Košarka na Olimpijskim igrama

opći pregled olimpijskih turnira u košarci

Košarka na Olimpijskim igrama za muškarce je u programu konstantno od 1936. Prije nego što je uključena u sportove u kojima se dijele medalje, košarka je bila demonstracijski sport 1904. Ženska košarka na programu je od 1976.

Košarka na Olimpijskim igrama
Upravno tijeloFIBA
Takmičenja2 (muškarci: 1; žene: 1)
Igre
189619001904190819121920
192419281932193619481952
195619601964196819721976
198019841988199219962000
20042008201220162020
Napomena: godina demonstracije sporta navedena je u italiku
Osvajači medalja

Sjedinjene Američke Države daleko su najuspješnija zemlja u olimpijskoj košarci, osvojivši 16 od 19 turnira na kojima su učestvovale, uključujući sedam uzastopnih titula od 1936. do 1968. Ženska reprezentacija SAD-a osvojila je osam titula u deset nastupa, uključujući sedam titula u nizu od 1996. do 2020. Od postojećih država samo je još Argentina bila olimpijski pobjednik računajući i mušku i žensku konkurenciju. Kad je riječ o bivšim državama, zlatnu medalju osvajale su reprezentacije Sovjetskog Saveza i Jugoslavije te Ujedinjeni tim.

Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta 9. juna 2017. objavio je da će od 2020. olimpijski sport biti i košarka 3x3 u obje konkurencije.[1][2]

Historija

Košarku je izumio James Naismith u Springfieldu (Massachusetts) 1891. Za nekoliko decenija postala je popularna u Sjedinjenim Američkim Državama kao dvoranski sport. Popularnost se proširila svijetom, pa je 1932. u Ženevi osnovana Međunarodna košarkaška federacija (FIBA).

Američka dominacija

Djelomično zahvaljujući trudu Phoga Allena,[3][4] trenera univerzitetskog tima Kansas Jayhawksa, prvi olimpijski košarkaški turnir organiziran je na Igrama 1936. u Berlinu na vanjskim teniskim terenima. Medalje je ekipama dodijelio Naismith. Prema tadašnjim olimpijskim pravilima, svi igrači bili su amateri. Turnir je od sljedećih Igara (1948) premješten u dvorane. Reprezentacija SAD-a dokazala je da je dominantna, osvojivši prvih sedam olimpijskih turnira do 1968, ne izgubivši nijednu utakmicu. Amerikancima je bilo zabranjeno u reprezentaciju zvati profesionalce iz NBA lige, pa su slali igrače iz univerzitetskih ekipa. Neke druge zemlje slale su svoje najbolje igrače s obzirom na to da je FIBA neke od njih klasificirala kao "amatere", koji su igrali za džeparac umjesto za plaću.

München i poslije

Pobjednički niz Amerikanaca okončan je 1972. u Münchenu u jednoj od najkontroverznijih utakmica u historiji, kad ih je Sovjetski Savez pobijedio u borbi za zlatnu medalju s poenom razlike.

SAD je ponovo osvojio zlato 1976, a srebro je drugi put otišlo Jugoslaviji, koja je u polufinalu pobijedila SSSR. Jugoslaveni su četiri godine kasnije u Moskvi, u odsustvu SAD-a, koji je bojkotirao Igre, osvojili i zlato, postavši treća reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika, pobijedivši ponovo SSSR u polufinalu i Italiju u finalu. Amerikanci su vratili zlato na svom terenu 1984, savladavši u finalu Španiju, a u odsustvu SSSR-a, koji je uzvratio bojkot. Sovjeti su drugi put osvojili zlato 1988, pobijedivši SAD u polufinalu i Jugoslaviju u finalu.

