Sherlock (serija)

Koncepcija i razvoj

Moffat i Gatiss, obojica veliki ljubitelji Sherlocka Holmesa s iskustvom adaptiranja ili korištenja viktorijanske književnosti za televiziju, razvili su koncept serije.^[7][8] Moffat je prethodno adaptirao Čudan slučaj dr. Jekylla i g. Hidea za seriju iz 2007, Jekyll^[9], dok je Gatiss napisao scenarij za dikensovsku epizodu Doctora Whoa pod nazivom "The Unquiet Dead".^[10] Moffat i Gatiss, obojica scenaristi Doctora Whoa, razmatrali su planove za adaptaciju Holmesa tokom njihovih brojnih putovanja vozom u Cardiff, gdje je bila produkcijska baza serije.^[11] Dok su bili u Monte Carlu na dodjeli nagrada, Moffatova supruga, filmska producentica Sue Vertue, ohrabrila ih je da sami razviju projekt prije no što neki drugi kreativni tim dođe na istu ideju.^[12] Moffat i Gatiss pozvali su Stephena Thompsona da piše scenarije za seriju u septembru 2008.^[13]

Gatiss je kritizirao skorije adaptacije Doyleovih priča rekavši da su "previše smjerne i prespore" ciljajući umjesto toga na to da ne poštuju kanon u istoj mjeri u kolikoj su to isto radili filmovi iz 1930-ih i 1940-ih sa Basilom Rathboneom.^[7] Cumberbatchev Sherlock koristi se modernom tehnologijom, kao što su SMS-poruke, internet i GPS, da riješi zločine.^[7] Paul McGuigan, koji je režirao 2 epizode Sherlocka, kaže da je to u skladu sa Doyleovim likom ističući da bi se on "u knjigama koristio bilo čime mogućim i da je uvijek bio u laboratoriji radeći eksperimente. To je samo moderna verzija svega toga. Koristit će se danas dostupnim sredstvima kako bi otkrio stvari".^[14]

Serija je ipak zadržala neke tradicionalne elemente priča, poput adrese u Ulici Baker i Holmesovog protivnika Moriartyja.^[15] Iako su događaji iz knjiga preneseni u sadašnjicu, neki su elementi uključeni u priču (npr. Freemanov Watson vratio se iz vojne službe u Afganistanu^[16]). Govoreći o činjenici da je originalni Watson vraćen kući kao ranjenik nakon službe u Drugom englesko-afganskom ratu (1878–1880), Gatiss je shvatio da je "to sada isti rat, pomislio sam. Isti rat, rat koji se ne može dobiti."^[7]

Sherlock je najavljen kao jednosatna dramska produkcija na Međunarodnom TV-festivalu u Edinburghu u augustu 2008^[8], a emitiranje je bilo planirano za polovinu ili kraj 2009.^[15] Namjera je bila da se snimi serija od 6 jednosatnih epizoda u slučaju da pilot-epizoda bude uspješna.^[12][15] Međutim, prva verzija pilot-epizode (koja je, prema izvještajima The Guardiana, koštala 800.000 funti) dovela je do glasina unutar BBC-a i drugih medija da je Sherlock potencijalna katastrofa.^[17][18] BBC je odlučio ne prikazati pilot-epizodu zahtijevajući ponovno snimanje i tri 90-minutne epizode.^[17][18] Originalna pilot-epizoda uvrštena je na DVD prve sezone. U audiokomentaru kreativni tim rekao je da je BBC "bio zadovoljan" pilot-epizodom, ali da je tražio promjenu formata.^[12] Kad je ona objavljena na DVD-u, kritičar Mark Lawson primijetio je da je "značajno proširena i ponovo napisana i potpuno preporođena u izgledu, tempu i zvuku".^[18] U julu 2009. BBC-jev dramski odjel objavio je planove za tri 90-minutne epizode koje će biti prikazane 2010.^[19] Moffat je prethodno objavio da će, ako serija bude naručena, Gatiss preuzeti dužnosti izvršnog producenta kako bi se on mogao koncentrirati na produciranje Doctora Whoa.^[8]

