Search

Hrvatska nogometna reprezentacija

hrvatska nacionalna nogometna momčad

Hrvatska nogometna reprezentacija predstavlja Republiku Hrvatsku u nogometu. Svjetska nogometna federacija (FIFA) službeno ju je priznala 17. srpnja 1941. godine. Reprezentacija istog imena u prošlosti je predstavljala Banovinu Hrvatsku i Nezavisnu Državu Hrvatsku u devetnaest prijateljskih utakmica odigranih između 1940. i 1944. godine.[2] Poslije Drugoga svjetskog rata igrači iz Hrvatske nastupali su u jugoslavenskoj nogometnoj reprezentaciji sve do 1990. i raspada SFRJ. U tom je razdoblju reprezentacija Hrvatske, iako je Hrvatska bila sastavnica Jugoslavije, odigrala jednu međunarodnu prijateljsku utakmicu protiv Indonezije u Zagrebu 1956. Nakon razdruženja od Jugoslavije, Hrvatskoj je potvrđeno članstvo u FIFA-i 3. srpnja 1992. godine.[3] U Europsku nogometnu organizaciju (UEFA) Hrvatska je primljena u punopravno članstvo 17. lipnja 1993. godine, tako da je UEFA Euro '96 prvo međunarodno natjecanje na koje je reprezentacija stekla pravo sudjelovanja kroz kvalifikacije, a potom i u završnici u Engleskoj.[2] Svoj prvi javni nastup na svjetskim prvenstvima Hrvatska je ostvarila 1998. godine u Francuskoj gdje je završila na trećem mjestu, a hrvatski reprezentativac Davor Šuker postao najboljim strijelcem prvenstva. Otkad su joj odobrena nastupanja na velikim nogometnim natjecanjima, Hrvatska je propustila samo jedno svjetsko (2010.) i jedno europsko prvenstvo (2000.).

Hrvatska
NadimakVatreni
Nogometni savezHNS
IzbornikZlatko Dalić
KapetanLuka Modrić
Najviše nastupaLuka Modrić (173)
Najbolji strijelacDavor Šuker (45)
FIFA-ina ljestvica▬ 10. (1721,07 bodova)[1] (stanje 4. travnja 2024.)
Domaći dres
Gostujući dres
Prvi međunarodni nastup
Hrvatska 4:0 Švicarska
(Zagreb, 2. travnja 1940.)

Od 1990.
Hrvatska 2:1 SAD
(Zagreb, 17. listopada 1990.)

Najveća pobjeda
Hrvatska 10:0 San Marino
(Rijeka, 4. lipnja 2016.)
Najveći poraz
Španjolska 6:0 Hrvatska
(Elche, 11. rujna 2018.)
Nogometno SP
Nastupi6 (prvi put 1998.)
Najbolji rezultatdoprvaci (2018.)
Nogometno EP
Nastupi6 (prvi put 1996.)
Najbolji rezultatčetvrtfinale (1996. i 2008.)
Završnica UEFA Lige nacija
Nastupi1 (prvi put 2023.)
Najbolji rezultatdoprvaci (2023.)
Osvojene medalje
Svjetska prvenstva
srebroRusija 2018.
broncaFrancuska 1998.
broncaKatar 2022.
UEFA Liga nacija
srebroNizozemska 2023.

Zbog rezultata 1994. i 1998. godine reprezentacija je od Fife dobila dva priznanja (Mover of the Year).[4] Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati ovu tablicu, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu. Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva 1998. godine u Francuskoj, Hrvatska se popela na treće mjesto ljestvice, ostvarivši time najveći napredak u povijesti Fifine ljestvice.[5][6][7]

Hrvatska je od svoje neovisnosti po broju osvojenih odličja na svjetskim nogometnim prvenstvima, odmah iza Francuske i Njemačke, treća po uspješnosti među državama svijeta.

Razdoblja

Prema službenim Fifinim povijesnim dokumentima, Hrvatska je svoju prvu neslužbenu utakmicu odigrala 23. lipnja 1907. godine.[3][8] Za vrijeme različitih zajedničkih državnih zajednica, hrvatski su igrači igrali za reprezentacije Kraljevine SHS/Jugoslavije (1919. – 1941.) te Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (1945. – 1991.).[9]

Prva službena utakmica:
Jozo Jakopić (izbornik), Emil Urch, Florijan Matekalo, Franjo Wölfl, Zvonko Jazbec, Milan Antolković, Ivan Jazbinšek, Ivica Belošević, Zvonimir Cimermančić, Franjo Glaser, Ivan Šuprina, August Lešnik i Mirko Kokotović

Godine 1940. Jozo Jakopić vodio je kao izbornik neslužbenu nogometnu reprezentaciju koja je predstavljala tadašnju Banovinu Hrvatsku u četiri prijateljske utakmice: dvije protiv Švicarske i dvije protiv Mađarske.[2] Hrvatska je kao neovisna reprezentacija svoj službeni debi ostvarila 2. travnja 1940. godine u Zagrebu utakmicom protiv Švicarske koja je završila rezultatom 4:0 u korist Hrvatske. Nakon invazije Sila Osovine Hrvatski nogometni savez je postao aktivan pridruživši se Fifi 17. srpnja 1941. godine pod okriljem Nezavisne Države Hrvatske. Tadašnja reprezentacija čiji je izbornik bio Rudolf Hitrec odigrala je ukupno petnaest prijateljskih utakmica od kojih četrnaest kao službena članica Fife.[3][10] Prvi službeni rezultat kao Fifine članice hrvatska reprezentacija odigrala je 1:1 protiv Slovačke. Utakmica je odigrana 8. rujna u Bratislavi.[2]

Godine 1945. održano je prvo jugoslavensko nogometno prvenstvo nakon Drugoga svjetskog rata u kojemu sudjelovale su republičke reprezentacije, a Hrvatska je osvojila treće mjesto.[11] U razdoblju od 1945. do 1956. godine je bila aktivna republička hrvatska nogometna reprezentacija u natjecanjima s ostalim republičkim reprezentacijama, a u jedinom međunarodnom susretu 1956. godine pobijedila je indonezijsku reprezentaciju. Hrvatski nogometaši su za vrijeme postojanja SFRJ nastupali za jugoslavensku reprezentaciju u svim natjecanjima sve do 1990. godine.[12][13]

Posljednji jugoslavenski sastav za koji su igrali hrvatski igrači bio je onaj koji je odigrao utakmicu protiv Farskih Otoka 16. svibnja 1991. godine. Samo je još vratar Tomislav Ivković nastupio za Jugoslaviju u utakmici sa Švedskom 4. rujna 1991.[14] Tijekom tog razdoblja obnovljena je hrvatska nogometna reprezentaicja koja je svoju prvu modernu međunarodnu nogometnu utakmicu odigrala protiv SAD-a, 17. listopada 1990. godine na stadionu u Maksimiru. Ta utakmica koju je Hrvatska dobila rezultatom 2:1[15] bila je jedna od tri utakmice koje je vodio prvi izbornik moderne hrvatske nogometne reprezentacije Dražan Jerković. Pod njegovim vodstvom Hrvatska je pobijedila u još dvije utakmice prije nego što su izbornici postali Stanko Poklepović i Vlatko Marković koji su vodili reprezentaciju. Utakmica protiv SAD-a također je poslužila za predstavljanje dresova hrvatske reprezentacije.[16] Iako je Hrvatska još uvijek bila dijelom SFRJ do službenog proglašenja neovisnosti 8. listopada 1991. godine, ovaj sastav se već tada smatrao službenom nogometnom reprezentacijom nezavisne Hrvatske.[17][18]

Sredinom 1992. godine HNS je obnovio članstvo u Fifi te je primljen u članstvo UEFA-e. FIFA nije priznala nastupe reprezentacije prije neovisnosti Hrvatske pa je na službenoj Fifinoj ljestvici zauzela tek 125. mjesto.[7]FIFA i UEFA su kasnile za drugim svjetskim športskim organizacijama i UN-om po pitanju prijama Hrvatske u svoje članstvo. Nepuštanjem hrvatskih klubova u europska klupska natjecanja "zbog ratnih okolnosti" pomagali su međunarodnu izolaciju Hrvatske i neinformiranost svijeta o tome da Hrvatska uopće postoji. MOO je 17. siječnja 1992. primio HOO u privremeno članstvo (puno 24. rujna 1993. godine). UN je to učinio 22. svibnja 1992., FIFA tek 3. srpnja 1992. godine, kada su već počele kvalifikacije, pa je na taj način Hrvatska bila onemogućena sudjelovati na izlučnim natjecanjima za svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. S druge strane, unatoč pravnih stajališta mišljenja Badinterove komisije, neki su športski moćnici i dalje smatrali srbijansko-crnogorsku državnu zajednicu jedinom sljednicom bivše Jugoslavije, pa su i dalje rezultate i uspjehe bivše države pripisivali samo njima te time i sva prava koja su proizlazila iz toga, ignorirajući ravnopravnu sljednost svih osamostaljenih republika. Štoviše, Jugoslavija je trebala biti nositeljicom 5. skupine europskih izlučnih natjecanja, no zbog sankcija iz Rezolucije VS UN br. 757 nije sudjelovala.