Era profesionalaca: nova dominacija SAD-a

Pojava "amaterskih sportista" sponzoriranih od države u zemljama Istočnog bloka ugrozila je ideologiju čistog amaterizma, dovodeći samofinansirane amatere iz zapadnih zemalja u teži položaj. Sovjetski Savez slao je timove sastavljene od sportista koji su svi na papiru bili studenti, vojnici ili radnici u nekoj profesiji, ali u stvarnosti plaćeni od države da igraju u dobro razvijenoj ligi s modernim sportskim objektima i treniraju tokom cijele godine.[5][6] U aprilu 1989, pod vodstvom generalnog sekretara Borislava Stankovića, FIBA je odobrila pravilo koje dozvoljava igračima iz NBA lige da se takmiče na međunarodnim turnirima, uključujući Olimpijske igre. Na Igrama 1992. američki "Dream Team" osvojio je zlato s prosječnom razlikom 44 poena po utakmici i bez pozivanja ijednog tajm-auta. Nedugo prije toga, uslijed političkih promjena i disolucije država, reprezentacije SSSR-a i Jugoslavije prestale su postojati, ali su neke njihove nasljednice nastavile biti među najjačima. Dvije od njih, Hrvatska i Litvanija (tim redom), osvojile su srebro i bronzu.

SAD je odbranio zlato 1996. i 2000, ali s manje dominantnom igrom nego 1992. Otkad je igračima iz NBA lige dozvoljeno nastupati na Igrama, one u Atlanti 1996. bile su jedini slučaj da grad domaćin Igara ima i NBA ekipu (Hawkse). SR Jugoslavija osvojila je srebro u Atlanti, a Francuska u Sydneyju, dok je Litvanija nastavila svoj bronzani niz zauzevši treće mjesto oba puta.

Prekid nove dominacije SAD-a dogodio se u Atini 2004, kada su Amerikanci jedva ušli u polufinale, nakon poraza od Portorika i Litvanije u grupnoj fazi; u polufinalu ih je porazila i Argentina, koja je na kraju osvojila i zlato, nadigravši Italiju u finalu i postavši četvrta reprezentacija s titulom olimpijskog pobjednika.

Amerikanci su se regrupirali 2008, savladavši aktualnog svjetskog prvaka, Španiju, u žestokom finalu, dok su Argentinci pobijedili Litvance u utakmici za bronzu. Amerikanci i Španci ponovo su se sreli u finalu 2012, s istim ishodom, samo što je ovog puta prednost SAD-a na kraju bila najmanja u historiji. Na sljedećim igrama SAD je još jednom odbranio zlato, porazivši Srbiju u reprizi finala Svjetskog prvenstva 2014, prethodno izbacivši Španiju, koja se nakon dva srebra ovog puta zadovoljila bronzom. Amerikanci su odbranili titulu i 2020. u Tokiju, produživši svoj niz na četiri uzastopne zlatne medalje, odnosno na sedam od posljednjih osam turnira.

Žene

Prvi ženski turnir održan je 1976. Sovjetski Savez dobio je pet utakmica zaredom, postavši inauguralni olimpijski pobjednik. Na sljedeća dva turnira nastupilo je šest reprezentacija svrstanih u jednu grupu; na prvom je SSSR odbranio zlato, dok je SAD bojkotirao Igre, a na drugom je slavio SAD, savladavši u finalu Južnu Koreju, dok je SSSR uzvratio na bojkot. U Seoulu 1988. turnir je proširen na osam reprezentacija, a Amerikanke su odbranile titulu protiv Jugoslavije. U Barceloni 1992. Ujedinjeni tim, sastavljen od igračica iz republika tada već bivšeg SSSR-a, nadigrao je Kinu u borbi za zlato. U Atlanti 1996. turnir je dobio format s 12 reprezentacija u dvije grupe; Amerikanke su otad "pomele" svaki turnir, dobiši 54 utakmice zaredom. U Tokiju 2020. format je promijenjen, pa se igralo u tri grupe s po četiri ekipe.

Dvorane

  • Berlin 1936: Reichsportfeld, Berlin
  • London 1948: Harringay Arena, Harringay
  • Helsinki 1952: Teniski dom i Egzibicijska dvorana II, Helsinki
  • Melbourne 1956: Kraljevska izložbena galerija, Melbourne
  • Rim 1960: Mali dom sportova i Dom sportova, Rim
  • Tokio 1964: Nacionalna sportska dvorana Yoyogi, Tokio
  • Mexico City 1968: Dom sportova, Mexico City
  • München 1972: Dvorana "Rudi Sedlmayer", München
  • Montréal 1976: Centar "Étienne Desmarteau" i Montrealski forum, Montréal
  • Moskva 1980: Dom sportova CSKA i Olimpijski stadion, Moskva
  • Los Angeles 1984: The Forum, Inglewood
  • Seoul 1988: Jamsil Arena, Seoul
  • Barcelona 1992: Olimpijski paviljon, Badalona
  • Atlanta 1996: Forbes Arena i Georgia Dome, Atlanta
  • Sydney 2000: The Dome i Super Dome, Sydney
  • Atina 2004: Dvorana Helliniko i Olimpijska dvorana "Nikos Galis", Atina
  • Peking 2008: KSC Wukesong, Peking
  • London 2012: Olimpijska košarkaška arena i O2 Arena, London
  • Rio de Janeiro 2016: Carioca Arena 1 i Omladinska arena, Rio de Janeiro
  • Tokio 2020: Saitama Super Arena, Saitama
  • Pariz 2024: Bercy, Pariz
  • Los Angeles 2028: Crypto.com Arena, Los Angeles

