Računarstvo u oblaku

resursi računarskih sistema dostupni putem javnog interneta

Računarstvo u oblaku (engleski: cloud computing) jest mogućnost pristupanja na zahtjev resursima računarskih sistema, posebno resursima pohrane podataka i računarske snage (na primjer jezgre procesora), a bez direktnog aktivnog upravljanja od strane korisnika, najčešće putem javnog interneta. Pojam se općenito koristi za opisivanje podatkovnih centara dostupnih mnogim korisnicima putem Interneta.

Metafora računarstva u oblaku: grupa mrežnih elemenata koji pružaju usluge ne moraju se pojedinačno adresirati ili upravljati od strane korisnika; umjesto toga, čitav paket hardvera i softvera koji se upravlja uslugom može se smatrati oblakom.

Oblaci mogu biti ograničeni na jednu organizaciju (oblak jednog preduzeća[1][2]) ili biti dostupni mnogim organizacijama (javni oblak) dok se kombinacija oba naziva hibridni oblak.

Dostupnost mreža visokog kapaciteta, jeftinih računara i uređaja za skladištenje podataka, kao i prihvatanje hardverske virtualizacije, servisno orijentirane arhitekture te autonomno i uslužno računarstvo dovelo je do rasta računarstva u oblaku.[3][4][5]

Historija

Pojam računarstva u oblaku prvi put je popularizirao Amazon.com koji je 2006. objavio svoj Elastic Compute Cloud proizvod,[6] međutim prvo pominjanje pojavilo se već 1996. godine, s prvim poznatim spomenom u Compaqovom internom dokumentu.[7]

Simbol oblaka koristio za predstavljanje mreže računarske opreme u ranoj verziji ARPANET-a već 1977. godine[8] i CSnet u 1981.[9] koji su bili prethodnici Internetu. Riječ oblak korišten je kao metafora za internet, a standardizirani oblak korišten je za označavanje mreže na telefonskim šemama.

Modeli usluga

Modeli uslužnog računarstva u oblaku raspoređeni kao slojevi

Infrastruktura kao usluga (IaaS)

Platforma kao usluga (PaaS)

Softver kao usluga (SaaS)

Tipovi računarstva u oblaku

Reference

Dalje čitanje