Cunami

Cunami ili Tsunami su dugi valovi uzrokovani tektonskim pomicanjem ploča morskog dna, odnosno podmorskim potresima. Naziv potječe iz japanskog jezika te znači "val u luci". Često ih se pogrešno naziva plimnim valovima, no nemaju nikakve veze s plimnim oscilacijama. U blizini epicentra visina potresnih valova može biti izuzetno visoka. S udaljavanjem od epicentra, te prilikom putovanja u dubokim okeanskim zaravnima, cunami ima male amplitude no putuje velikim brzinama, u prosjeku oko 700 km/h.Naime, dugi valovi putuju brzinom c koja iznosi:

c = ${\displaystyle {\sqrt {gH}}}$

gdje je g ubrzanje sile teže, a H dubina mora.

Približavajući se obali, oni se usporavaju te se, zbog sačuvanja mase, uzdižu ovisno o smanjenju dubine mora. Dolaskom na obalu njihove visine mogu poprimiti izvanredne vrijednosti. Uobičajeni periodi cunamija iznose od 10 do 60 min, a ovisan je o prostorno-vremenskim karakteristikama pomicanja morskog dna u zoni epicentra.

Cunami ^[1][2][3][4] japanski: 津波 ^[5], je niz talasa u vodenom tijelu uzrokovanih pomjeranjem velike količine vode, općenito u okeanu ili velikom jezeru. Zemljotresi, vulkanske erupcije i druge podvodne eksplozije (uključujući detonacije, klizišta, odlamanje glečera, udare meteorita i druge poremećaje) iznad ili ispod vode imaju potencijal da izazovu cunami.^[6] Za razliku od normalnih okeanskih talasa, koje stvara vjetar, ili plime, koji su generisani gravitacijskom silom Mjeseca i Sunca, cunami nastaje pomjeranjem vode uzrokovanog velikim događajem.

Talasi cunamija ne liče na normalne podmorske struje ili morske valove jer je njihova talasna dužina daleko veća.^[7] Umjesto da izgleda kao talas koji se razbija, cunami može u početku ličiti na plimu koja se brzo diže.^[8] Iz tog razloga, često se naziva plimnim talasom,^[9] iako ova upotreba nije favorizovana od strane naučne zajednice jer može dati lažni utisak o uzročno-posljedičnoj vezi između plime i cunamija.^[10] Cunamiji se uglavnom sastoje od niza talasa, sa periodima u rasponu od minuta do sati, koji stižu u takozvanom "paketu talasa".^[11] Visine talasa u desetinama metara se mogu generisati velikim događajima. Iako je utjecaj cunamija ograničen na obalna područja, njihova destruktivna moć može biti ogromna i mogu utjecati na čitave okeanske basene. Cunami u Indijskom okeanu 2004. godine bio je među najsmrtonosnijim prirodnim katastrofama u ljudskoj historiji, sa najmanje 230.000 poginulih ili nestalih ljudi u 14 zemalja koje graniče sa Indijskim okeanom.

Starogrčki istoričar Tukidid sugerisao je u svojoj Historiji Peloponeskog rata iz 5. vijeka prije nove ere da su cunamiji bili povezani sa podmorskim zemljotresima,^[12][13] ali je razumijevanje cunamija ostalo slabo sve do 20. vijeka, i mnogo toga ostaje nepoznato. Glavna područja trenutnog istraživanja uključuju utvrđivanje zašto neki veliki potresi ne stvaraju cunamije, dok drugi manji čine. Ovo istraživanje koje je u toku osmišljeno je da pomogne u preciznom predviđanju prolaska cunamija preko okeana, kao i načina na koji talasi cunamija utiču na obalu.