Viktor Emanuel II.
Viktor Emanuel II., punim imenom Vittorio Emanuele Maria Alberto Eugenio Ferdinando Tommaso (Torino, 14. ožujka 1820. – Rim, 9. siječnja 1878.), sardinski kralj od 1849. do 1861. godine i kralj Italije od 1861. do smrti, čime je postao prvi vladar nakon 6. stoljeća koji je vladao čitavom Italijom. Zbog toga je prozvan "Ocem domovine" (tal. Padre della Patria).[1]
| Viktor Emanuel II. | |
|---|---|
 | |
| Viktor Emanuel II. | |
| talijanski kralj | |
| Vladavina | 17. ožujka 1861. – 9. siječnja 1878. |
| Nasljednik | Umberto I. |
| sardinski kralj i savojski vojvoda | |
| Vladavina | 23. ožujka 1849. – 17. ožujka 1861. |
| Prethodnik | Karlo Albert |
| Supruge | Adelaide Austrijska Rosa Vercellana |
| Djeca | Marija Klotilda Savojska Umberto I. Amadeo I. Odon Montferratski Marija Pia Portugalska |
| Puno ime | Vittorio Emanuele Maria Alberto Eugenio Ferdinando Tommaso |
| Dinastija |  Savojska dinastija |
| Otac | Karlo Albert |
| Majka | Marija Tereza Austrijska |
| Rođenje | 14. ožujka 1820., Torino |
| Smrt | 9. siječnja 1878., Rim |
| Vjera | rimokatolik |
Životopis
Sardinski kralj
Rodio se u obitelji oca Karla Alberta iz Savojske dinastije i Marije Tereze Austrijske. Prihvatio je liberalni ustav iz revolucije 1848. godine i nakon očeve abdikacije usmjerio je aktivnost na ujedinjenje Italije, u čemu je imao pomoć i podršku premijera grofa Camila Cavoura.
Na vanjskopolitičkom planu, sudjelovao je u Krimskom ratu (1854. – 1856.) na strani alijanse Velike Britanije, Francuskog Carstva i Osmanskog Carstva protiv Ruskog Carstva. Godine 1859. pobijedio je Austriju u bitkama kod Solferina i Magente nakon čega je dobio Lombardiju, dok je od Francuza dobio Toskanu, Parmu, Modenu i Romagnu u zamjenu za Nicu i obiteljsku djedovinu Savoju. Uspio je nagovoriti revolucionara Giuseppe Garibaldija da krene u osvajanje Napulja i Sicilije, nakon čega je, tijekom 1860. – 1861. godine, dobio Kraljevstvo Dviju Sicilija te naposljetku 1860. godine teritorij Papinske Države, izuzev grada Rima i okolice. Poslije svih tih političkih i teritorijalnih uspjeha, mogao je dovršiti plan o ujedinjenju cijele Italije.[2]
Talijanski kralj
Dana 17. ožujka 1861. godine proglašen je prvim kraljem Italije. Poslije nove pobjede nad Habsburgovcima, u bitci kod Custozze 1866. godine, kralj Viktor Emanuel II. proširio je područje svoje nove kraljevine na Veneciju. Konačno je 1870. godine osvojio grad Rim i ukinio ostatke Papinske Države, nakon čega je prebacio prijestolnicu iz Firence u Rim. Iste godine, njegov mlađi sin Amadeo I. je izabran za španjolskog kralja.
Naslijedio ga je stariji sin, kralj Umberto I. koji je vladao Italijom od 1878. do 1900. godine.
Bilješke
Vanjske poveznice
- Viktor Emanuel II. - Hrvatska enciklopedija
- Viktor Emanuel II. - Proleksis enciklopedija
- Viktor Emanuel II. - Britannica Online (engl.)
Viktor Emanuel II. Rođ. 14. ožujka 1820. Umr. 9. siječnja 1878. | ||
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| prethodnik Karlo Albert | sardinski kralj savojski vojvoda 23. ožujka 1849. – 17. ožujka 1861. | ujedinjenje Italije |
| Nova titula | talijanski kralj 17. ožujka 1861. – 9. siječnja 1878. | nasljednik Umberto I. |
| Titule u Katoličkoj Crkvi | ||
| prethodnik Karlo Albert | čuvar Svetoga platna 1849. – 1878. | nasljednik Umberto I. |