Napomena: O2 Arena za vrijeme igara bila je poznata kao "Nor. Greenwich Arena" zbog olimpijskih propisa o korporativnim sponzorstvima lokacija događaja.

Kvalifikacije

Do 2012. kvalifikacijski proces sastojao se od tri faze:

  1. jedna ekipa (u obje konkurencije) kvalificira se kao aktuelni svjetski prvak;
  2. sedam ekipa u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificira se kroz svoja kontinentalna prvenstva;
  3. tri ekipe u muškoj i pet u ženskoj konkurenciji kvalificiraju se kroz svjetski kvalifikacijski turnir, u kojem se najbolje ekipe koje se nisu kvalificirale kroz svoje zone takmiče za preostala mjesta.

Osim toga, ekipa domaćina automatski se kvalificira.

ZonaMuškarciŽene
Svjetsko prvenstvo11
Afričko prvenstvo11
Američko prvenstvo21
Azijsko prvenstvo11
Evropsko prvenstvo21
Okeanijsko prvenstvo11
Svjetski kvalifikacijski turnir35
Domaćin11
Ukupno1212

Za Igre 2020. muške kvalifikacije imale su novi sistem. Sedam ekipa kvalificiralo se direktno sa Svjetskog prvenstva 2019: po dvije najbolje iz Evrope i obje Amerike te najbolja iz Afrike, Azije i Okeanije. Sljedećih 16 najboljih ekipa s Mundobasketa te po još dvije iz svake konfederacije, ukupno 24, igralo je kvalifikacijske turnire. Bile su podijeljene u četiri grupe s po šest ekipa, a pobjednici grupa izborili su plasman na olimpijski turnir. Kontinentalna prvenstva više neće biti korištena za olimpijske kvalifikacije.

Muški turniri

GodinaDomaćinFinaleUtakmica za 3. mjesto
ZlatoRezultatSrebroBronzaRezultat4. mjesto
1936.
(detalji)

Berlin
 
Sjedinjene Američke Države
19–8  
Kanada
 
Meksiko
26–12  
Poljska
1948.
(detalji)

London
 
Sjedinjene Američke Države
65–21  
Francuska
 
Brazil
52–47  
Meksiko
1952.
(detalji)

Helsinki
 
Sjedinjene Američke Države
36–25  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
68–59  
Argentina
1956.
(detalji)

Melbourne
 
Sjedinjene Američke Države
89–55  
Sovjetski Savez
 
Urugvaj
71–62  
Francuska
1960.
(detalji)

Rim
 
Sjedinjene Američke Države
81–57  
Sovjetski Savez
 
Brazil
78–75  
Italija
1964.
(detalji)

Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
73–59  
Sovjetski Savez
 
Brazil
76–60  
Portoriko
1968.
(detalji)

Mexico City
 
Sjedinjene Američke Države
65–50  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
70–53  
Brazil
1972.
(detalji)

München
 
Sovjetski Savez
51–50  
Sjedinjene Američke Države
 
Kuba
66–65  
Italija
1976.
(detalji)

Montréal
 
Sjedinjene Američke Države
95–74  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
100–72  
Kanada
1980.
(detalji)

Moskva
 
Jugoslavija
86–77
Italija
 
Sovjetski Savez
117–94
Španija
1984.
(detalji)

Los Angeles
 
Sjedinjene Američke Države
96–65  
Španija
 
Jugoslavija
88–82  
Kanada
1988.
(detalji)

Seoul
 
Sovjetski Savez
76–63  
Jugoslavija
 
Sjedinjene Američke Države
78–49  
Australija
1992.
(detalji)

