Ida Noddack
Ida Noddack (25. februar 1896. – 24. septembar 1978.), rođena Tacke, bila je njemačka hemičarka i fizičarka. Godine 1934. ona je prva spomenula ideju kasnije nazvanu nuklearna fisija.[2][3][4] Sa svojim suprugom Walterom Noddackom i Ottom Bergom otkrila je element 75, renijum. Tri puta je bila nominovana za Nobelovu nagradu za hemiju.
| Ida Noddack | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 25 February 1896 |
| Istaknute nagrade | Liebig medalja Scheele medalja[1] |
Enrico Fermi je 1934. bombardovao uranijum neutronima u svojoj laboratoriji u Rimu i identifikovao novu vrstu radioaktivnosti čija se atomska hemija uveliko razlikovala od uranijuma i sličnih elemenata. On je objavio svoje nalaze tvrdeći da je to dokaz novog transuranskog elementa. Ida Noddack je brzo objavila rad koji dovodi u pitanje Fermijev zaključak.[5] Noddack je ispravno kritizirala hemijske dokaze Enrica Fermija u njegovim eksperimentima neutronskog bombardovanja iz 1934. godine, iz kojih je pretpostavio da su transuranski elementi mogli biti proizvedeni. Ova teorija je bila široko prihvaćena nekoliko godina. Međutim, Noddackin rad "O elementu 93" sugerirao je brojne mogućnosti, ali se fokusirao na Fermijev neuspjeh da hemijski eliminiše sve lakše elemente od uranijuma u svojim dokazima, a ne samo do olova.[6] Rad se danas smatra historijski značajnim ne samo zato što je ispravno ukazala na nedostatak Fermijevog hemijskog dokaza, već zato što je sugerisala mogućnost da je „moguće da se jezgro raspadne na nekoliko velikih fragmenata, koji bi naravno bili izotopi poznatih elemenata ali ne bi bili susjedi ozračenog elementa"[7] Na taj način je nagovijestila ono što će nekoliko godina kasnije postati poznato kao nuklearna fisija. Međutim, Noddackina teorija nije pokazala eksperimentalni dokaz ili teorijsku osnovu za ovu mogućnost. Stoga je rad uglavnom ignorisan i ismijavan od strane drugih, uprkos činjenici da je bila u pravu.[8] Nekoliko njemačkih naučnika, poput Otta Hahna, vidjeli su Noddackin rad kao "smiješan".[9] Položaj žene na radnom mjestu se godinama smanjivao zbog kraha na Wall Streetu 1929. godine. Godine 1932. usvojen je njemački zakon, koji je preslikavao druge u Evropi, koji je obavezao udate žene da napuste posao i postanu domaćice kako bi bilo više radnih mjesta za muškarce. Noddack je uspjela izbjeći ovaj zakon zbog svog statusa "neplaćene saradnice".[9] To je možda dovelo do toga da su je ljudi na terenu ponižavali jer je mogla raditi samo zbog ove rupe u zakonu.[nedostaje referenca]
Noddackina ideja o nuklearnoj fisiji potvrđena je tek mnogo kasnije. Eksperimenti koji su slični Fermijevim, Irène Joliot-Curie, Frédéric Joliot-Curie i Pavle Savić iz 1938. godine pokrenuli su ono što su nazvali "poteškoće u tumačenju" kada su navodni transurani pokazivali svojstva rijetkih zemalja, a ne susjednih elemenata. Konačno, 17. decembra 1938. Otto Hahn i Fritz Strassmann dali su hemijski dokaz da su prethodno pretpostavljeni transuranski elementi bili izotopi barijuma, a Hahn je napisao ove uzbudljive rezultate svojoj prognanoj kolegici Lise Meitner, objašnjavajući proces kao 'eksploataciju' jezgra urana u lakše elemente. Meitner i Otto Frisch koristili su hipotezu o kapi tekućine Fritza Kalckara i Nielsa Bora (prvu koju je predložio George Gamow 1935.) kako bi pružili prvi teorijski model i matematički dokaz onoga što je Frisch skovao nuklearnu fisiju. Frisch je također eksperimentalno potvrdio reakciju fisije pomoću komore oblaka, potvrđujući oslobađanje energije. Stoga je Noddackina prvobitna hipoteza konačno prihvaćena.[10][11][12][13][14][15][16][17][18][19]