Vrijeme izbornika Blaževića

Miroslav Blažević imenovan je izbornikom 1994. godine i vodio je reprezentaciju kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 1996. godine koja je započela prvom natjecateljskom pobjedom u povijesti, 2:0 protiv Estonije, 4. rujna 1994. godine.

Prvi natjecateljski poraz Hrvatske dogodio se 11. lipnja 1995. godine u utakmici protiv Ukrajine (1:0) u istoj kvalifikacijskoj skupini.[2] Hrvatska je kvalifikacije završila na prvom mjestu skupine[19] te osvojila svoje prvo Fifino priznanje 1994. godine (Best Mover of the Year).[20]

Postava 3–5–2 sa Svjetskog prvenstva 1998. godine u Francuskoj. Premda ih nema u planu, Robert Prosinečki i Krunoslav Jurčić također su sudjelovali dio minuta. Alen Bokšić propustio je prvenstvo zbog ozljede, a u početnom sastavu zamijenio ga je Goran Vlaović.

Goran Vlaović postigao je prvi pogodak na velikom turniru za reprezentaciju u utakmici protiv Turske na Europskom prvenstvu održanom u Engleskoj 1996. godine. Nakon prve utakmice i pobjede, Hrvatska je u drugoj utakmici pobijedila branitelje naslova Dansku rezultatom 3:0[21] u utakmici koja će ostati upamćena po pogotku Davora Šukera lobom s 20 metara. Šuker će kasnije izjaviti da mu je upravo to bio omiljeni pogodak karijere.[22] U posljednjoj utakmici u skupini Hrvatska je izgubila od Portugala rezultatom 0:3, ali se svejedno plasirala u četvrtfinalu gdje je izgubila od kasnijih prvaka Njemačke rezultatom 1:2.[23]

Miroslav Blažević ostao je izbornik reprezentacije tijekom kvalifikacija za Svjetsko nogometno prvenstvo u Francuskoj 1998. godine. Kvalifikacije su ponovno završile, nakon što je Hrvatska u doigravanju, nakon drugogo mjesta u kvalifikacijskoj skupini, bila bolja od Ukrajine u dvije utakmice. U skupini Svjetskog prvenstva Hrvatska je pobijedila Jamajku i Japan (3:1 i 1:0), a izgubila je od Argentine (0:1) čime je osvojila drugo mjesto u skupini i u osmini finala susrela se s Rumunjskom. Tu je utakmicu Hrvatska dobila s 1:0 i našla se u četvrtfinalu, ponovno s Njemačkom koja se u to vrijeme nalazila na drugom mjestu FIFA-ine ljestvice najboljih nogometnih reprezentacija svijeta.[24] Tu je utakmicu Hrvatska glatko dobila rezultatom 3:0 pogotcima Roberta Jarnija, Gorana Vlaovića i Davora Šukera, a sve nakon što je Christian Wörns zaradio crveni karton. U polufinalu Hrvatska se susrela s domaćinom prvenstva, Francuskom. Nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo pogodaka, Hrvatska je povela pogotkom Davora Šukera, ali je već u sljedećem napadu branič Lilian Thuram izjednačio rezultat, nakon što je oteo loptu hrvatskom kapetanu Bobanu na 20 m od hrvatskih vratiju. Kasnije je isti igrač postigao još jedan pogodak nakon što je oteo loptu hrvatskom igraču 25 – 30 m od hrvatskih vratiju, pa je Hrvatska izgubila konačnim rezultatom 1:2, iako je Francuskoj isključen igrač, pa su zadnjih 20 minuta igrali s igračem manje. U utakmici za treće mjesto Hrvatska se susrela s reprezentacijom Nizozemske koju su pobijedili 2:1, a pogotkom u toj utakmici, ukupno šestom na tom natjecanju, Davor Šuker postao je najbolji strijelac prvenstva te osvajač nagrade Zlatna kopačka.[25] Hrvatska je u siječnju 1999. godine izborila i treće mjesto na Fifinoj ljestvici što je i njezin najbolji plasman do danas.[7][12] 1998. godine Hrvatska je po drugi put dobila priznanje od Fife (Best Mover of the Year).[4] Neki inozemni mediji sastav hrvatske nogometne reprezentacije iz 90-tih naziva Zlatnom generacijom.[26]

Doček osvajačima brončane medalje organiziran je na zagrebačkom Trgu Francuske Republike gdje ih je dočekalo stotinjak tisuća navijača. Predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman primio je i odlikovao reprezentativce, članove stožera i logistike reprezentacije: "za izniman uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, za osvjedočenu srčanost, požrtvovnost i viteštvo u športskom nadmetanju, u osvajanju 3. mjesta na 16. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.":[27]

Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini za sljedeće Europsko prvenstvo 2000. godine završila na trećem mjestu iza reprezentacija SR Jugoslavije i Republike Irske, ne uspjevši se kvalificirati na to natjecanje.[28] Obje utakmice između hrvatske i jugoslavenske reprezentacije završile su neodlučenim rezultatima. Utakmice su praćene političkim tenzijama navijača obaju momčadi a tijekom utakmice u Beogradu (0:0) dogodili su se i politički prosvjedi.[29] Uzvratna utakmica u Zagrebu završila je rezultatom 2:2.[22]

Vrijeme izbornika Jozića

Izbornik Blažević dao je ostavku u jesen 2000. godine pa je na klupu izabran Mirko Jozić. Hrvatska je ostala neporažena u kvalifikacijskoj skupini za Svjetsko prvenstvo 2002. godine. Taj turnir započeli su porazom od Meksika nakon kojeg je uslijedila pobjeda od 2:1 protiv finalista Europskog prvenstva iz 2000. godine, Talijana.[30][31] U posljednjoj utakmici skupine Hrvatska je izgubila od Ekvadora (0:1) što joj je onemogućilo prolazak u drugu fazu natjecanja[32] a igrači su uglavnom krivnju svaljivali na pritisak uzrokovan velikim očekivanjima.[33] Jozić je nakon prvenstva dao ostavku i u srpnju 2002. godine na njegovo mjesto dolazi Otto Barić.[34][35]

Vrijeme izbornika Barića

Pod Barićevim vodstvom igra Hrvatske u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. godine bila je svakojaka a prolazak na to natjecanje osigurala je ponovo nakon doigravanja u dvije utakmice, ovaj put protiv Slovenije (2:1). Dado Pršo postigao odlučujući pogodak u gostima u uzvratnom susretu.[36] Na samom turniru Hrvatska je odigrala 0:0 sa Švicarskom, remizirala i s braniteljima naslova Francuzima (2:2)[37] ali zbog poraza od Engleza (2:4) nije prošla u četvrtfinale.[38] Barićev dvogodišnji ugovor istekao je u srpnju 2004. godine i odlučeno je da neće biti produžen.[39] Barić je afirmirao ustrajni pristup HNS-a da poziva "izvrsne perspektivne" igrače hrvatskog podrijetla koji su igrali po zapadnoeuropskim zemljama da igraju za Hrvatsku.

Vrijeme izbornika Kranjčara

Fotografija s utakmice Brazil – Hrvatska odigrane 13. lipnja 2006. godine na Olimpijskom stadionu u Berlinu tijekom Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj. CNN koji je svakoga dana izabirao "Potez dana", samo tada umjesto nekog poteza nogometnog terena za "Potez dana" izabrao navijanje navijača hrvatske reprezentacije na toj utakmici.

Bivši hrvatski reprezentativac Zlatko Kranjčar naslijedio je Barića na mjestu izbornika reprezentacije u srpnju 2004. godine i kroz kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo 2006. godine prošao bez poraza[40][41] a također bio optužen za nepotizam zbog izbora svog vlastitog sina, Nike Kranjčara u sastav.[42] Na samom prvenstvu Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od Brazila (0:1)[43] te odigrala neodlučeno s Japanom (0:0) u okršaju u kojem je Darijo Srna promašio jedanaesterac u prvom poluvremenu.[44] Treća utakmica, neriješeno s Australijom (2:2) u kojoj su čak tri igrača zaradila crvene kartone, potvrdila je ispadanje Hrvatske s još jednog velikog natjecanja u prvom krugu.[45] Ta utakmica će ostati upamćena po pogrešci glavnog suca Grahama Polla koji je pokazao tri žuta kartona hrvatskom reprezentativcu Josipu Šimuniću.[46]

