Zamora (rijeka)
Zamora (španjolski: Río Zamora) je rijeka na jugoistoku Ekvadora duga 260 km, jedna od pritoka rijeke Santiago.[1]
Zamora | |
---|---|
![]() | |
Lokacija | |
Kontinenti | Južna Amerika |
Države | ![]() |
Pokrajine | Loja, Zamora-Chinchipe, Morona-Santiago |
Gradovi | Loja, Zamora, Yantzaza |
Hidrografija | |
Izvor – aps. visina – koordinate | sjeverno od grada Loja oko 2,650 m 4° 2′ 34″ S, 79° 8′ 38″ W |
Ušće – aps. visina – koordinate | u Santiago oko 340 m 3° 0′ 7″ S, 78° 13′ 11″ W |
Dužina | 260[1] km |
Pritoke | lijeve; Malacatos, Vinoyacu, Yacuambi, Chicaña, Bomboiza desne; Sabanilla, Bombuscaro, Jamboé, Timbara, Nangaritza |
Hidrologija | |
Protok – srednji | 45,5 m³/s |
Sliv – površina | amazonski 4,327[2] km² |
Ulijeva se u | Santiago |
Građevinarstvo | |
Akumulacije | Delsitanisagua |
Hidrologija
Zamora izvire na obroncima masiva Nudo de Guagrahuma (dio Anda) jugoistočno od grada Loja, pod imenom Zamora Huaycu.[3]
Od tamo teče prema sjeveru preko grada Loje da bi zatim primila vode pritoke Las Juntas (San Francisco) i skrenula prema istoku. Zatim se spušta u smjeru jugoistoka do istoimenog grada, gdje mjenja smjer i teče prema sjeveroistoku do grada Yantzaza. Nakon tog teče Provincijom Morona-Santiago do sutoka sa rijekom Paute sa kojom formira rijeku Santiago.[3]
Porječje rijeke ima ukupnu površinu od 4,327 km², koja se prostire po provincijama Loja, Zamora-Chinchipe i Morona-Santiago.[2]
To je teren od 1,000 do 3,760 metara nadmorske visine, sa sedam pojasa vegetacije, od planinske makije do tropskih kišnih šuma u nižim djelovima.[2]
Porječje Zamore karakterizira velika bioraznolikost i visoka endemičnost (oko 99 vrsta endemičnih biljaka). Prosječna godišnja količina padavina varira od 2,000 mm do 5,000 mm, a prosječna temperatura od 10 do 20 °C, ali po močvarama može pasti do -2 °C. kišna sezona traje od juna do septembra, a sušna od oktobradoi januara.[2]
Prosječna godišnja stopa deforestacije između 1976.-1989 bila 0,84%, ali je u periodu 1989.-2002. narasla na 1.48%. Naročito su ugrožene šume u nižim djelovima, dok su 1976. zauzimale 33,94% površine, do 2002. to je spalo na 20,99%.[2]