Barcelona
 
Sjedinjene Američke Države
117–85  
Hrvatska
 
Litvanija
82–78
Ujedinjeni tim
1996.
(detalji)

Atlanta
 
Sjedinjene Američke Države
95–69  
Srbija i Crna Gora
 
Litvanija
80–74  
Australija
2000.
(detalji)

Sydney
 
Sjedinjene Američke Države
85–75  
Francuska
 
Litvanija
89–71  
Australija
2004.
(detalji)

Atina
 
Argentina
84–69  
Italija
 
Sjedinjene Američke Države
104–96  
Litvanija
2008.
(detalji)

Peking
 
Sjedinjene Američke Države
118–107  
Španija
 
Argentina
87–75  
Litvanija
2012.
(detalji)

London
 
Sjedinjene Američke Države
107–100  
Španija
 
Rusija
81–77  
Argentina
2016.
(detalji)

Rio de Janeiro
 
Sjedinjene Američke Države
96–66  
Srbija
 
Španija
89–88  
Australija
2020.
(detalji)

Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
87–82  
Francuska
 
Australija
107–93  
Slovenija

Nastupi po konfederacijama

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija36.
48.
52.
56.
60.
64.
68.
72.
76.
80.
84.
88.
92.
96.
00.
04.
08.
12.
16.
20.
24.
FIBA Afrika15–18.19.9–16.------15.15.12.11.12.10.10.11.12.12.12.10.11.10.KV
FIBA Amerika1.1.1.1.1.1.1.2.1.5.1.3.1.1.1.1.1.1.1.1.KV
FIBA Azija5.8.9–16.7.11.10.13.13.11.12.10.9.12.8.10.8.8.12.12.11.KV
FIBA Evropa4.2.2.2.2.2.2.1.2.1.2.1.2.2.2.2.2.2.2.2.KV
FIBA Okeanija------12.--9.--9.8.8.7.4.6.4.4.9.7.7.4.3.KV

Zemlje učesnice

Država36.
48.
52.
56.
60.
64.
68.
72.
76.
80.
84.
88.
92.
96.
00.
04.
08.
12.
16.
20.
24.
Godine
 AngolaA10.11.12.12.12.5
 Argentina15.4.9.1.3.4.8.7.8
 Australija12.9.9.8.8.7.4.6.4.4.9.7.7.4.3.KV16
 Belgija19.11.17.3
 Brazil9.3.6.6.3.3.4.7.5.9.5.5.6.5.9.15
 Bugarska7.5.16.10.4
 Čehoslovačka9.7.9.5.8.6.9.A7
 ČeškaK9.1
 Čile9.6.5.8.4
 Egipat15.19.9.16.12.12.12.7
 Estonija9.D1
 Filipini5.12.9.7.11.13.13.7
 Finska9.11.2
 Francuska19.2.8.4.10.11.2.6.6.2.KV11
 Grčka17.5.5.5.4
 HrvatskaC2.7.6.5.4
 Indija12.1
 Irak22.1
 Iran14.11.12.3
 Irska23.1
 Italija7.17.17.4.5.8.4.5.2.5.5.2.5.13
 IzraelA17.1
 Japan9.10.15.10.14.11.11.KV8
 Jugoslavija6.7.2.5.2.1.3.2.A8
 Južna KorejaA8.14.16.14.9.12.6
 Južni SudanAKV1
 Kanada2.9.9.9.14.4.4.6.7.KV10
 KinaAA10.11.12.8.10.8.8.12.12.9
 Kineski Taipei B15.18.11.3
 Kuba13.9.11.3.7.6.6
 Latvija15.D1
 LitvanijaD3.3.3.4.4.8.7.7
 Mađarska16.9.9.13.4
 MarokoA16.1
 Meksiko3.4.9.12.12.5.10.7
 Nigerija10.11.10.3
 Novi Zeland11.10.2
 Njemačka E15.12.8.7.10.8.KV7
 Panama12.1
 Peru8.10.15.3
 Poljska4.7.6.6.10.7.6
 PortorikoA13.4.9.6.9.7.8.10.6.9
 Rumunija17.1
 RusijaADF8.9.3.3
 SenegalA15.15.11.3
 SingapurA13.I1
 Sjedinjene Američke Države1.1.1.1.1.1.1.2.1.1.3.1.1.1.3.1.1.1.1.KV20
 SlovenijaC4.1
 Sovjetski SavezJ2.2.2.2.3.1.3.3.1.FA9
 SrbijaGH2.KV2
 Srbija i Crna GoraG11.A1
 Srednjoafrička RepublikaA10.1
 Španija14.7.11.4.2.8.9.9.7.2.2.3.6.13
 Švedska10.1
 Švicarska9.21.17.3
 TajlandA15.1
 Tunis11.1
 Turska19.17.2
Ujedinjeni timA4.A1
 Urugvaj6.5.3.3.8.8.6.7
 Velika Britanija20.9.2
 Venecuela11.10.1
Države212323151616161612121212121212121212121212
Napomene
^A NOK nije bio članica MOK-a
^B kao Kina od 1936. do 1956.
^C dio Jugoslavije od 1936. do 1988.
^D takmičili se u sastavu Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^E kao Zapadna Njemačka od 1968. do 1988.
^F dio Ujedinjeni tim u 1992.
^G sada Srbija, kao Jugoslavija od 1936. do 1991, SR Jugoslavija od 1992. do 2002. i Srbija i Crna Gora od 2003. do 2006.
^H dio Jugoslavije od 1936. do 1988.
^I dio Malezije 1964.
^J Sovjetski Savez odlučio je ne učestvovati 1936. i 1948.
^K dio Čehoslovačke od 1920. do 1992.