Vrijeme izbornika Bilića

Nakon prvenstva, Hrvatski nogometni savez je u srpnju 2006. godine izbornika Kranjčara zamijenio sa Slavenom Bilićem.[47] Bilić je u momčad sa sobom doveo i nekoliko igrača[48] i postizao nešto[49][50][51] uključujući i pobjedu 2:0 u svom premijernom nastupu s reprezentacijom u prijateljskoj utakmici protiv Talijana koji su nepunih dva mjeseca prije toga postali svjetskim prvacima na FIFA Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj.[52] Unatoč odluci o suspenziji Darija Srne, Ivice Olića i Boška Balabana u prvih par utakmica kvalifikacija zbog njihovog kasnog noćnog provoda izvan kampa reprezentacije,[53] Bilić je svoju momčad vodio kroz kvalifikacije za Europsko prvenstvo 2008. godine. Kvalifikacije su završili na prvom mjestu skupine[54] sa samo jednim porazom od Makedonije te posebno istaknutim dvjema pobjedama protiv Engleske reprezentacije koja se između ostalog i zbog toga nije uspjela kvalificirati na završni turnir prvi put nakon 1984. godine.[55]

Fotografija s utakmice Hrvatska – Austrija odigrane 8. lipnja 2008. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Nakon što je glavnog napadača Eduarda da Silvu ozlijedio protivnički igrač u Premier ligi, Bilić je bio prisiljen izmijeniti način igre reprezentacije[56][57] pa su u sastav dovedeni Nikola Kalinić i Nikola Pokrivač koji do tada nikad nisu nastupali za nacionalnu momčad.[58][59] Reprezentacija je dobila kritike na račun "loše" igre u pripremnim utakmicama protiv Škotske i Moldove[60][61] a su na samom prvenstvu prvi put u povijesti ostvarili sve tri pobjede u skupini – protiv domaćina Austrije te protiv Njemačke i Poljske čime su na prvom mjestu u skupini izborili četvrtfinale.[62] U četvrtfinalu Hrvatska se susrela s Turskom. Nakon što je utakmica završila 0:0 a Hrvatska povela pogotkom Ivana Klasnića u predzadnjoj minuti drugog produžetka, Turska je uspjela izjednačiti u 122. minuti utakmice pogotkom Semiha Senturka u sudačkoj nadoknadi. Hrvatska je te zadnje minute igrala s igračem manje jer sudac nije dopustio ući u igru hrvatskom igraču kojem se je bila ukazivala pomoć. Nakon toga uslijedili su jedanaesterci koji su odlučivali koja će reprezentacija nastavili natjecanje. Hrvatski reprezentativci potpuno 'odsječenih nogu nakon šokantne završnice' su jedanaesterce i napustili natjecanje nakon rezultata 1:1 (1:3).[63] Uspjeli su do kraja turnira ostati reprezentacija koja je primila najmanje pogodaka na istome (2), imala najmanje izgubljenih utakmica (0) i postigla najraniji pogodak (u četvrtoj minuti prve utakmice protiv Austrije što je također označilo i najraniji pogodak s bijele točke ikada postignut u povijesti Europskih nogometnih prvenstava).[64]

Unatoč glasinama da će dati ostavku,[65][66] izbornik Bilić je produžio svoj ugovor te na taj način postao prvi izbornik nakon Blaževića koji će voditi Hrvatsku na dva uzastopna velika natjecanja.[67] U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine u Južnoj Africi, Hrvatska se ponovno našla s Englezima.[68] Nakon domaće pobjede protiv Kazahstana,[69] Hrvatska je izgubila od Engleske (1:4) kod kuće i na taj način prekinula svoj niz neporaženosti na stadionu Maksimir koji je trajao punih 14 godina[70] te upisala prvi od do sada jedinih pet domaćih kvalifikacijska poraza u povijesti. Tijekom kvalifikacija momčad se mučila s ozljedama raznih igrača pa je uslijedio i poraz 1:5 od Engleske na stadionu Wembley. Iako je u posljednjoj utakmici Hrvatska pobijedila Kazahstan, nije se uspjela kvalificirati na natjecanje jer je Ukrajina – nakon pobjede nad Englezima – također pobijedila Andoru i zauzela drugo mjesto u skupini. Nakon završetka kvalifikacija Bilić je ugovor produžen i on je ostao izbornikom još jedno natjecanje – Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj. Hrvatska je postavljena za nositelja kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine u Ukrajini i Poljskoj, natjecanja za koje je Hrvatska zajedno s Mađarskom bila kandidat za domaćina što bi im omogućilo izravnu kvalifikaciju. ali se nakon odluke da će se prvenstvo održati u Poljskoj i Ukrajini Hrvatska našla u kvalifikacijskoj skupini F[71] i završili su kvalifikacijski put na drugom mjestu iza Grčke te su morali igrati dokvalifikacijske utakmice s Turskom. Hrvatska je prošla, pobijedivši sveukupno rezultatom 3:0, a sva tri pogotka postignuta u prvoj utakmici odigranoj u Istanbulu. Na završnom torniru Hrvatska je igrala u skupini C u Poljskoj s reprezentacijama Irske, Italije i Španjolske te nakon jedne pobjede (3:1 protiv Irske), jednog neriješenog ishoda (1:1 protiv Italije) te jednog poraza (0:1 od Španjolske) završila natjecanje u skupini. Bilić je podnio ostavku po završetku Eura 2012. kao što je i najavio pred početak tog natjecanja.

Vrijeme izbornika Štimca

Igor Štimac započeo je svoj izbornički mandat domaćim porazom 2:4 na Poljudu od Švicarske dana 15. kolovoza 2012. u sklopu proslave 100. obljetnice osnutka HNS-a. Kvalifikacijski ciklus u skupini pod njegovim vodstvom je započeo (u šest utakmica ostvareno je pet pobjeda i remi s Belgijom a posljednje četiri utakmice su bile – osvojen je samo jedan bod). Pored utakmice sa Švicarskom, odigrane su još četiri prijateljske utakmice (pobjeda protiv Južne Koreje 4:0 6. veljače 2013., poraz od Portugala 1:0 10. lipnja 2013., pobjeda nad Lihteštajnom 3:2 14. kolovoza 2013. te ponovna pobjeda nad Južnom Korejom 2:1 9. rujna 2013.). Nakon poraza od Škotske u Glasgowu 15. listopada 2013. i izborenog doigravanja za SP u Brazilu, Igor je dao svoj izbornički mandat na raspolaganje predsjedniku HNS-a Davoru Šukeru koji tu ostavku i prihvaća.[72]

Vrijeme izbornika Kovača

Nakon odlaska 15. listopada 2013. Igora Štimca s izborničke funkcije, Niko Kovač preuzima "A" selekciju u doigravanju za SP u Brazilu.[73] Hrvatska je u dvije utakmice doigravanja protiv Islanda izborila odlazak na SP u Brazilu.[74] Na SP u Brazilu reprezentacija nije prošla skupinu. Praćeno svečanošću otvaranja prvenstva, Hrvatska je izgubila prvu utakmicu od domaćina Brazila 1:3. Pobijedila je Kamerun 4:0 a ponovno su kobni bili Meksikanci kao i u Japanu 2002. godine, pobjedivši 3:1. Nakon rezultata u kvalifikacijama za Euro u Francuskoj 2016. godine, Izvršni odbor saveza jednoglasno smjenjuje Niku Kovača s mjesta izbornika.[75]

Vrijeme izbornika Čačića

U kvalifikacijama za Euro 2016. Hrvatska je igrala u skupini protiv Italije, Bugarske, Norveške, Azerbejdžana i Malte. Nakon neodlučenog remija u gostima protiv Azerbejdžana i gostujućeg poraza od Norveške, u rujnu 2015. godine, Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza jednoglasno je odlučio raskinuti Kovačev ugovor. Nakon smjene Nike Kovača, 21. rujna 2015. Hrvatski nogometni savez je potvrdio kako je Ante Čačić novi izbornik hrvatske nogometne reprezentacije.[76][77][78][79]

»Razgovarali smo i promišljali, mislim da smo došli do najboljeg rješenja. Zadovoljan sam kao i svim prijašnjim izborima. Izabrali smo izbornika koji će voditi Hrvatsku na Europsko i Svjetsko prvenstvo. Ne bi bilo korektno da smo mu dali samo dvije utakmice. Apeliram na zajedništvo, svih segmenata društvo. Ugovor će mu biti do 31.7.2018.[80]«

Hrvatska nogometna reprezentacija je pod njegovim vodstvom u predzadnjoj utakmici kvalifikacija za Europsko prvenstvo u Francuskoj pobijedila Bugarsku 3:0,[81] golovima Perišića na asistenciju Modrića[82] u 2. minuti, Rakitića u 42. minuti[83] i Kalinića u 82. minuti.[84] Hrvatska se plasirala u nokaut fazu završivši kao drugoplasirani skupine H. Pod Čačićevim vodstvom, Hrvatska je srušila rekord u najviše postignutih golova u jednoj utakmici pobjedivši u prijateljskoj utakmici u Rijeci San Marino rezultatom 10:0.

Sastav na Euru 2016.

