Monoteizam

Monoteizam (na grčkom, μόνος, monos, "jedan"; i θεός , theos, "bog") je, po definiciji Encyclopædia Britannice[1] vjerovanje u postojanje jednog Boga ili jedno, univerzalno i sveobuhvatno božanstvo, sveuzvišeno biće koje se univerzalno naziva Bogom.[2][3][4][5][6][7][8] Oxfordski riječnik kršćanske crkve daje dosta detaljniju definiciju: "vjerovanje u jednog i transcedentnog Boga", nasuprot politeizmu i panteizmu.[9] Distinkcija se može načiniti između ekskluzivnog monoteizma, kao i inkluzivnog monoteizma i pluralnih oblika monoteizma koji, dok istovremeno priznaju postojanje mnogih drugih božanstava, pretpostavljaju određenu uniju.[10] Religije koje poštuju više božanstava, ali ističu jednog od njih kao glavnog, nazivaju se monolatrije. Pojam monoteizam u nauci je prvi put spomenut u 17. vijeku, u djelima engleskog teologa i filozofa Henry Morea.

Zoroastrizam i abrahamske religije se smatraju monoteističkim vjerama, a elemente monoteizma imaju i mnoge druge religije.

Monoteizam se razlikuje od henoteizma, religioznog sistema u kojem vjernik obožava jednog Boga ne poričući da drugi mogu obožavati različite bogove s jednakom valjanošću, i monolatizma, priznanja postojanja mnogih bogova, ali uz dosljedno obožavanje samo jednog božanstva.[11] Termin monolatrija je možda prvi upotrijebio Julius Wellhausen.[12]

Monoteizam karakterizira tradicije babizma, bahai vjere, čeondoizma, kršćanstva, deizma, druzizma,[13] ekankara, sikhizma, nekih sekti hinduizma (kao što su šaivizam i vaišnavizam), islama, judaizma, mandeizma, rastafarijanizam, Jazidizam i Atenizam i sl.. Elementi monoteističke misli nalaze se u ranim religijama kao što su zoroastrizam, drevne kineske religije i jahvizam.[2][14][15]

Etimologija

Riječ monoteizam dolazi od grčkog μόνος (monos)[16] što znači "jedan" i θεός (theos)[17] što znači "Bog".[18]

Historija

Kvazimonoteističke tvrdnje o postojanju univerzalnog božanstva datiraju iz kasnog bronzanog doba, sa Ehnatonovom Velikom himnom Atonu iz 14. vijeka p. n. e..

U južnoazijskom vedskom periodu željeznog doba[19] pojavila se moguća sklonost ka monoteizmu. Rigveda pokazuje pojmove o monizmu Brahme, posebno u relativno kasnoj desetoj knjizi,[20] koja je datirana u rano željezno doba, npr. u Nasadiya Sukti. Kasnije je drevna hinduistička teologija bila monistička, ali nije bila striktno monoteistička u obožavanju jer je još uvijek održavala postojanje mnogih bogova, koji su bili zamišljeni kao aspekti jednog vrhovnog Boga, Brahme.[21]

U Kini, ortodoksni sistem vjere koji je držala većina dinastija barem od dinastije Shang (1766. p. n. e.) do modernog perioda bio je usredsređen na obožavanje Šangdija (doslovno "Iznad suverena", općenito prevedeno kao "Bog") ili Neba kao svemoćnu silu.[22] Međutim, ovaj sistem vjere nije bio istinski monoteistički jer su i drugi manji bogovi i duhovi, koji su varirali u zavisnosti od mjesta, također bili obožavani zajedno sa Shangdijem. Ipak, kasnije varijante kao što je mohizam (470. pne. – oko 391. p.n.e.) približile su se pravom monoteizmu, učeći da je funkcija nižih bogova i duhova predaka samo da izvršavaju volju Šangdija, slično anđelima u abrahamskim religijama koje su zauzvrat smatra se samo jednim bogom.

