Jevgenij Leonov

Јevgenij Pavlovič Leonov (rus. Евгений Павлович Леонов); Moskva, 2. rujna 1926.Moskva, 29. siječnja 1994.) bio je poznati sovjetski i ruski glumac, koji je igrao mnoge uloge u nekoliko poznatijih sovjetskih filmova, kao što su: Gentlemeni sreće, Mimino i Goli let. Smatra se „jednim od najpopularnijih ruskih glumaca”,[1] koji je također dao glas za mnoge sovjetske crtane likove, uključujući medvjedića Winnieja zvanog Pooh.

Jevgenij Leonov
Jevgenij Leonov
Jevgenij Leonov na poštanskoj marki.
Rodno imeJevgenij Pavlovič Leonov
Rođenje2. rujna 1926., Moskva
Smrt29. siječnja 1994. (Moskva)
Zanimanjefilmski i televizijski glumac
Godine rada1947. - 1993.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

U mladosti, Leonov je želio postati vojni pilot. Na njega je sigurno utjecao i očev posao u tvornici zrakoplova. Tijekom Drugog svjetskog rata radio je s cijelom obitelji u tvornici oružja. Nakon rata upisao se u školu Moskovskog akademskog umjetničkog kazališta Čehov (MHAT), gdje je studirao kod Mihaila Mihajloviča Janšina i diplomirao 1947. Od 1948. igrao je u Moskovskom dramskom kazalištu Stanislavski. 1955. pridružio se Komunističkoj partiji SSSR-a. 1968. postao je članom Kazališta Majakovskog, a 1972. članom Moskovskog kazališta Lenjinovog komsomola (od 1990. Kazalište Lenkom).

Leonov se smatra vrlo popularnim sovjetskim i ruskim glumcem, koji je svojom igrom impresionirao nekoliko generacija. Također je posudio glas nekoliko likova iz crtića. Vjerojatno najpoznatiji od njih je Milneov lik medvjedića Winnieja zvanog Pooh u sovjetskoj crtanoj seriji snimljenoj između 1969. i 1972.

Leonov je poznat i po svojoj ljubavnoj pjesmi, koju je u Danelijinim filmovima predstavio u nekoliko inačica, od kavkaskih motiva do čatlandščine, izmišljenoga jezika u znanstveno-fantastičnom filmu “Kin-dza-dza”.

U svom prvom filmu imao je samo manju zamjensku ulogu i njegov glumački talent nije primijećen. Kasnije ga je Danelija pozvao u gotovo sve svoje filmove, pa je Leonov glumio u njegovim filmovima kao što su: “Gentlemeni sreće” (1971.), “Jesenski maraton” (1979.) i “Kin-dza-dza”. "Njegova kratka, okrugla tjelesna građa, izražajan pogled, široko i otvoreno lice, usporen pokret i pomalo nejasan govor" bili su, prema riječima “Vodiča za sve filmove”, "idealna kombinacija za komične uloge na koje se usredotočio." Također je znao dobro i prirodno glumiti tragične likove. Uloga u Danelijinom “Jesenskom maratonu” donijela mu je nagradu za najboljeg glumca na Venecijanskom filmskom festivalu.

Pokopan je na moskovskom groblju Novodjeviči.

Izvori