Teobald II., šampanjski grof
Teobald II. (Thibaut) (1090./95. – 1152.) bio je grof Šampanje, a kao grof Bloisa, bio je poznat i kao Teobald IV. Blojiški. Bio je vladar feuda Malignyja, Auxerrea, Ervyja, Troyesa i Châteauvillaina. To su bili darovi Oda II., vojvode Burgundije.
Roditelji Teobalda bili su Adela Normanska (kći Vilima I.) i grof Stjepan Blojiški.[1] Teobaldov stariji brat Vilim, grof Sullyja, bio je neko vrijeme i grof Bloisa, ali kako je možda bio duševno bolestan, smijenjen je. Teobald je zauzeo njegovo mjesto;[2] bio je grof Bloisa i Chartresa. Teobaldov drugi brat bio je Stjepan, kralj Engleske.
1141. Teobaldu je ponuđena engleska kruna, ali je on to odbio.[3] 1142. Teobald se sukobio s francuskim kraljem Lujem VII., koji je okupirao Šampanju i zapalio crkvu u Vitry-le-Françoisu. Pisac Petar Abelard našao je utočište u Šampanji tijekom Teobaldove vladavine, a umro je u samostanu Klini.
Potomstvo
Teobald je oženio Matildu Korušku (en) 1123. Oni su bili baka i djed Filipa II. Francuskog.
Teobaldove kćeri
- Marija Blojiška,[4] žena Oda II., koji je Teobaldu dao feude; majka Alise, Huga III. i Mahaut
- Izabela Blojiška, žena Rogera Sicilijanskog[5] i Vilima od Montmiraila; majka Matilde i Agneze[6] (djeca drugog muža)
- Matilda Blojiška, žena Rotroua II., grofa Perchea[7]
- Agneza, supruga Reginalda II., grofa Bara
- Adela Šampanjska, žena Luja VII.
- Margareta, redovnica u opatiji Fontevraud
Teobaldovi sinovi
- Henrik I. Liberalni, grof Šampanje,[8] otac carice Marije Šampanjske
- Teobald V. Dobri
- Stjepan I. od Sancerrea
- Vilim Bijelih Ruku
- Hugo Blojiški,[9] opat Chertseya (vanbračni sin; stric Stjepan mu je dao da upravlja opatijom,[10] baš kao što je to učinio sa svojim vanbračnim sinom)