Pobjednici neslužbenih ili demonstracijskih turnira

  • 1904: Buffalo German YMCA
  • 1924: London Central YMCA

Ženski turniri

GodinaDomaćinFinaleUtakmica za 3. mjesto
ZlatoRezultatSrebroBronzaRezultat4. mjesto
1976.
(detalji)

Montréal
 
Sovjetski Savez
112–77  
Sjedinjene Američke Države
 
Bugarska
67–66  
Čehoslovačka
1980.
(detalji)

Moskva
 
Sovjetski Savez
104–73  
Bugarska
 
Jugoslavija
68–65  
Mađarska
1984.
(detalji)

Los Angeles
 
Sjedinjene Američke Države
85–55  
Južna Koreja
 
Kina
63–57  
Kanada
1988.
(detalji)

Seoul
 
Sjedinjene Američke Države
77–70  
Jugoslavija
 
Sovjetski Savez
68–53  
Australija
1992.
(detalji)

Barcelona

Ujedinjeni tim
76–66  
Kina
 
Sjedinjene Američke Države
88–74  
Kuba
1996.
(detalji)

Atlanta
 
Sjedinjene Američke Države
111–87  
Brazil
 
Australija
66–56  
Ukrajina
2000.
(detalji)

Sydney
 
Sjedinjene Američke Države
76–54  
Australija
 
Brazil
84–73  
Južna Koreja
2004.
(detalji)

Atina
 
Sjedinjene Američke Države
74–63  
Australija
 
Rusija
71–62  
Brazil
2008.
(detalji)

Peking
 
Sjedinjene Američke Države
92–65  
Australija
 
Rusija
94–81  
Kina
2012.
(detalji)

London
 
Sjedinjene Američke Države
86–50  
Francuska
 
Australija
83–74  
Rusija
2016.
(detalji)

Rio de Janeiro
 
Sjedinjene Američke Države
101–72  
Španija
 
Srbija
70–63  
Francuska
2020.
(detalji)

Tokio
 
Sjedinjene Američke Države
90–75  
Japan
 
Francuska
91–76  
Srbija

Nastupi po konfederacijama

Ovo je sažetak najboljih nastupa svake konfederacije na svakom turniru.

Konfederacija76.
80.
84.
88.
92.
96.
00.
04.
08.
12.
16.
20.
24.
FIBA Afrika – – – – –12.12.11.12.12.12.11.
FIBA Amerika2.5.1.1.3.1.1.1.1.1.1.1.KV
FIBA Azija5. –2.6.2.7.4.9.4.5.8.2.
FIBA Evropa1.1.6.2.1.4.5.3.3.2.2.3.KV
FIBA Okeanija – –5.4. –3.2.2.2.3.5.8.KV