Od šestog vijeka p. n. e., Zoroastrijanci su vjerovali u prevlast jednog Boga iznad svih: Ahura Mazde kao „Tvorca svega“[23] i prvog koji je bio pre svih ostalih.[24][25][26][27] Iako je to istina, zoroastrizam se ne smatra monoteističkim jer ima dualističku kosmologiju, s panteonom manjih "bogova" ili Yazata, kao što je Mitra, koji se obožavaju kao niža božanstva uz Ahura Mazdu. Uz to, Ahura Mazda nije potpuno svemoćan uključen u stalnu borbu sa Angra Mainyu, silom zla, iako će dobro na kraju pobijediti zlo.[28]

Judaizam nakon egzila[29], nakon kasnog 6. vijeka prije nove ere, bio je prva religija koja je zamislila pojam ličnog monoteističkog Boga unutar monističkog konteksta.[21] Koncept etičkog monoteizma, koji smatra da moral potiče samo od Boga i da su njegovi zakoni nepromjenjivi,[30] se prvi put pojavio u judaizmu,[31] ali je sada temeljno načelo većine modernih monoteističkih religija, uključujući kršćanstvo, islam, Sikizam, i Baha'i vjera.[32]

Takođe iz 6. vijeka p. n. e., Tales (prate ga drugi monisti, kao što su Anaksimandar, Anaksimen, Heraklit, Parmenid) je predložio da se priroda može objasniti pozivanjem na jedinstveni princip koji prožima sve.[29] Brojni starogrčki filozofi, uključujući Ksenofana iz Kolofona i Antistena, vjerovali su u sličan politeistički monizam koji je imao neke sličnosti s monoteizmom.[21] Prva poznata referenca na jedinstvenog Boga je Platonov Demijurg (božanski zanatlija), nakon čega slijedi Aristotelov nepomični pokretač, a oba su duboko utjecala na jevrejsku i kršćansku teologiju.[29]

Prema jevrejskoj, kršćanskoj i islamskoj tradiciji, monoteizam je bio izvorna religija čovječanstva; ova originalna religija se ponekad naziva "adamovskom religijom", ili, prema Andrewu Langu, "urreligijom". Naučnici religije su uglavnom napustili to gledište u 19. vijeku u korist evolucionog napredovanja od animizma preko politeizma ka monoteizmu, ali do 1974. ova teorija je bila manje rasprostranjena, a modifikovano gledište slično Langovom postalo je istaknutije.[7] Nedavno su se Karen Armstrong[33] i drugi autori vratili ideji evolucijske progresije počevši od animizma, koji se razvio u politeizam, koji se razvio u henoteizam, koji se razvio u monolatriju, koji se razvio u pravi monoteizam.[34]

Također pogledajte

Reference

Vanjski linkovi

  • ^ Armstrong, Karen (1994). A History of God: The 4,000-Year Quest of Judaism, Christianity and Islam. New York City, New York: Ballantine Books. ISBN 978-0345384560.
  • ^ Compare: Theissen, Gerd (1985). "III: Biblical Monotheism in an Evolutionary Perspective". Biblical Faith: An Evolutionary Approach. Prevod: Bowden, John. Minneapolis: Fortress Press (objavljeno 2007). str. 64. ISBN 9781451408614. Pristupljeno 13. 1. 2017. Evolutionary interpretations of the history of religion are usually understood to be an explanation of the phenomenon of religion as a result of a continuous development. The model for such development is the growth of living beings which leads to increasingly subtle differentiation and integration. Within such a framework of thought, monotheism would be interpreted as the result of a continuous development from animism, polytheism, henotheism and monolatry to belief in the one and only God. Such a development cannot be proved. Monotheism appeared suddenly, though not without being prepared for.
  • Greška kod citiranja: <ref> oznaka definisana u <references> nema imenski atribut.

    Greška kod citiranja: <ref> oznaka s imenom "About Ithaka" definirana u <references> nije korištena u ranijem tekstu.


    Nedovršeni članak Monoteizam koji govori o religiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

    🔥 Top keywords: FacebookPočetna stranaParlamentarni izbori u Hrvatskoj 2020.Spisak finala Kupa evropskih šampiona i UEFA Lige prvakaSergej BarbarezGruzijaSpisak pozivnih brojeva državaFinale UEFA Lige prvaka 2024.Posebno:PretragaJabukaGenocid u SrebreniciBosna i HercegovinaŽupanije u HrvatskojDan planete ZemljePremijer HrvatskeSpisak političkih stranaka u HrvatskojHrvatskaIranSeksSmokvaPosebno:Nedavne izmjeneAjetul-KursiSpisak pozivnih brojeva u Bosni i HercegoviniSpisak igrača Real Madrida CFKurirKoalicijaSarajevoHrvatski saborŠevvalSpisak planina u Bosni i HercegoviniBrzina glomerulske filtracijeDženan LončarevićMeđunarodno priznanje KosovaDanka IlićEvropsko prvenstvo u nogometu 2024.MuhammedSpisak država po površini99 Allahovih imenaKosovo