Ostavljeni
Ostavljeni je bosanskohercegovački film iz 2010. godine režisera Adisa Bakrača. Rađen je u hrvatsko-francusko-američkoj koprodukciji. Producirali su ga Almir Šahinović, Marie-Anne Coste i Page Ostrow. Scenarist je Zlatko Topčić. Njegov scenarij je privukao pažnju svjetskih producenata nakon pobjede na CineLink-u 2003. godine.[2][3][4][5][6]
Ostavljeni | |
---|---|
Režiser | Adis Bakrač |
Producent |
|
Scenarist(i) | Zlatko Topčić |
Uloge |
|
Muzika | Vlado Podany |
Žanr | Drama |
Kinematografija | Vladan Radović |
Montaža | Michko Netchak |
Distributer | HEFT Production Summer Hill Films (SAD) |
Premijera | |
Trajanje | 88 minuta |
Zemlja |
|
Jezik | Bosanski |
Budžet | 5 mil. $ |
Ostavljeni je priča o dječaku iz doma za nezbrinutu djecu koji pokušava saznati istinu o svom porijeklu. Kroz priču o dječaku Alenu film opisuje posljedice ratnog stradavanja te neizmjernu nepravdu koju je rat donio najbespomoćnijima, djeci.[7][8]
Svjetsku premijeru je imao na Međunarodnom filmskom festivalu u Karlovym Varyma 8. jula 2010.[9][10][11][12][13][14] U Bosni i Hercegovini je prvi put prikazan 7. decembra iste godine.[15] Američku premijeru imao je na Internacionalnom filmskom festivalu u Santa Barbari (Kalifornija) 2. februara 2011.[16][17][18] Tony Grga, koji tumači trinaestogodišnjeg dječaka Alena, nagrađen je na Pulskom filmskom festivalu Zlatnom arenom za najbolju glavnu mušku ulogu.[19][20]
Priča
Priča počinje u bosanskoj šumi 1993. godine, kada žena rađa mušku bebu, i skače na 2006. godinu, u dom za nezbrinutu djecu u Sarajevu, gdje boravi trinaestogodišnji dječak, Alen (Tony Grga).
Stari direktor Gago je ispričao Alenu da je njegova majka Francuskinja, a otac Englez, koji su bili ratni reporteri, a nakon rata su, zbog profesionalnih obaveza, morali napustiti Bosnu i njega privremeno ostaviti u domu.
Alen piše pisma majci i daje ih odgajateljici Cici (Mira Furlan) koja ih treba poslati njegovoj majci u Francusku. Međutim, Cica sva pisma koja joj djeca daju stavlja u ladicu, jer ih, ustvari, nema kome ni poslati. U dom dolazi novi direktor Mirza, mlad i sposoban pedagog koji iskreno želi pomoći djeci u njihovom odrastanju.
Pored doma je trgovina koju drži Šento. Za njega djeca iz doma kradu skupocjene stvari. Nakon neuspjele pljačke zlatarne, policija obavlja istragu, a Alen, bojeći se da ga ne otkriju da je bio u pljački, pokušava doći do svog dosijea, odnosno adrese njegove majke kako bi napustio dom i otišao kod nje.[1][21][22][23]
Glumci
- Mira Furlan kao Cica, odgajateljica
- Tony Grga kao Alen Domić, dječak iz doma za nezbrinutu djecu
- Mirsad Tuka kao Mirza Alijagić, direktor doma za nezbrinutu djecu
- Mirela Lambić kao Amila, Alenova majka
- Dragan Marinković kao Šento, vlasnik prodavnice, kriminalac
- Meto Jovanovski kao Gago, bivši direktor doma za nezbrinutu djecu
- Zijah Sokolović kao Muamer, Amilin muž
- Žan Marolt kao čuvar
- Faketa Salihbegović-Avdagić kao kuharica
- Ejla Tarakčija-Bavčić kao gospođa Tufekčić
- Nermin Omić kao gospodin Tufekčić
- Alma Terzić kao Zana, djevojka iz doma za nezbrinutu djecu
- Haris Burina kao Mehmed, prodavač
- Alen Goro kao mladić, Muamerov sin
- Ivana Petrović kao djevojka, Muamerova kćerka
- Rijad Mašović-Riči kao diler droge
- Alija Aljović kao policajac
- Nela Dženisijević kao policajka[1]
Priznanja
Nagrade
- Pula Film Festival – Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu (Tony Grga, 2010)
- Pula Film Festival – Nagrada FEDEORA (2010)[24]
- See a Paris Film Festival – Nagrada za najbolju režiju (2011)[25]
- Festróia – Tróia International Film Festival – Specijalna nagrada žirija za najbolji debitantski film (2011)[26]