Na Euru 2016. Hrvatska je igrala u skupini D s Turskom, Češkom i braniteljem naslova Španjolskom. Hrvatska je započela natjecanje pobjedom nad Turskom rezultatom 1:0 pogotkom iz voleja Luke Modrića.[85] Sljedeća utakmica bila je protiv Češke. Hrvatska je povela preko Ivana Perišića i udvostručila pogotkom Ivana Rakitića potom je na 2:1 smanjio Milan Škoda. U 86. minuti utakmicu su prekinuli huligani ubacivanjem baklji i "topovskih udara" na teren[86] a jedan "topovski udar" ozlijedio je zaštitara za vrijeme prekida utakmice dok je uklanjao baklje s terena.[87][88] Nakon toga prekida Česi su iskoristili potresenost hrvatskih reprezentativaca te je Tomáš Necid iz jedanaesterca u posljednjoj minuti utakmice postavio konačni rezultat 2:2. Posljednja utakmica u skupini bila je protiv Španjolske koja je povela pogotkom Álvara Morate, Nikola Kalinić i Ivan Perišić svojim pogocima osigurali su Hrvatskoj povijesnu pobjedu i prvo mjesto u skupini, dok je Španjolskoj to prvi put poraz na utakmici europskog prvenstva od 2004.[89][90] Slijedila je utakmica osmine finala s Portugalom koji je se plasirao kao najbolja trećeplasirana ekipa svih skupina.[91] Portugal je pobijedio pogotgom Ricarda Quaresme u završnici drugog produžetka, u 117. minuti nakon što je Ivan Perišić u prethodnom napadu glavom pogodio stativu, izbacivši Hrvatsku s turnira.[92] Nakon prvanstva, kapetan Darijo Srna najavio je povlačenje iz međunarodnog nogometa, skupivši rekordna 134 nastupa za reprezentaciju. Luka Modrić najavljen je kao njegov nasljednik za kapetana momčadi.[93][94]

Hrvatska je započela kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo vodeći svoju skupinu neporažena i bez primljenog pogotka prva tri kola utakmica. Uzastopni porazi od Islanda i Turske kao i remi protiv Finske izazvali su negodovanje javnosti protiv izbornika Ante Čačića.[95][96] Zamijenio ga je Zlatko Dalić koji je vodio momčad do pobjede protiv Ukrajine 2:0 u Kijevu[97] osiguravši mjesto u dokvalifikacijama protiv Grčke. Hrvatska se kvalificirala pobijedom u Zagrebu rezultatom 4:1, te neriješenim 0:0 u Grčkoj.[98][99]

Vrijeme izbornika Dalića

Hrvatska nogometna reprezentacija
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima.
Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.
Hrvatska nogometna reprezentacija
Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.
Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Hrvatska nogometna reprezentacija
Ovu je stranicu potrebno oblikovati kao Wikipedijin članak. (Rasprava)
Format članaka treba slijediti Wikipedijin stil.

Svjetsko srebro u Rusiji

Prolazak skupine

Na Svjetskome prevenstvu u Rusiji, Hrvatska je u prvoj utakmici pobijedila Nigeriju rezultatom 2:0 autogolom Eteba i pogotkom Modrića iz jedanaesterca nakon čega je uslijedila pobjeda 3:0 protiv Argentine pogodcima Rebića, Modrića i Rakitića koja je tada bila 5. na Fifinoj ljestvici. U zadnjoj utakmici u skupini Hrvatska je s 2:1 pobijedila Island. Hrvatsku je u toj utakmici u vodstvo doveo Milan Badelj nakon čega je s jedanaest metara izjednačio Gylfi Sigurðsson da bi Vatrenima u posljednjoj minuti susreta pobjedu donio Ivan Perišić. Hrvatska je nakon 20 godina prošla skupinu na SP-u te prvi puta u povijesti sa stopostotnim učinkom.

Drugi dio turnira

Hrvatska je u osmini finala igrala protiv Danske. Danska je povela već u 1. minuti pogotkom Jorgesena a tri minute kasnije uzvratio je Mario Mandžukić. U 115. minuti danski vratar Kasper Schmeichel obranio je jedanaesterac Luki Modriću nakon čega je utakmica završila neriješeno i uslijedilo je izvođenje jedanaesteraca. Za Hrvatsku su pogađali Kramarić, Modrić i Rakitić, dok je udarce Badelja i Pivarića zaustavio danski vratar. Za Dansku su pogodili Kjær i Krohn-Dehli dok je hrvatski vratar Danijel Subašić zaustavio udarce Eriksena, Schönea i Jørgensena. Uslijedio je četvrtfinalni dvoboj s domaćinima Rusima. U toj utakmici domaćina je u vodstvo doveo Denis Čerišev a zatim izjednačio je Kramarić. Hrvatska je došla do preokreta u 101. minuti pogotkom Domagoja Vide a Rusi su se vratili u 115. minuti pogotkom Márija Fernandesa. U lutriji jedanaesteraca za Hrvatsku su pogađali Brozović, Modrić, Vida i Rakitić dok je Kovačićev udarac obranio Igor Akinfejev. Za Rusiju su zabili Dzagojev, Ignaševič i Kuzjajev; udarac Smolova obranio je Subašić dok je Fernandes pucao pokraj gola. U polufinalnom ogledu Englezi su poveli pogotkom Trippiera u 5. minuti, a izjednačio je Perišić u 68. minuti, da bi u 109. minuti pobjedu Hrvatskoj donio Mario Mandžukić. Dalićevi izabranici time su nadmašili najveći dotadašnji postignuće onaj "Brončane generacije" iz 1998. plasiravši se u finale svjetskog prvenstva prvi put u povijesti. Tom je pobjedom Hrvatska, koja se tada nalazila na 20. mjestu FIFA-ine ljestvice, postala najniže rangirana momčad koja je izborila finale svjetskoga prvenstva.[100]

Finale

U finalu SP-a čekala je Francuska. Francuzi su poveli autogolom Marija Mandžukića nakon, prekršaja nad Griezmannom u 19. minuti do 10 minuta poslije izjednačio Perišić. No za Francusku su redom zabili Griezmann iz jedanaesterca u 38. minuti, koji je sudac dosudio nakon provjere putem VAR-a, Pogba u 59. i Mbappé u 65. minuti. Poraz je ublažio Maria Mandžukića u 69. minuti. Hrvatska je osvojila svoje prvo srebro u povijesti, a najboljim igračem SP-a proglašen je Luka Modrić. Igrom na prvenstvu Hrvatska je zadobila brojne poklonike među navijačima drugih reprezentacija.[101][102][103] Svi reprezentativci iz Rusije osim Rakitića igrali su za sve mlađe hrvatske reprezentacije pa je Rusija u tome smislu bila i uspjeh cjelokupnoga hrvatskog nogometa, a ne samo seniorskog.[104]

Porast rejtinga

Unatoč lošoj poziciji (20.) neposredno prije SP-a, Hrvatska je izvrsnim učinkom značajno podigla svoj rejting, za čak 16 mjesta. Naime, od 16. kolovoza 2018. do 4. travnja 2019. držala je četvrtu poziciju na FIFA-inoj ljestvici.[105] To je druga najbolja pozicija reprezentacije u povijesti, odmah iza trećeg mjesta 1999.

Prvi nastup u Ligi nacija

Hrvatska je novo reprezentativno okupljanje započela svojim prvim nastupom u novom UEFA-inom natjecanju Ligi nacija, kada je s teškim porazom 6:0 izgubila od reprezentacije Španjolske na gostovanju, što je ujedno postao i njezin najteži do sada. Zatim je s idućim suparnikom, ponovno s Engleskom, odigrala neriješenih 0:0. No, golom si je Tina Jedvaja u posljednjoj minuti utakmice i konačnih 3:2 protiv španjolaca pred prepunim Maksimirom vratila šansu za mjesto među četiri najbolje reprezentacije natjecanja, da bi tri dana poslije doživjela preokret Engleza koji su se pogodcima Lingarda i Kanea upisali u povijest kao jedni od prvih četvero polufinalista novoga natjecanja.

Europsko prvenstvo 2020.

Novi kvalifikacijski ciklus, za Euro 2020., Hrvatska je otvorila domaćim preokretom protiv Azerbajdžana, ali samo tri dana poslije doživjela je neočekivani poraz na gostovanju kod Mađara. U jedinoj utakmici u lipnju, s dovoljnih 2:1 svladala je Wales. Rujanski dio kvalifikacija obilježila je velika pobjeda nad Slovačkom na gostovanju od 4:0, kada su redom zabijali Vlašić, Perišić i Petković, da bi konačni rezultat postavio Dejan Lovren pred samu završnicu. 3 dana poslije uslijedio je nazamislivi remi s Azerbajdžanom 1:1 u kojem je pogodak postigao Modrić s 11 metara. U listopadskom okupljanju, Hrvatska je nakon duge četiri godine ponovno zaigrala na splitskom Poljudu, gdje je dvjema pogodcima dinamovog napadača Bruna Petkovića i jednim Modrićevim ostvarila važnu pobjedu od 3:0 protiv Mađarske, ali kada se činilo da će se plasman na europsko prvenstvo ostvariti već protiv Walesa na gostovanju tri dana poslije, rezultat je ponovno bio tek 1:1. U posljednjem, 8. kolu, na riječkoj Rujevici, Hrvatska je velikim preokretom od 3:1 ostvarila plasman na svoje jedanaesto veliko natjecanje, a šesto europsko prvenstvo.