Zemlje učesnice

Država76.
80.
84.
88.
92.
96.
00.
04.
08.
12
16.
20.
24.
Godine
 Angola12.1
 Australija5.4.6.3.2.2.2.3.5.8.KV10
 Belgija7.KV2
 BjelorusijaBC6.9.2
 Brazil7.2.3.4.11.9.11.7
 Bugarska3.2.5.3
 Čehoslovačka4.A1
 ČeškaD5.7.7.2
 DR Kongo E12.1
 Francuska5.2.4.3.KV5
 Grčka7.1
 HrvatskaF10.1
 Italija6.8.8.3
 Japan5.7.10.8.2.KV6
 Jugoslavija3.6.2.A3
 Južna Koreja2.7.10.4.12.8.10.7
 Kanada6.4.11.10.8.7.9.8
 KinaA3.6.2.9.9.4.6.10.5.KV10
 Kuba5.4.6.9.4
 LatvijaB9.1
 Mađarska4.1
 Mali12.1
 Nigerija11.11.KV3
 Novi Zeland11.8.10.3
 Poljska8.1
 Portoriko12.KV2
 RusijaBC5.6.3.3.4.5
 Senegal12.12.2
 Sjedinjene Američke Države2.1.1.3.1.1.1.1.1.1.1.KV12
 SlovačkaD7.4
 Sovjetski Savez1.1.3.CA3
 SrbijaF3.4.KV3
 Španija5.6.5.2.6.KV6
 Turska5.6.2
Ujedinjeni timA1.A1
 UkrajinaBC4.4
 Velika Britanija11.1
Države666881212121212121212

Napomene

^A NOK nije bio član MOK-a
^B takmičila se kao dio Sovjetskog Saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim 1992.
^D dio Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair od 1984. do 1996.
^F dio "Jugoslavije" od 1976. do 2000. i "Srbije i Crne Gore" 2004.

Tabele medalja

Ukupno

Države poredane po ukupnom broju osvojenih medalja (muškarci i žene).

 # DržavaZlatoSrebroBronzaUkupno
1.  Sjedinjene Američke Države252330
2.  Sovjetski Savez 44412
3.  Jugoslavija 1427
4.  Argentina1012
5.  Ujedinjeni tim (EUN)1001
6.  Francuska0415
 Španija0415
8.  Australija0336
9.  Italija0202
10.  Brazil0145
11.  Bugarska0112
 Kina0112
 Srbija0112
14.  Hrvatska0101
 Japan0101
 Južna Koreja0101
 Kanada0101
18.  Litvanija0033
 Rusija0033
20.  Urugvaj0022
21.  Kuba0011
 Meksiko0011
Ukupno32323296

Muškarci

 # DržavaZlatoSrebroBronzaUkupno
1.  Sjedinjene Američke Države161219
2.  Sovjetski Savez 2439
3.  Jugoslavija 1315
4.  Argentina1012
5.  Španija0314
6.  Francuska0303
7.  Italija0202
8.  Hrvatska0101
 Kanada0101
 Srbija0101
11.  Brazil0033
 Litvanija0033
13.  Urugvaj0022
14.  Australija0011
 Kuba0011
 Meksiko0011
 Rusija0011
Ukupno20202060

Žene

 # DržavaZlatoSrebroBronzaUkupno
1.  Sjedinjene Američke Države91111
2.  Sovjetski Savez 2013
3.  Ujedinjeni tim (EUN)1001
4.  Australija0325
5.  Brazil0112
 Bugarska0112
 Francuska0112
 Jugoslavija 0112
 Kina0112
10.  Japan0101
 Južna Koreja0101
 Španija0101
13.  Rusija0022
14.  Srbija0011
Ukupno12121236

Napomene

^A NOK nije bio članica MOK-a
^B takmičili se u sastavu Sovjetskog saveza od 1952. do 1988.
^C dio Ujedinjeni tim u 1992.
^D dio Čehoslovačke od 1920. do 1992.
^E kao Zair od 1984. do 1996.
^F dio Jugoslavije od 1976. do 1988.

