Gramatika

Gramatika (latinski: ars grammatica; grčki tehne grammatike, od riječi gramma - slovo) dio je lingvistike koji se bavi strukturom jezika. Gramatika obuhvata fonologiju, morfologiju, sintaksu i pravopis.

U lingvistici, gramatika prirodnog jezika je njegov skup strukturalnih pravila o upotrebi govornika ili pisaca i stvaranju rečenica, fraza i riječi. Termin se također može odnositi na proučavanje takvih pravila, predmet koji uključuje fonologiju, morfologiju i sintaksu, zajedno sa fonetikom, semantikom i pragmatikom. Trenutno postoje dva različita načina za proučavanje gramatike: tradicionalna gramatika i teorijska gramatika.

Tečni govornici različitih jezika ili predavanja su usvojili ova pravila.^[1] od kojih se velika većina – barem u slučaju nečijeg(ih) maternjeg(ih) jezika(a) – ne usvaja namjernim učenjem ili podučavanjem, već slušanjem drugih govornika. Veliki dio ove internalizacije događa se već u ranom djetinjstvu; učenje jezika kasnije u životu obično uključuje direktnije podučavanje.^[2]

Svaki književni jezik je normiran, te norme su standardi koji se moraju poštivati u književnom jeziku. Gramatika se bavi upravo određivanjem tih standarda.

Gramatika može biti:

• preskriptivna - propisuje kako bi se trebalo govoriti;
• deskriptivna - opisuje (lat. descriptio) kako se govori;
• tehnička - osim govorenih jezika, postoje i drugi jezici, u kojima se također koristi pojam gramatike, npr. programski jezici.