- Cinema City International Film Festival – Specijalna nagrada FIPRESCI (2011)[27]
- Hollywood Film Festival – Velika nagrada žirija za najbolji film (2011)
- Hollywood Film Festival – Najbolji scenarij (2011)
- Transilvania International Film Festival – Najbolji scenarij (2011)
- Golden Carpathian Film Festival – Najbolji scenarij (2011)[28]
- Ex-YU Fest – Najbolji film (2011)
- Balkan New Film Festival – Nagrada žirija za najbolju glavnu žensku ulogu (Mira Furlan, 2013)[29]
- Sarajevo Film Festival – Nagrada CineLink/Work-in-Progress - Najbolji scenarij (2003)
Nominacije
- Karlovy Vary International Film Festival – Nagrada East of West (2010)
- Haifa International Film Festival – Zlatno sidro (2010)
- Amiens International Film Festival – Zlatni jednorog (2010)
- Ljubljana International Film Festival – Nagrada Kingfisher (2010)
- Santa Barbara International Film Festival – Nagrada žirija (2011)
- Alexandria International Film Festival – Najbolji film (2011)
- St. Louis International Film Festival – Najbolji film (2013)
Snimanje
Počelo je 2007. godine, a odvijalo se u Sarajevu i na mnogim drugim lokacijama.
O filmu
Scenarist Zlatko Topčić je na premijeri filma izjavio: "Ova priča govori o posljedicama rata. Razgovarao sam s tom djecom i ženama koje su doživjele sudbinu silovanja, ali mene ovdje nisu zanimali ni biološka majka ni biološki otac. Mene zanima taj novi bezimeni narod - oko deset do petnaest hiljada djece koja su najviše rasuta po svijetu. Zanima me njihova sudbina, njihovo pravo na sreću i život, jer oni su u svemu neumiješani u tuđi grijeh. Oni su, naprosto, plod mržnje, a ne ljubavi."[30] Topčić je mišljenja da je vrlo teško bez pomoći države i društva izvesti tu djecu na pravi put. Stoga mu je želja da film prenosi optimističnu poruku za neko bolje sutra, jer je "dovoljno što se današnji život odvija u kolektivnoj depresiji i pesimizmu."
Topčić je scenarij napisao 2002. godine (radni naslov filma: Gola koža). Kasnije nastaje bestseller roman Gola koža (2004) i istoimena drama (2007), o istoj temi.
Prijem
Kritika
Film je prihvaćen kod svjetske publike i kritičara koji ga ocjenjuju visokom ocjenom. Ostavlja snažan utisak na gledaoce, naročito zbog priče koja govori o posljedicama rata i djeci koja su nastala silovanjem, koja su plod mržnje, a ne ljubavi.[31]
Kritičari su rekli da "film uspijeva biti i dirljiva lična priča, ali i oštar komentar na bosanski rat". The Hollywood Reporter ga je nazvao "unikatnim umjetničkim filmom". Alissa Simon, iz Variety-ja, ocijenila ga je velikim i bitnim ostvarenjem, naročito jer nosi važnu poruku, a to je da i djeca i žene pate u ratovima.[32]
Filmska kritičarka Demi Mellett je dala pozitivnu recenziju za film nakon američke premijere na Internacionalnom filmskom festivalu u Santa Barbari (Kalifornija).[33] Na sajtu AllMovie je ocijenjen maksimalnom ocjenom 5/5.
Proglašen je najboljim bosanskohercegovačkim filmskim ostvarenjem za 2010. godinu u konkurenciji šest dugometražnih igranih filmova.[34]
Festivali
Prikazivan je na filmskim festivalima širom svijeta. Neki od najznačajnijih su: Međunarodni filmski festival u Karlovym Varyma, Filmski festival u Hollywoodu, Filmski festival u Cannesu, Filmski festival See a Paris, Internacionalni filmski festival u Santa Barbari (Kalifornija), Filmski festival u St. Louisu[35] i mnogi drugi.
Prikazivan je u Češkoj, Hrvatskoj, Francuskoj, Portugalu, Srbiji, Egiptu,[36] Švedskoj, Rumuniji, Izraelu, Sloveniji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Citati
Nije svaki čovjek čovjek.
Amila
Također pogledajte
Reference
Vanjski linkovi
- Ostavljeni na IMDb-ju