Pripreme za Europsko prvenstvo trebale su biti odigrane tijekom ožujka 2020. protiv reprezentacija Portugala i Švicarske u prijestolnici Katara, Dohi, no zbog pandemije koronavirusa i tkzv. velikog zatvaranja u cijelom svijetu, natjecanje se u konačnici nije održalo. Gotovo deset mjeseci nakon posljednjeg okupljanja, Hrvatska je započela svoj novi put u novoj, drugoj sezoni Lige nacija, dvjema gostovanjima pa je prvo s 4:1 kod Portugala, a onda u ponovku finala SP-a u Rusiji izgubila i 4:2 od Francuske. U listopadu je u dvije domaće utakmice ostvarila pobjedu protiv Švedske, a tri dana poslije i uzvrat protiv Francuza koji su slavili pogotkom Mbappéa, a obje su završile istim rezultatom, 2:1. U studenome je Hrvatska odigrala prvo 3:3 s Turcima u prijateljskom gostovanju, a poslije toga dva poraza protiv Portugala na domaćem Poljudu i Švedske na gostovanju.

Već u ožujku sljedeće godine, Hrvatska je započela novi kvalifikacijski ciklus za Svjetsko prvenstvo u Kataru 2022. u skupini s Rusijom, Slovenijom, Ciprom, Maltom i ponovno Slovačkom. Otvorila ga je porazom kod susjedne Slovenije koja je slavila s minimalnih 1:0, da bi zatim na dvjema domaćim utakmicama na riječkoj Rujevici slavila s 1:0 protiv Cipra i tri dana poslije s 3:0 protiv Malte.

Europsko prvenstvo koje se održavalo u preko 12 različitih europskih gradova, Hrvatska je igrala u skupini sa "domaćom" Engleskom i Škotskom i Češkom u skupini D. Otvarajuća utakmica s englezima na Wembleyu završila je porazom od 1:0, da bi u 2. kolu s neriješenih 1:1 odigrala s česima. Posljednje kolo skupine donijelo je i prvu povijesnu pobjedu nad Škotskom od 3:1, pogodcima Vlašića, Modrića i Perišića koja je donijela prolazak u osminu završnice, u kojoj je s 3:5 u produžecima ispala od Španjolske nakon povratka s 1:3 na 3:3.

Nastavak kvalifikacija u rujnu donio je prvo neriješenih 0:0 s Rusijom pa veliku pobjedu nad Slovenijom s 3:0, a onda i pobjedu nad Slovačkom od 1:0. Listopadski dio kvalifikacija prošao je pobjedom 3:0 na Cipru i remijom 3:3 sa Slovačkom. U studenome Hrvatska je izborila Svjetsko prvenstvo pobjedama od velikih 7:1 nad Maltom u gostima, a zatim i protiv Rusije s minimalnih 1:0, čime se po dvanaesti put kvalificirala na veliko natjecanje i svoje šesto Svjetsko prvenstvo.

Novo izdanje Lige nacija koje je započelo u lipnju 2022., Hrvatska je otvorila porazom od 3:0 u Osijeku protiv Austrije. Tri dana poslije je, na Poljudu s remijem 1:1 odigrala s Francuskom, a protiv Danske je na gostovanju slavila s 1:0, dok je iduće gostovanje kod Francuske donijelo prvu, povijesnu pobjedu od 1:0 kada je jedini pogodak bio jedanaesterac Luke Modrića. U rujanskom nastavku, Hrvatska je prvo s 2:1 protiv Danske, a onda i 3:1 protiv Austrije ostvarila svoj prvi plasman na završnicu Lige nacija.

Svjetska bronca u Kataru 2022.

Svjetsko prvenstvo u Kataru, Hrvatska je igrala u skupini F zajedno s Belgijom, Kanadom i Marokom. Natjecanje je započela remijem (0:0) protiv reprezentacije Maroka. U drugom kolu Hrvatska je ostvarila jednu od svojih najvećih pobjeda na velikim natjecanjima uopće, u smislu gol-razlike, kada je svladala Kanadu s 4:1 dvama pogodcima Kramarića i po jednim Livaje i Majera. Završno kolo skupine protiv Belgije završilo je bez pogodaka te je Hrvatska izborila svoj treći plasman u nokaut fazu svjetskih prvenstava. U osmini finala Hrvatska je s 3:1 svladala Japan na jedanaesterce, nakon što je izjednačila preko Perišića u 55. minuti tijekom "regularnog" dijela utakmice. Prolazak u polufinale natjecanja Hrvatska je ostvarila veličanstvenom, prvom pobjedom u povijesti protiv Brazila kada je nakon pogotka Neymara u 105. minuti produžetaka, Bruno Petković u 117. postigao pogodak za izjednačenje koji je vodio do pobjede od 4:2 na jedanaesterce i donio joj treći plasman u polufinale svjetskih prvenstava. Unatoč strateški izvrsnom partijom Hrvatske, Petkovićev pogodak ujedno je bio prvi pogodak Hrvatske u okvir mreže. U polufinalu, Hrvatska je loše ušla u utakmicu te preko pogotka Lionela Messija jedanaest metara, a zatim i dva pogotka Juliána Álvareza izgubila u borbi za plasman u finale s porazom od 3:0. Utakmica za treće mjesto u novom susretu s Marokom, završila je s 2:1 pogodcima Joška Gvardiola i Mislava Oršića, čime je Gvardiol postao najmlađim igračem hrvatske nogometne reprezentacije koji je ostvario zgoditak na velikim natjecanjima, a tom je pobjedom Hrvatska osvojila svoju treću medalju, a drugu brončanu.

U novom kvalifkacijskom ciklusu za Europsko prvenstvo 2024. u Njemačkoj koji je započeo u ožujku 2023., Hrvatska se nalazila u skupini D zajedno s Walesom, Turskom, Armenijom i Latvijom. Započela ga je domaćim remijom 1:1 s Walesom, a tri dana poslije je na gostovanju slavila s 2:0 nad Turskom u utakmici u kojoj je dvostruki strijelac bio Mateo Kovačić.

Prva završnica Lige nacija

U lipnju je Hrvatska igrala svoju prvu završnicu Lige nacija kada je sa senzacionalnih 4:2 slavila kod domaćina Nizozemske u polufinalu i izborila plasman u svoje drugo finale u povijesti[106], u kojem je s 5:4 na jedanaesterce izgubila od Španjolske.[107]

Kvalifikacije za Euro 2024.

Vatreni su vrlo uspješno[108] okončali prvi dio kvalifikacija za EP 2024. u Njemačkoj pobijedivši tri i remiziravši jednu utakmicu uz gol-razliku 9:1. Pobjeda nad Armenijom (1:0) prva je pobjeda Hrvatske reprezentacije nad jednom kavkaškom reprezentacijom.[109] U drugom dijelu kvalifikacija za Euro, koji je započeo u listopadu, ozljedama desetkovana Hrvatska primila je dva teška udarca: poražena je s 0:1 protiv Turske u Osijeku[110] i s 1:2 protiv Walesa u Cardiffu te je ovo prvi poraz Hrvatske protiv Walesa. Od vremena izbornika Štimca, tj. od kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014.,[111] nije se dogodilo da je hrvatska reprezentacija poražena u dvjema uzastopnim utakmicama u kvalifikacijama za neko veliko natjecanje.[112] Ipak, u posljednjem kvalifikacijskom ciklusu Hrvatska je maksimalnim učinkom, pobjedom nad Latvijom (2:0) i Armenijom (1:0), osvojila drugo mjesto u grupi i time osigurala nastup na Europskom prvenstvu u Njemačkoj 2024.[113]

Pripreme za EP

Prvo okupljanje pred EP reprezentacija je započela 26. ožujka sudjelovanjem na prijateljskom turniru u Egiptu pod imenom ACUD Cup, gdje je Hrvatska u utakmici bez pogodaka nakon raspucavanja s bijele točke pobijedila Tunis s 5:4 te ušla u završnicu gdje je pobijedila domaćina s 4:2 i osvojila 1. mjesto.

