu bojevu glavu i sisteme za navođenje u novom okviru aviona koji zamjenjuje krila u sredini tijela s aerodinamičnim trakama duž strana s kontrolnim površinama premeštenim na repne površine sa malim otporom i snažnijim pogonskim sistemom za veću brzinu i udvostručenje dometa svog prethodnika.^[41][42]

Američka mornarica dodijelila je Orbital ATK ugovor za razvoj AARGM-ER u januaru 2018.^[43] USAF se kasnije pridružio programu AARGM-ER, sa unutrašnjom ugradnjom na F-35A/C.^[41] AARGM-ER je dobio Milestone-C odobrenje u avgustu 2021. godine,^[44] a prvi niskotarifni početni ugovor o proizvodnji dodijeljen je sljedećeg mjeseca; početna operativna sposobnost planirana je za 2023.^[45] AARGM-ER je završio svoje prvo, drugo, treće, četvrto i peto testiranje leta na Point Mugu Sea Range u julu 2021., januaru 2022., julu 2022., decembru 2022. i maju 2023. respektivno.^[46]

U februaru 2023. američka mornarica je počela da istražuje izvodljivost lansiranja AARGM-ER iz zemaljskih lansera i P-8 Posejdon.^[47]

Australija je 27. februara 2023. zatražila kupovinu do 63 AGM-88G AARGM-ER.^[48]

5. juna 2023. Holandija je objavila kupovinu AARGM-ER za upotrebu u njihovoj floti F-35A.^[49]

Zamjensko ofanzivno oružje

U maju 2022. godine, USAF je skolpio ugovore sa kompanijama L3Harris Technologies, Lockheed Martin i Northrop Grumman za početak prve faze razvoja za zamjensko ofanzivno oružje (Stand-in Attack Weapon - SiAW), koje će biti nasljednik AARGM-ER. Dok su prethodni HARM-ovi bili namijenjeni za napad na radare protivzračne odbrane, SiAW će imati širi skup ciljeva uključujući lansere balističkih projektila, lansere krstarećih i protivbrodskih projektila, platforme za ometanje GPS -a i protivsatelitske sisteme. Imaće manji domet od oružja za odvraćanje, a ispaljuje se sa aviona nakon što prodre u neprijateljski zračni prostor. SiAW će stati u unutrašnje pregrade za oružje F-22. Zračne snage planiraju imati operativno oružje do 2026.^[50][51]

• Tokom operacije Saveznička sila (Allied Force), NATO je navodno ispalio 743 HARM-a u toku 78-dnevne kampanje, ali je mogao potvrditi uništenje samo 3 od originalnih 25 SA-6 baterija. Više od polovine utrošenih HARM-ova bili su hitci upozorenja (preemptive targeting shots - PET), ispaljeni na moguće položaje SAM-a, ali bez radara za ciljanje. Tokom kampanje, srpske SAM lokacije ispalile su više od 800 SAM-ova uz oborena samo 2 NATO aviona, većinom sa fiksnih položaja bez radarskog navođenja. Radari su također bili prisiljeni da rade samo 20 sekundi ili manje kako bi izbjegli uništavanje od strane HARM-a. Prema Benjaminu Lambethu, oboreni F-117 nije imao podršku SEAD-a (Suppression of Enemy Air Defenses - Suzbijanje protivzračne odbrane neprijatelja) sa aviona F-16CJ koji su nosili HARM.^[52][53]

Trenutni korisnici

• Kraljevsko zrakoplovstvo Australije : naručena varijanta AGM-88E; za korištenje na EA-18G Growlerima .^[54] Dana 28. aprila 2017. godine, Agencija za odbrambenu i sigurnosnu saradnju navela je da Australija namjerava kupiti 70 projektila AGM-88B i 40 AGM-88E.^[55]
• Egipatske zračne snage :^[56]
• Njemačke zračne snage:^[57]
• Grčke zračne snage : AGM-88B Block IIIA i AGM-88E varijante. AGM-88E AARGM po narudžbi.^[58]
• Izraelske zračne snage
• Italijanske zračne snage : varijanta AGM-88E.
• Zračne snage Kuvajta
• Kraljevske marokanske zračne snage : AGM-88B/C/E varijanta.
• Zračne snage Katara : 100 ^[59]
• Kraljevske saudijske zračne snage
• Zračne snage Republike Koreje ^[60]
• Španske zračne i svemirske snage ^[57]
• Zračne snage Republike Kine : AGM-88B
• Turske zračne snage ^[61]
• Ukrajinsko zračne snage ^[22][62]
• Zračne snage Ujedinjenih Arapskih Emirata ^[63]
• Zračne snage Sjedinjenih Država
• Američki marinski korpus ^[64]
• Mornarica Sjedinjenih Država

Budući korisnici

• Kraljevsko ratno zrakoplovstvo Nizozemske : AGM-88G varijanta ^[65][66]

Bilješke

Bibliografija 

• AGM-88 tehnički list (PDF format) kompanije Raytheon
• Informacije o AGM-88 HARM od FAS-a
• Informacije o AGM-88 HARM od Globalsecurity.org
• AGM-88 u Designation-Systems
• AGM-88 HARM od Carla Koppa