Omjer pobjeda i poraza

Muški turnir

EkipaOdigrane utakmicePobjedePoraziPostotak
 Angola31328.097
 Argentina573324.579
 Australija1115754.514
 Belgija1367.462
 Brazil1116546.586
 Bugarska331617.485
 Čehoslovačka462323.500
 Češka312.333
 Čile261214.462
 Egipat44638.136
 Estonija312.333
 Filipini522527.481
 Finska1248.333
 Francuska663630.545
 Grčka241311.542
 Hrvatska281612.571
 Indija707.000
 Irak707.000
 Iran15213.133
 Irska606.000
 Italija955639.589
 Izrael202.000
 Japan441133.250
 Jugoslavija604812.758
 Južna Koreja47839.170
 Kanada663630.545
 Kina50743.140
 Kineski Taipei281612.571
 Kuba452223.489
 Latvija312.333
 Litvanija523220.615
 Mađarska331419.424
 Maroko909.000
 Meksiko492623.531
 Nigerija13211.154
 Novi Zeland12210.167
 Njemačka381127.289
 Panama927.222
 Peru22913.409
 Poljska492326.469
 Portoriko723438.472
 Rumunija202.000
 Rusija201010.500
 Senegal24222.083
 Singapur725.286
 Sjedinjene Američke Države1491436.960
 Slovenija642.667
 Sovjetski Savez746113.824
 Srbija351916.542
 Srednjoafrička Republika725.286
 Španija995445.545
 Švedska734.429
 Švicarska1349.308
 Tajland707.000
 Tunis505.000
 Turska404.000
Ujedinjeni tim853.625
 Urugvaj562927.518
 Velika Britanija13211.154
 Venecuela725.286

Ženski turnir

EkipaOUPobjedePoraziPostotak
 Angola5050.000
 Australija6041190.683
 Belgija4220.500
 Brazil4419250.431
 Bjelorusija11380.272
 Bugarska161060.625
 Čehoslovačka153120.200
 Češka198110.421
 DR Kongo7070.000
 Francuska2919100.655
 Grčka7340.429
 Hrvatska5140.200
 Italija183150.167
 Japan3113180.419
 Jugoslavija16880.500
 Južna Koreja4115260.366
 Kanada3911280.282
 Kina5225270.481
 Kuba249150.375
 Latvija5140.200
 Mađarska6240.333
 Mali5050.000
 Nigerija9180.111
 Novi Zeland184140.222
 Poljska7340.429
 Rusija3925140.641
 Senegal110110.000
 Sjedinjene Američke Države757230.960
 Slovačka7340.429
 Sovjetski Savez161420.875
 Srbija14770.500
 Španija3019110.633
 Turska12750.583
Ujedinjeni tim5410.800
 Ukrajina8440.500
 Velika Britanija5050.000

Rekordi

KategorijaMuškarciŽene
Najveći rezultat229 poena: SAD 156–73 Nigerija (2012)190 poena: Japan 62–128 Brazil (2004)
Najmanji rezultat27 poena: SAD 19–8 Kanada (1936)100 poena: Senegal 32–68 Slovačka (2000)
Najveća razlika100 poena:
Južna Koreja 120–20 Irak (1948)
Kina 125–25 Irak (1948)
66 poena:
Japan 62–128 Brazil (2004)
Italija 53–119 SSSR (1980)
Najviše produžetaka2 produžetka:
Argentina 111–107 Brazil (2016)
Kanada 86–83 Rusija (2000)
Litvanija 83–81 Hrvatska (1996)
Australija 109–101 Brazil (1996)
2 produžetka:
Turska 79–76 Brazil (2016)
Španija 92–80 Italija (1992)
Najduži niz pobjeda63 utakmice: SAD (1936–1972)55 utakmica: SAD (1992–2020)
Najbolji strijelac svih vremena1.093 poena: Oscar Schmidt (Brazil)575 poena: Lauren Jackson (Australija)
Najbolji strijelac svih vremena po prosjeku28,8 poena po utakmici: Oscar Schmidt (Brazil)22 poena po utakmici: Lara Sanders (Turska)
Najviše poena igrača u jednoj utakmici55 poena Oscar Schmidt (Brazil – Španija, 1988)39 poena: Evladija Slavčeva-Stefanova (Bugarska – Južna Koreja, 1988)

Nakon OI 2020.

Najbolji strijelci

Nakon OI 2020.

Žene

IgračicaPoeni
Lauren Jackson575
Janeth Arcain535
Lisa Leslie488
Diana Taurasi379
Chen Nan317
Alessandra Santos de Oliveira290
Miao Lijie284
Sheryl Swoopes
Zheng Haixia280
Jung Sun-min276

Također pogledajte

  • Košarka u kolicima na Paraolimpijskim igrama

Reference

Vanjski linkovi