Imidž

Ime, dresovi i treninzi

Službeni dres dizajnirao je 1990. godine Miroslav Šutej[16]

Službena Fifina skraćenica imena jest CRO i taj se akronim upotrebljava kako bi se reprezentacija identificirala u Fifi i medijima.[114] Druga skraćenica koja se upotrebljava je i HRV.[115] Hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji nadimak je Vatreni. Tvorac imena je hrvatski književnik iz Samobora Josip Prudeus.[116] U vrijeme kada je momčad vodio Slaven Bilić drugi nadimak im je i Bilić Boysi.[117]

Prvi službeni dres hrvatske nogometne reprezentacije dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej 1990. godine. Premda je promijenjen otkad je službeni sponzor postao Nike, dres je uglavnom zadržao nacionalni identitet. Hrvatski šahirani uzorak s dresa nogometne reprezentacije, kakav je prisutan i na grbu Republike Hrvatske, sve se češće koristi i na dresovima u ostalim športovima – momčadskim i pojedinačnim.[16]

Dresovi kroz povijest

Prvi nastup 1940.
1996. – 1997. komplet I
1998. – 2000. komplet I
2000. – 2002. komplet I
2002. – 2004. komplet I
2004. – 2006. komplet I
2006. – 2008. komplet I
2008. – 2010. komplet I
Prvi nastup 1990.
1996. – 1997. komplet II
1998. – 2000. komplet II
2000. – 2002. komplet II
2002. – 2004. komplet II
2004. – 2006. komplet II
2006. – 2008. komplet II
2008. – 2010. komplet II
2010. – 2012. komplet I
2012. – 2014. komplet I
2014. – 2016. komplet I
2016. – 2018. komplet I
2018. – 2020. komplet I
2020. – 2022. komplet I
2022. – 2024. komplet I
2024. – 2026. komplet I
2010. – 2012. komplet II
2012. – 2014. komplet II
2014. – 2016. komplet II
2016. – 2018. komplet II
2018. – 2020. komplet II
2020. – 2022. komplet II
2022. – 2024. komplet II
2024. – 2026. komplet II

Stadioni

Većinu domaćih utakmica reprezentacija igra na stadionu Maksimir u Zagrebu. Stadion je izgrađen 1912. godine, a obnovljen 1997. godine. Ime je dobio po kvartu u kojem se nalazi – Maksimiru.[118] Bio je domaćin prve kvalifikacijske utakmice protiv Litve.[2] Hrvatski nogometni savez i Vlada dogovorili su daljnja poboljšanja stadiona (uključujući i povećanje broja sjedala s postojećih četrdesetak tisuća).[118][119] 2008. godine UEFA je zaprijetila da će ograničiti broj domaćih navijača koji će moći gledati utakmice svoje reprezentacije zbog navijačkih nereda koji su se dogodili tijekom Europskog prvenstva te godine.[120] Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić nije odobrio završne planove obnove stadiona 2008. godine, a jedan od glavnih razloga bili su veliki troškovi; od prosinca 2008. godine obnavljanje stadiona je odgođeno do daljnjega. Uz sve to, potres koji je pogodio Zagreb dana 22. ožujka 2020. godine je dodatno narušio statiku dotrajalog stadiona te se očekuje da se postojeći stadion sruši i sagradi novi.[121][122]

Osim u Zagrebu, hrvatska reprezentacija domaće utakmice igra i u drugim gradovima. Najčešće u Splitu gdje se igra na stadionu Poljud koji je bio domaćin nekoliko kvalifikacijskih utakmica za Europsko prvenstvo 1996. i Svjetsko prvenstvu 1998. godine. Od prve utakmice 1995. godine protiv Italije koja je završila neodlučenim 1:1 rezultatom, Hrvatska nije uspjela pobijediti u službenoj FIFA utakmici na Poljudu. Zbog ove činjenice je Poljud nazivan ukletim.[123] Ta kletva napokon je prekinuta u lipnju 2011. godine kada je Hrvatska pobijedila Gruziju rezultatom 2:1. Reprezentacija je nekoliko kvalifikacijskih i prijateljskih utakmica odigrala i u Rijeci na stadionima Kantrida i Rujevica, na stadionu Gradski vrt u Osijeku te na stadionu Varteks u Varaždinu i Cibalia u Vinkovcima.

Statistika rezultata na domaćim stadionima

Od prve službene utakmice (17. listopada 1990. godine protiv reprezentacije SAD-a) do danas, Hrvatska je svoje domaće oglede igrala na ukupno trinaest stadiona u deset gradova.

StadionGradUkupno utakmicaPobjedeNeodlučeniPoraziPo.Pr.Bodovi po utakmici
Stadion MaksimirZagreb6847156140452,29
Stadion PoljudSplit1849523231,17
Stadion Gradski vrtOsijek14103134132,36
Stadion KantridaRijeka1110101942,82
Stadion RujevicaRijeka86202532,50
Stadion VarteksVaraždin85211752,13
Stadion Aldo DrosinaPula54011262,40
Stadion HNK CibaliaVinkovci1100503,00
Stadion KranjčevićevaZagreb1100303,00
Gradski stadionKoprivnica1100103,00
Stadion ŠubićevacŠibenik1010221,00
Gradski stadionVelika Gorica1010111,00
Opus ArenaOsijek1001010,00
Ukupno1388934152821032.18

Ažurirano: 26. prosinca 2023.

Navijači

Najprominentniji navijači hrvatske reprezentacije su navijači nogometnih klubova Hajduka iz Splita te Dinama iz Zagreba koji u hrvatskoj nogometnoj ligi imaju najveći broj navijača.[124] Zbog rivalstva ovih dviju navijačkih skupina – Bad Blue Boysa iz Zagreba i Torcide iz Splita – obje su bile povezane s huliganskim nemirima tijekom utakmica ova dva kluba,[125][126] premda nasilje između njih do danas nije zabilježeno na utakmicama reprezentacije. Nogometna reprezentacija Hrvatske potporu ima i od Hrvata koji žive u susjednoj Bosni i Hercegovini, od navijača nogometnog kluba HŠK Zrinjski Mostar koji su poznati pod imenom Ultras-Zrinjski.[127] Navijače prati slogan Uvijek vjerni kako se zvao nekadašnji Klub navijača reprezentacije.[128]

Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Fotografija prikazuje navijače tijekom utakmice Hrvatska – Njemačka odigrane 12. lipnja 2008. godine u sklopu Europskog nogometnog prvenstva u Austriji i Švicarskoj.

Ponašanje navijača na međunarodnim utakmicama dovelo je i do sankcija protiv reprezentacije. Hrvatska je bila kažnjena pod prijetnjom izbacivanja iz UEFA-inih natjecanja zbog rasističkog ponašanja navijača tijekom Europskog prvenstva 2004. godine.[129] U više navrata zabilježeno je opiranje navijača pravilima sigurnosti. Tijekom Svjetskog prvenstva 2006. godine 1 navijač je pobjegao osiguranju i prišao igračima ulaskom direktno na teren; bio je uhićen zbog smetanja posjeda.[130] Tijekom prijateljske utakmice s Italijom u Livornu, grupa navijača stojeći na tribinama napravila je znak Svastike kao odgovor na to što su talijanski navijači mahali s komunističkim zastavama; UEFA je kaznila Hrvatski nogometni savez zbog incidenta.[129][131] Europskog prvenstva 2008. godine, UEFA kaznila Hrvatsku zbog isticanja rasističkih banera u utakmici protiv Turske,[132] a FIFA kaznila HNS zbog rasističkog vrijeđanja engleskog igrača Emila Heskeyja 10. rujna 2008. godine.[133]

Navijači upotrebljavaju baklje bilo da je riječ o utakmicama domaćeg prvenstva ili na međunarodnim utakmicama[134][135][136] što prema riječima bivšeg reprezentativca Igora Štimca dodatno motivira kompletnu momčad.[137][138] Bakljade su zabranjene pa je reprezentacija dodatno više puta kažnjavana zbog toga. Navijači hrvatske reprezentacije ušli su u sukob s Turcima tijekom Europskog prvenstva 2008. godine u utakmici s turskom nogometnom reprezentacijom. Osiguranje je bilo dodatno pojačano u vrijeme kada su se navijači okupljali u Beču prije početka utakmice četvrtfinala tog turnira; nakon utakmice hrvatski navijači odupirali su se policiji i ušli u sukobe s turskim navijačima.[139]

Javno mnijenje

Nogomet je najpopularniji šport u Hrvatskoj[140] i odigrao je važnu ulogu u stjecanju nezavisnosti tijekom raspada Jugoslavije. Domoljublje je naraslo tijekom stvaranja reprezentacije u ranim 1990-im, za vrijeme prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Natječući se odvojeno u službenim i neslužbenim utakmicama, reprezentacija je osnažila jedinstvo hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu.[141] Nadalje, Tuđmanov odnos s reprezentacijom je postao važna karika u jačanju i jedinstvu hrvatske države i naroda. Nakon do tada najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, Tuđman je izjavio da "nogometne pobjede oblikuju nacionalni identitet koliko i ratovi".[141] Jednoglasna podrška reprezentaciji je narasla usporedno s odobravanjem državnog vrha. Franjo Tuđman je održavao snažan odnos s reprezentacijom i zahvalio joj na doprinosu u stvaranju neovisne i suverene hrvatske države. Američki političar i diplomat Strobe Talbott predvidio je da će jačanje hrvatskog nogometa ovisiti od samog naroda.[142] Reprezentaciju je nakon osvajanja brončane medalje u Francuskoj 1998. dočekalo je oko 100.000 navijača, među kojima je bio i predsjednik Tuđman. Tuđman je govorio u ime navijača hvaleći nastupe hrvatskih reprezentativaca.

