Euharistija u Katoličkoj Crkvi
Euharistija je naziv koji su katolici dali sakramentu kojim su tijelo i krv Kristova prisutni u kruhu i vinu koji se posvećuju tijekom katoličke euharistijske liturgije, poznatije kao misa.[1] Definicija euharistije u Zakoniku kanonskog prava iz 1983. kao sakramenta u kojemu je sam Krist "sadržan, ponuđen i primljen" ukazuje na tri aspekta euharistije prema katoličkoj teologiji: stvarnu Kristovu prisutnost u euharistiji, sv. pričest i svetu misnu žrtvu.[2]
Naziv "euharistija" dolazi od grčke riječi "eucharistia" što znači "zahvala" i koja se odnosi na izvještaje o posljednjoj večeri u evanđeljima po Mateju 26:26-28, Marku 14:22-24, Luki 22:19-20 i u 1. Poslanici Korinćanima 11:23-29, u kojima svi govore da se Isus "zahvalio" kada je uzeo kruh i vino.[1]
Pojam misa odnosi se na čin kojim nastaje sakrament euharistije, dok se pojam Sveta pričest odnosi na čin kojim se prima euharistija, tijelo Kristovo.[1]
Presveti sakrament je pobožni izraz koji se u Katoličkoj Crkvi koristi za označavanje euharistijske vrste (posvećeni sakramentalni kruh i vino).[3] Posvećene hostije (beskvasnog kruha) se nakon mise čuvaju u svetohraništu, kako bi se Presveti mogao donijeti bolesnicima i umirućima izvan misnog vremena.[4] To omogućuje i praksu euharistijskog klanjanja.[4]