Daniel Day-Lewis

Sir Daniel Michael Blake Day-Lewis (rođen 29. aprila 1957) engleski je glumac.^[1] Posjeduje dvojno britansko i irsko državljanstvo. Rođen je i odrastao u Londonu, gdje se istakao na pozornici u Narodnom pozorištu mladih, prije nego što je bio prihvaćen na školovanje u Bristol Old Vic Theatre School, koju je pohađao tri godine. Uprkos svom tradicionalnom školovanju kao glumac u Bristol Old Vic-u, on se smatra metodskim glumcem, poznat po svojoj neprestanoj posvećenosti i istraživanju svojih uloga.^[2] On često ostaje posvećen liku za vrijeme trajanja snimanja njegovih filmova, čak i do te tačke kada negativno utiče na njegovo zdravlje.^[3] On je jedan od najizbirljivijih glumaca u filmskoj industriji, a od 1998. godine igrao je u samo pet filmova, sa čak pet godina pauza između snimanja.^[4] Kako bi zaštitio svoju privatnost, on rijetko daje intervjue i vrlo rijetko se može vidjeti na javnim nastupima.^[5]

Sir Daniel Day-Lewis
Ime pri rođenju	Daniel Michael Blake Day-Lewis
Rođenje	29. april 1957. Kensington, London, Engleska
Godine rada	1970–2012
Oskari
Zlatni globusi
Najbolji glanvi glumac - drama (2008) Biće krvi (2013) Lincoln
BAFTA nagrade
Najbolji glavni glumac (1990) Moje lijevo stopalo (2003) Bande New Yorka (2008) Biće krvi (2013) Lincoln

Tokom ranih 1980-ih Day-Lewis uporedo radi u pozorištu i na filmu, pridružujući se Royal Shakespeare Company-u gdje je igrao Romea u predstavi Romeo i Julija i Flauta u predstavi San ljetne noći, prije nego što se 1984. godine pojavio u filmu Pobuna na brodu Bounty. Zatim se pojavio u filmu Moja lijepa praonica (1985), što je bila njegova prva hvaljena uloga, i stekao je dodatne pohvale sa filmom Soba s pogledom (1985). Sa filmom Nepodnošljiva lakoća postojanja (1988) dobio je status stalnog glavnog glumca. Jedan od najpriznatijih glumaca svoje generacije, Day-Lewis je zaradio brojne nagrade, uključujući i tri Oscara u kategoriji najboljeg glavnog glumca za svoje nastupe u filmovima Moje lijevo stopalo (1989), Biće krvi (2007) i Lincoln (2012.), što ga čini jednim od tri glumaca u historiji kinematografije koji su osvojili tri Oscara za glavnu ulogu.^[6] Također je u istoj kategoriji bio nominiran za filmove U ime Oca (1993) i Bande New Yorka (2002 ). Osvojio je i četiri nagrade BAFTA za najboljeg glumca, tri Screen Actors Guild Award te dva Zlatna globusa za najboljeg glumca - drama. U novembru 2012. godine, magazin Time imenovao ga je "najboljim glumcem na svijetu".^[7] U junu 2014. godine, u Buckinghamskoj palači dobio je odlikovanje viteza Velike Britanije za zasluge za dramu.^[8]