»Čini mi osobito zadovoljstvo da kao državni poglavar, u ime hrvatskog državnog vodstva, mogu čestitati hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji na velebnim rezultatima, koje je postigla na svjetskom nogometnom prvenstvu. Tim ste dragi nogometaši, dali velik prilog svojoj Hrvatskoj, onoj Hrvatskoj, koja je bila s vama kao što ste se uvjerili danas u Zagrebu. Velikim rezultatima koje ste postigli na Svjetskom prvenstvu dali ste veliki prilog poznavanju Hrvatske u svijetu i podizanju njezina ugleda. Bili ste jedinstveni sa svojim nacionalnim bićem, sa domovinskom i iseljenom Hrvatskom, s vama je bilo svih osam milijuna Hrvata za sve vrijeme dok ste vodili sportske bitke. Dali ste svoj prilog svojoj domovini i neka vas uspjesi koje ste postigli obvezuju na daljnje napore, neka ti uspjesi služe i kao uzor mladim naraštajima.«

Pred Europsko prvenstvo 2008. godine, izbornik Slaven Bilić i njegov rock sastav Rawbau su izdali singl, "Vatreno ludilo", koji je podsjetio na pobjede tijekom Svjetskog prvenstva 1998. godine i pohvalio današnje ambicije. Pjesma se nalazila na samom vrhu hrvatskih glazbenih top ljestvica i bila je slušana tijekom Eura 2008.[143][144][145] reprezentacija je dobila nadimak Bilić boysi.[117] Ostali hrvatski glazbenici, kao što su Dino Dvornik, Connect, Prljavo kazalište i Baruni snimili su pjesme u znak podrške reprezentaciji, među kojima su: "Malo nas je, al' nas ima", "Samo je jedno", "Moj dom je Hrvatska", "Srce vatreno" i "Neka pati koga smeta". Pred osvit Svjetskog nogometnog prvenstva 2018. u Rusiji, u očekivanju velikog rezultata, izdana su i dva velika hita. Hrvatski reper Marin Ivanović – Stoka snimio je pjesmu "Moja Croatia", a Zaprešić Boysi pjesmu "Igraj moja Hrvatska". Tih su dana te pjesme bile na vrhu domaće glazbene ljestvice.[146]

Sudjelovanja na natjecanjima

Svjetsko prvenstvo

Premda je postala službenom članicom FIFA-e 1992. godine, nije mogla nastupiti na Svjetskom prvenstvu održanom u SAD-u 1994. godine, s obzirom na to da su kvalifikacije za to natjecanje započele prije njezinoga službenoga početka članstva.[147] Plasirala se i nastupila na pet svjetskih nogometnih prvenstava od kada sudjeluje u kvalifikacijama i propustila je samo ono u Južnoj Africi 2010. godine. Do danas su njezini najbolji nastupi osvojeno drugo mjesto u Rusiji 2018. godine., te dva treća mjesta: u Francuskoj 1998. i u Kataru 2022. Na ostalim svjetskim prvenstvima na kojima je nastupila, reprezentacija je završila nastup nakon razigravanja po skupinama.

PrvenstvoPlasmanUta.Pob.Ner.Por.Gol-raz.
Francuska 1998. 3. mjesto750211:5
Južna Koreja i Japan 2002.1. krug (23. mjesto)31022:3
Njemačka 2006.1. krug (22. mjesto)30212:3
Južna Afrika 2010.nisu se kvalificirali
Brazil 2014.1. krug (19. mjesto)31026:6
Rusija 2018. 2. mjesto742114:9
Katar 2022. 3. mjesto72418:7
Kanada, Meksiko, SAD 2026.
Ukupno6 natjecanja30138943:33

Europsko prvenstvo

Od dosadašnjih sedam natjecanja na koje se mogla kvalificirati od kada je članica UEFA-e Hrvatska je propustila samo jedno, ono 2000. u Beligiji i Nizozemskoj. Najbolji ostvareni plasmani su četvrtfinale u prvom nastupu na prvenstvu u Engleskoj 1996. godine te ponovno na prvenstvu održanom u Austriji i Švicarskoj 2008. godine.

PrvenstvoPlasmanUta.Pob.Ner.Por.Gol-raz.
Engleska 1996.Četvrtfinale (7. mjesto)42025:5
Belgija i Nizozemska 2000.Nisu se kvalificirali
Portugal 2004.Prvi krug (13. mjesto)30214:6
Austrija i Švicarska 2008.Četvrtfinale (5. mjesto)43105:2
Poljska i Ukrajina 2012.Prvi krug (10. mjesto)31114:3
Francuska 2016.Osmina finala (9. mjesto)42115:4
Europa 2020.Osmina finala (14. mjesto)41127:8
Njemačka 2024.Kvalificirali su se
Ukupno7 natjecanja2296730:28

Hrvatski nogometni savez je skupa s Mađarskim podnio službenu kandidaturu za zajedničko domaćinstvo obiju država za Europsko nogometno prvenstvo 2012. godine, a za domaćina tog prvenstva na kraju su izabrane Poljska i Ukrajina.[149]

UEFA-ina Liga nacija

SezonaLigaPlasmanUta.Pob.Ner.Por.Gol-raz.Ukupno
2018./19.ASkupina 4 (3. mjesto)41124:10 9. mjesto
2020./21.ASkupina 3 (3. mjesto)61059:16 12. mjesto
2022./23.ASkupina 1 (pobjednik)851212:82. mjesto
Ukupno1872925:34

Ostali

TurnirPlasmanUta.Pob.Ner.Por.Gol-raz.
Maroko 1996. Turnir kralja Hassana II.1. mjesto20203:3
Japan 1997. Kirin kup[150]2. mjesto20114:5
Južna Koreja 1999. Korea kup1. mjesto31205:4
Hong Kong 2006. Carlsberg kup3. mjesto21014:2
Kina 2017. China Cup4. mjesto20202:2
Egipat 2024. ACUD Cup1. mjesto21104:2
Ukupno1338222:18

FIFA-ina ljestvica

Kada je FIFA u prosincu 1992. počela objavljivati ovu tablicu, Hrvatska je zauzela 125. mjesto na svijetu, no bila je tek nekoliko mjeseci njenom članicom. Svjetsko prvenstvo 1998. odvelo je Hrvatsku na četvrto mjesto nakon turnira, čineći je momčadi s najvećim napretkom u povijesti Fifine ljestvice. Najbolje mjesto Hrvatska je držala početkom 1999. godine (3. mjesto).[151][152]

Zbog svojih rezultata 1994. i 1998. godine, hrvatska od Fife dobila dva priznanja (Mover of the Year).[4]

U tablicama su prikazani najbolji plasmani u pojedinoj godini:[153]

1992.1993.1994.1995.1996.1997.1998.1999.2000.2001.2002.2003.2004.2005.2006.2007.2008.2009.2010.2011.2012.2013.2014.2015.2016.2017.2018.2019.2020.2021.2022.2023.
113116613922194371419201919156579884141314144461176

Fifina ljestvica na završetku godine

1992.1993.1994.1995.1996.1997.1998.1999.2000.2001.2002.2003.2004.2005.2006.2007.2008.2009.2010.2011.2012.2013.2014.2015.2016.2017.2018.2019.2020.2021.2022.2023.
11312262412419491819322023201510710108101619181417461115710

Rekordi

Izbornici (od 1990.)

IzbornikRazdobljeUkupno utakmicaPobjedeNeodlučeniPoraziPostotak pobjedaBodovi po utakmiciUspjesi
Jerković, DražanDražan Jerković1990. – 1991.33001003
Poklepović, StankoStanko Poklepović1992.4112251
Marković, VlatkoVlatko Marković1993.11001003
Blažević, MiroslavMiroslav Blažević1994. – 2000.7233241545,831,71Engleska 1996. – četvrtfinale
Francuska 1998. – 3. mjesto
Ivić, TomislavTomislav Ivić16. studenog 1994.11001003
Jozić, MirkoMirko Jozić2000. – 2002.18963501,83Japan i Južna Koreja 2002. – skupina
Barić, OttoOtto Barić2002. – 2004.24118545,831,7Portugal 2004. – skupina
Kranjčar, ZlatkoZlatko Kranjčar2004. – 2006.251186441,64Njemačka 2006. – skupina
Bilić, SlavenSlaven Bilić2006. – 2012.654215864,612,2Austrija i Švicarska 2008. – četvrtfinale
Poljska i Ukrajina 2012. – skupina
Štimac, IgorIgor Štimac2012. – 2013.1582553,331,734. mjesto na FIFA-inoj ljestvici 11. travnja 2013.
Kovač, NikoNiko Kovač2013. – 2015.19105452,631,84Brazil 2014. – skupina
Čačić, AnteAnte Čačić2015. – 2017.251564602,04Francuska 2016. – osmina finala
Dalić, ZlatkoZlatko Dalić2017. –82412120501,76Rusija 2018. – 2. mjesto
Europa 2020. – osmina finala
Katar 2022. – 3. mjesto
Ukupno354186967252,541,85

