Anđeoski most

most u Rimu

Anđeoski most (tal. Ponte Sant'Angelo), u antici Elijev most (lat. Pons Aelius), je most preko rijeke Tiber u Rimu. Dao ga je izgraditi rimski car Hadrijan 134. godine s funkcijom spajanja središta grada i novoizgrađenog carevog mauzoleja, danas Anđeoske tvrđave. Obložen je i ukrašen sedrenim pločama (travertin) i premošćuje Tiber s pet lukova. Most je sada isključivo pješački, povezuje gradsku četvrt Ponte (koja je dobila ime po samom mostu) i četvrt Borgo, kojoj most administrativno pripada. Iz njega se pruža dojmljiv pogled na Anđeosku tvrđavu.

Anđeoski most
Elijev most

Anđeoski most na rijeci Tiber
Osnovni podatci
PremošćujeTiber
MjestoRim
Država Italija
Otvorenje134.
Konstrukcijakamen i travertin
Namjenapješački most
Projektanti i izvođači radova
ProjektantDemetrian
Tehnički podatci
Ukupna dužina135[1] m
Visina mosta7 m
Koordinate41°54′06″N 12°27′59″E / 41.9018°N 12.46645°E / 41.9018; 12.46645 (WD)
Anđeoski most na zemljovidu Rima
Anđeoski most
Anđeoski most
Anđeoski most na zemljovidu Rima

Povijest

Most je u antici bio izgrađen od magmatske stijene peperina i obložen sadrenim pločama. Bio je to most s tri luka do kojih se dolazilo putem rampe s obale. Rampe su bile podbočene trima manjim arkadama na lijevoj obali prema gradskom središtu i dvjema na desnoj obali prema Hadrijanovom mauzoleju, no uništene su 1893. tijekom izgradnje obalnih bedema i zamijenjene modernim arkadama. Cestovni plašt je u središtu bio namijenjen kolnom prometu, a bočno su izgrađeni visoki pločnici s kamenim ogradama na obrubu.

U srpnju 472. godine most su iskoristile gotske postrojbe magistra militum Ricimera u napadu na istočni dio grada koji je branio rimski car Antemije. U srednjem vijeku most je bio dio puta kojime su se hodočasnici kretali prema bazilici svetog Petra i bio je poznat i kao "Most svetog Petra" (lat.: pons Sancti Petri). U doba pontifikata pape Grgura Velikog u 6. stoljeću most mijenja ime u "Anđeoski most" (tal.: Ponte Sant'Angelo) po Anđeoskoj tvrđavi (izvorno Hadrijanovom mauzoleju). Tijekom jubileja 1450. godine urušile su se bočne kamene ograde pod pritiskom mnoštva hodočasnika i mnogi od njih pali su u rijeku Tiber. Ova je tragedija odnijela živote ukupno 172 osobe[2]. Nakon tog događaja srušene su kuće na početku mosta kako bi se osigurao prostor za nesmetani prolaz hodočasnika. Izgrađene su i dvije male kružne kapelice, ali su srušene 1527. tijekom radova na fortifikacijama. Na trgu ispred lijeve obale Tibera nalazila se Piazza di Ponte (hrv. Mostov trg), na kojoj se nekada nalazila palača koju je dao sagraditi Bindo Altoviti. Ondje su se dugi niz godina izvršavale smrtne kazne i izlagala tijela osuđenika na mostu kao opomena za stanovništvo.

Godine 1535. papa Klement VII. postavio je na početak mosta kipove svetog Petra i svetog Pavla, a kasnije su dodani kipovi četiriju evanđelista, te patrijarha Adama, Noe, Abrahama i Mojsija. Godine 1669. papa Klement IX. dao je izraditi novu ogradu po Berninijevom nacrtu iznad koje je postavljeno deset kipova anđela koji nose simbole Isusove muke.[3] Kipove anđela su izradili Berninijjevi učenici pod njegovim ravnanjem. Od prethodnih kipova ostale su samo one koje prikazuju Petra i Pavla.

Anđeli na mostu

SlikaIme kiparaNatpis
Anđeo sa stupom – Antonio RaggiTronus meus in columna
Anđeo s bičem – Lazzaro MorelliIn flagella paratus sum
Anđeo s krunom od trnjaGian Lorenzo Bernini i sin Paolo (original u Sant'Andrea delle Fratte, kopiju izradio Paolo Naldini)In aerumna mea dum configitur spina
Anđeo sa sudarijem (Veronikin veo) – Cosimo FancelliRespice faciem Christi tui
Anđeo s togom i kockom – Paolo NaldiniSuper vestimentum meum miserunt sortem
Anđeo s čavlima – Girolamo LucentiAspicient ad me quem confixerunt
Anđeo s križem – Ercole FerrataCuius principatus super humerum eius
Anđeo s natpisom INRI – Gian Lorenzo Bernini i sin Paolo (original u Sant'Andrea delle Fratte, kopiju izradio Giulio Cartari)Regnavit a ligno deus.
Anđeo sa spužvom – Antonio GiorgettiPotaverunt me aceto.
Anđeo s kopljem – Domenico GuidiVulnerasti cor meum.[4]

Galerija

Izvori