Jedan od najbolje prodavanih glazbenih stilova 1950-ih
Podjela žanra
Art rock - Christian rock - Classic rock - Desert rock - Detroit rock - Emo - Experimental rock - Garage rock - Girl group - Glam rock - Group Sounds - Grunge - Hard rock - Heartland rock - Instrumental rock - Indie rock - Jam band - Jangle pop - Krautrock - Power pop - Protopunk - Psihodelični rock - Pub [chat] (Aussie) - Pub rock (VB) - Soft rock - Southern rock - Surf - Symphonic rock
Spoj žanrova
Aboriginal rock - Afro-rock - Anatolian rock - Blues-rock - Boogaloo - Country rock - Flamenco-rock - Folk rock - Indo-rock - Punk rock - Jazz fusion - Madchester - Merseybeat - Progresivni rock - Punta rock - Raga rock - Raï rock - Rockabilly - Rockoson - Samba-rock - Space rock - Stoner rock
Rock, skraćeno od rock and roll (često zapisano kao rock n' roll ili r'n'r), vrsta je popularne glazbe, najčešće s vokalima, električnim i bas-gitarama, te naglašenim, jakim ritmom; u nekim podžanrovima rocka pojavljuju se i drugi instrumenti, primjerice saksofon.
Kao kulturni fenomen, rock-glazba je na svijet utjecala kao nijedna druga – smatra se zaslužnom za okončavanje ratova i širenje mira i tolerancije, kao i kvarenje nevinih i širenje moralne truleži. Popularna je širom svijeta i razvila se u veliko množinu vrlo različitih stilova.
Žanr rock-glazbe je širok i nije strogo definiran - naziv rock često se koristi kao skupni naziv za veći broj različitih podžanrova od metala do soula. Izraz rock'n'roll se češće koristi za specifičnu vrstu rocka iz 1950-ih i '60-ih, a kraći rock za krovnu kategoriju.
Zvuk rocka tradicionalno se proizvodi na električnoj gitari, koja se pojavila u svom modernom obliku 1950-ih uz popularizaciju rock and rolla.[1]Zvuk električne gitare u rock glazbi obično podržava električna bas-gitara, koja je bila pionir u jazz glazbi istoga doba,[2] i udaraljke u kojima prevladavaju bubnjevi, uz koje se ponekad pojavljuju i činele.[3] Ovaj trio instrumenata često se nadopunjava uključivanjem klavira, Hammonda i sintisajzera.[4] Skupina glazbenika koja interpretira rock glazbu naziva se rock sastav i sastoji se najčešće od dva do pet članova. Klasično, rock sastav poprima oblik kvarteta čiji su članovi pokrivaju jednu ili više uloga, uključujući i pjevača, gitarista, ritam gitarista, bas-gitarista, bubnjara i često klavijaturista ili drugog instrumentalista.[5] Rock glazba tradicionalno je izgrađena na temeljima jednostavnih četverodobnih ritmova s udarcem bubnja na drugoj i četvrtoj dobi - Backbeat.[6]Melodije su često izvedene iz starijih glazbenih načina kao Dorian mode ili Mixolydian, uglavnom tonalitetima violinskog ključa.[6] Instrumenti sviraju višeglasno, a harmonije su popunjene kvartama, kvintama i disonantnim harmonijskim progresijama.[6] Rock pjesame iz sredine 1960-ih su često korištene u Verse-chorus strukturi, koja potječe iz blues i folk glazbe, ali došlo je do značajne razlike od ovog modela.[7] Kritičari su naglasili eklekticizam i stilsku raznovrsnost rock glazbe.[8] Zbog svoje složene povijesti i sklonosti posuđivanja glazbenih elemenata iz drugih glazbenih i kulturnih oblika kritičari su tvrdili da je "nemoguće vezati rock glazbu na kruto naznačenu glazbenu definiciju".[9]
Za razliku od mnogih ranijih stilova popularne glazbe, teme rock pjesama su vrlo širokoga spektra. Tako se u tekstovima rock pjesama nalaze društvo, neuzvraćena ljubav, seks, pobune protiv vlasti, sport, piće, droga, novac, društvena pitanja i sl.[6] Neke od ovih tema rokeri su naslijedili iz straijeg popa, jazza i bluesa, a neke teme se prvi put pojavljuju u tekstovima pjesama.[10] Robert Christgau je rock glazbu nazvao "hladni medij" s jednostavnom dikcijom i ponavljanjem refrena, a tvrdi da se primarna "funkcija" rocka odnosi se na glazbu, ili, općenitije šum.[11] Prevlast bijelih muškaraca i često srednje klase glazbenika u rock glazbi se često navodi i uvijek je "vruće pitanje" u medijima.[12] Ipak, i u rocku su se kasnije probili i crni glazbenici, osvajajući najčešće mladu bjelačku pubilku.[13] Najčešće pjevaju o mafiji, problemima siromaštva i neravnopravnosti.[14] Budući da se pojam stijena (eng.Rock) počeo koristiti u želji da se rock and roll s kraja 1960-ih, što je u suprotnosti s pop glazbom, s kojoj rock dijeli mnoge karakteristike, ali od koje je često udaljen od naglaskom na muziciranje, live nastup i usredotočenost na ozbiljne i progresivne teme kao dio ideologije autentičnosti koja se često u kombinaciji sa sviješću o žanra povijesno i razvija, čineći rock autentičnim.[15] Prema Simonu Frithu "stijena je nešto više od popa, nešto više od rock and rolla, ali je uz pomoć rock glazbenika u kombinaciji s naglaskom na vještinu i tehniku na romantičnom pojmu umjetnosti kao umjetničkog izražavanja, izvornu i iskrenu".[15] U novom tisućljeću pojam rock je ponekad koristi kao pojam koji pokriva i neke elemente zabavne glazbe, reggae, soula, pa čak i hip-hopa, s kojim je pod utjecajem, ali je često u suprotnosti kroz veći dio svoje povijesti.[16]
Temelj rock and rolla je nastao u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom kasnih 40-ih i ranih 50-ih godina 20. stoljeća, a brzo se proširio svijetom. Njegovi neposredni korijeni leže u miješanju različite afroameričke glazbe sa žanrovima iz tog vremena (blues, gospel, country), koji su bili rašireni po Europi i SAD-u.[17]1951. godine u Clevelandu disk džokej Alan Freed počeo je svirati RnB glazbu multi-rasnoj publici, te je upravo on zaslužan za često korišten izraz "rock and roll" kako bi opisao novopridošlu popularnu glazbu koju je počeo svirati.[18]