Igrači s najviše nastupa

Luka Modrić na Svjetskom prvenstvu u Rusiji 2018.
#ImeRazdboljeNastupiPogodci
1.Luka Modrić2006. –17224
2.Darijo Srna2002. – 2016.13422
3.Ivan Perišić2011. –12933
4.Stipe Pletikosa1999. – 2014.1140
5.Ivan Rakitić2007. – 2020.10615
6.Josip Šimunić2001. – 2013.1053
7.Ivica Olić2002. – 2015.10420
8.Vedran Ćorluka2006. – 2018.1034
Domagoj Vida2010. –1034
10.Dario Šimić1996. – 2008.1003
11.Mateo Kovačić2013. –975
12.Marcelo Brozović2014. –937
13.Mario Mandžukić2007. – 2018.8933
14.Andrej Kramarić2014. –8927
15.Robert Kovač1999. – 2009.840
16.Niko Kovač1996. – 2008.8314
17.Robert Jarni1990. – 2002.811
Niko Kranjčar2004. – 2013.8116

Najbolji strijelci

Davor Šuker
#ImeRazdobljePogodciNastupi
1.Davor Šuker[22]1990. – 2002.4569
2.Mario Mandžukić2007. – 2018.3389
Ivan Perišić2011. –129
4.Eduardo da Silva2004. – 2014. ↓12964
5.Andrej Kramarić2014. –2789
6.Luka Modrić2006. –24172
7.Darijo Srna2002. – 2016.22134
8.Ivica Olić2002. – 2015.20104
9.Niko Kranjčar2004. – 2013.1681
10.Nikola Kalinić2008. – 2018.1542
Ivan Rakitić2007. – 2020.15106
Goran Vlaović1992. – 2002.1551
13.Niko Kovač1996. – 2008.1483
14.Mladen Petrić2001. – 2013.1345
Franjo Wölfl1941. – 1944.1318
16.Zvonimir Boban1990. – 1999.1251
Ivan Klasnić2004. – 2011.1241

Napomene:

Priznanja

Sastav

Slijedi popis igrača za prijateljske utakmice u ožujku 2024.[157]

Nastupi i golovi posljednji put su ažurirani 26. ožujka 2024. nakon utakmice protiv Egipta.

0#0Poz.IgračDatum rođenja (dob)NastupiGoloviKlub
1GDominik Livaković (1995.-01-09) 9. siječnja 1995. (29 god.)520 Fenerbahçe
1GIvica Ivušić (1995.-02-01) 1. veljače 1995. (29 god.)60 Pafos
1GNediljko Labrović (1999.-10-10) 10. listopada 1999. (24 god.)10 Rijeka
1GDominik Kotarski (2000.-02-10) 10. veljače 2000. (24 god.)10 PAOK
2BDomagoj Vida (dokapetan) (1989.-04-29) 29. travnja 1989. (34 god.)1044 AEK Atena
2BJosip Juranović (1995.-08-16) 16. kolovoza 1995. (28 god.)360 Union Berlin
2BJoško Gvardiol (2002.-01-23) 23. siječnja 2002. (22 god.)292 Manchester City
2BDuje Ćaleta-Car (1996.-09-17) 17. rujna 1996. (27 god.)241 Lyon
2BBorna Sosa (1998.-01-21) 21. siječnja 1998. (26 god.)191 Ajax
2BJosip Stanišić (2000.-04-02) 2. travnja 2000. (24 god.)170 Bayer Leverkusen
2BMartin Erlić (1998.-01-24) 24. siječnja 1998. (26 god.)80 Sassuolo
2BMarin Pongračić (1997.-09-11) 11. rujna 1997. (26 god.)60 Lecce
3VLuka Modrić (kapetan) (1985.-09-09) 9. rujna 1985. (38 god.)17424 Real Madrid
3VMateo Kovačić (1994.-05-06) 6. svibnja 1994. (29 god.)995 Manchester City
3VMarcelo Brozović (1992.-11-16) 16. studenoga 1992. (31 god.)957 Al Nassr
3VMario Pašalić (1995.-02-09) 9. veljače 1995. (29 god.)6210 Atalanta
3VNikola Vlašić (1997.-10-04) 4. listopada 1997. (26 god.)558 Torino
3VLovro Majer (1998.-01-17) 17. siječnja 1998. (26 god.)296 VfL Wolfsburg
3VLuka Ivanušec (1998.-11-26) 26. studenoga 1998. (25 god.)192 Feyenoord
4NIvan Perišić (1989.-02-02) 2. veljače 1989. (35 god.)12933 Hajduk Split
4NAndrej Kramarić (1991.-06-19) 19. lipnja 1991. (32 god.)9128 1899 Hoffenheim
4NBruno Petković (1994.-09-16) 16. rujna 1994. (29 god.)3611 Dinamo Zagreb
4NMarko Pjaca (1995.-05-06) 6. svibnja 1995. (28 god.)251 Rijeka
4NAnte Budimir (1991.-07-22) 22. srpnja 1991. (32 god.)192 Osasuna
4NMarco Pašalić (2000.-09-14) 14. rujna 2000. (23 god.)40 Rijeka

Stručni stožer i logistika

Popis akreditiranih službenih osoba na Svjetskom prvenstvu 2022.[158]

PozicijaIme
IzbornikZlatko Dalić
Tehnički direktorStipe Pletikosa
TreneriDražen Ladić
Ivica Olić
Vedran Ćorluka
Mario Mandžukić
Trener vrataraMarjan Mrmić
Kondicijski treneriLuka Milanović
Marin Dadić
Video analitičarMarc Rochon
Team menadžericaIva Olivari
LiječniciSaša Janković
Eduard Rod
FizioterapeutiNenad Krošnjar
Nderim Redžaj
Goran Beloglavec
Miroslav Jamnić
EkonomiMladen Pilčić
Goran Vincek
Dennis Lukančić
PozicijaIme
PredsjednikMarijan Kustić
Izvršni direktorTomislav Svetina
Voditelj medijskog odjelaTomislav Pacak
Povjerenik za sigurnostJurica Jurjević
Voditelj marketingaAnte Cicvarić
Povjerenik za ulazniceNikša Martinac
Voditeljica organizacije događajaHelena Puškar
Časnik za sigurnostMiroslav Marković
Časnik za medijeMarko Cvijanović
Službeni fotografDrago Sopta
Službeni snimateljDominik Kumek
KuharTomica Đukić
ProtokolBlago Jakovljević
Marija Kopričanec
Andrea Dokuš
Antonija Burazer
Članovi delegacijeMislav Krznarić
Tihomir Maloča

Također pogledajte

Izvori

Literatura

  • Ramet. P, Sabrina. 2005. Thinking about Yugoslavia. Cambridge University. ISBN 0521851513
  • Klemenčić, Mladen. 2004. Nogometni leksikon. leksikografski zavod Miroslav Krleža. ISBN 9536036843
  • Perica, Vjekoslav. 2002. Balkan Idols: Religion and Nationalism in Yugoslav States. Oxford US. ISBN 0195174291
  • Foster, Jane. 2004. Footprint Croatia. Footprint Travel Guides. ISBN 1903471796
  • Bellamy. J, Alex. 2003. The Formation of Croatian National Identity. Manchester University Press. ISBN 0-7190-6502-X
  • Giulianotti, Richard. 1997. Entering the Field: New Perspectives on World Football. Berg Publishers. ISBN 1859731988

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Hrvatska nogometna reprezentacija
Wikicitati imaju zbirke citata o temi Hrvatska nogometna reprezentacija

Mrežna mjesta

Dobavljeno iz "https:https://www.search.com.vn/wiki/index.php?lang=hr&q=Hrvatska_nogometna_reprezentacija&oldid=6905685"
🔥 Top keywords: Izborne jedinice u HrvatskojHrvatski parlamentarni izbori 2020.Hrvatski parlamentarni izbori 2024.Hrvatski saborDomovinski pokretGlavna stranicaMost (hrvatska politička stranka)Rijeke pravde (koalicija)Fokus (stranka)Karolina Vidović KrištoMožemo!Glasački listićUEFA Liga prvakaHrvatski parlamentarni izbori 2016.FacebookParlamentarni izbori u HrvatskojPopis političkih stranaka u HrvatskojDeseti saziv Hrvatskog saboraSocijaldemokratska partija HrvatskeVI. izborna jedinica za izbor zastupnika u Hrvatski saborIvan PenavaZeleno-lijeva koalicijaHrvatska demokratska zajednicaHrvatski parlamentarni izbori 2000.Hrvatski parlamentarni izbori 2015.Restart koalicijaGruzijaOdlučnost i pravednostPosebno:TražiD'Hondtov sustavIzbori u Republici HrvatskojSandra BenčićHrvatski parlamentarni izbori 2011.Stranka Ivana Pernara – SIPSanja VejnovićMandat (politika)Edin TerzićPolitička ljevicaDamir Vanđelić