Glumci i likovi

Moffat i Vertue postali su zainteresirani da angažiraju Cumberbatcha za glavnu ulogu nakon što su vidjeli njegovu izvedbu u dramskom/ratnom filmu Okajanje iz 2007. Ovaj glumac dobio je ulogu nakon audicije pred kreativnim timom.^[20] "Cumberbatch", kaže The Guardian, "ima reputaciju da vrlo dobro glumi čudne, briljantne muškarce i njegov Holmes je hladan, tehno(loški), blago aspergerski".^[21] Cumberbatch je rekao: "Dobijete veliki naboj kad ga glumite zbog količine riječi u glavi i brzine misli – zaista morate povezivati stvari nevjerovatno brzo. On je korak ispred publike i bilo koga u njegovoj okolini s normalnim intelektom. Oni ne mogu baš dokučiti kamo ga njegovi koraci vode."^[21] Piers Wenger, šef Dramskog odjela BBC Walesa, rekao je da serija prikazuje Holmesa kao "dinamičnog superjunaka u modernom svijetu, arogantnog, genijalnog detektiva gonjenog željom da dokaže da je pametniji od kriminalaca i od policije - zapravo, od svakoga".^[15] Obraćajući pažnju na promjene u društvenim stavovima i pravilima prikazivanja na televiziji, Cumberbatchev Holmes zamijenio je lulu s više nikotinskih flastera.^[14] Scenaristi su vjerovali da Sherlock ne bi trebao govoriti kao "potpuno moderna osoba", kaže Moffat, ali je početna namjera bila da "nikad ne zvuči kao da drži lekciju". Međutim, Moffat je u 2. sezoni napravio lik "više viktorijanskim" kako bi iskoristio Cumberbatchev "lijepi glas" i učinio ga da zvuči kao da "drži lekciju".^[22]

U intervjuu za The Observer koautor Mark Gatiss rekao je da su više problema imali s pronalaskom pravog glumca za ulogu dr. Watsona nego za ulogu Holmesa.^[7] Vertue je rekla: "Benedict je bio jedina osoba koju smo zapravo vidjeli u ulozi Sherlocka... Kad je Benedict jednom bio tu, samo se radilo o tome da osiguramo pravu hemiju za Johna (Watsona) – i mislim da je uviđate čim uđu u sobu, možete vidjeti da oni dobro djeluju zajedno."^[23] Nekoliko glumaca došlo je na audiciju za ulogu Watsona^[12] i ulogu je na kraju dobio Martin Freeman. Moffat je rekao da je Matt Smith bio prvi čija je audicija bila neuspješna. Odbijen je jer je bio previše "nesređen", a producenti su željeli nekoga "normalnijeg" za Watsona.^[24] Nedugo nakon toga Moffat je angažirao Smitha kao Jedanaestog Doktora u Doctoru Whou.^[24]

Scenaristi su rekli da je angažiranje Freemana razvilo način na koji Cumberbatch glumi Holmesa.^[12] Tema "prijateljstva" bila je privlačna i Moffatu i Gatissu.^[25] Gatiss je istakao važnost postizanja pravog tona za lik. "Watson nije idiot, iako je istina da ga je Conan Doyle uvijek ismijavao", rekao je Gatiss. "Ali samo bi se idiot okružio idiotima."^[7] Moffat je rekao da je Freeman "neka vrsta Benedictove suprotnosti u svemu osim u količini talenta... Martin pronalazi vrstu poezije u običnom čovjeku. Volim njegov istančani realizam u svemu što radi.^[12] Freeman je opisao svoj lik kao Sherlockov "moralni kompas" jer naslovni lik ne razmišlja uvijek o moralnosti i etičnosti svojih postupaka.^[20]

Rupert Graves dobio je ulogu detektiva inspektora (DI) Grega Lestradea. Tokom razvoja scenaristi su lik zvali "inspektor Lestrade" dok Gatiss nije shvatio da bi u savremenoj Engleskoj njegova titula bila "detektiv inspektor". Moffat i Gatiss istakli su da se Lestrade ne pojavljuje često u pričama i da je u njima portretiran prilično nedosljedno. Odlučili su odabrati verziju koja se pojavila u priči "Šest Napoleona": čovjek koji je frustriran Holmesom, ali mu se divi i koga Holmes smatra najboljom osobom u Scotland Yardu.^[12] Nekoliko glumaca probalo je dodati komičan štih ovom liku na audiciji, ali se kreativnom timu više svidjela ozbiljnost koju je Graves unio u ulogu.^[12] U Baskervilskim psima otkriveno je da mu je ime Greg.^[26]

Andrew Scott prvi se put pojavio kao Moriarty u Velikoj igri. Moffat je rekao: "Znali smo da želimo ići s Moriartyjem od samog početka. Moriarty je obično dosta suhoparan, dosta otmjen negativac, pa smo razmišljali o nekome ko će biti istinski i adekvatno zastrašujući. Nekome ko je apsolutni luđak."^[23] Moffat i Gatiss u početku nisu namjeravali uključiti suočavanje između Moriartyja i Sherlocka u ove 3 epizode, ali su shvatili da "jednostavno moraju napisati scenu suočavanja. Morali smo uraditi verziju scene iz priče Posljednji problem u kojoj se ljuti protivnici suočavaju".^[27]

U ostatak redovne glumačke postave spadaju Una Stubbs kao Holmesova i Watsonova gazdarica gđa Hudson i Mark Gatiss kao Holmesov stariji brat Mycroft.^[28] Vinette Robinson, Jonathan Aris i Louise Brealey glume epizodne likove, i to redom: narednicu Sally Donovan, Andersona i patologinju Molly Hooper.

Amanda Abbington, Freemanova partnerica u stvarnom životu, glumi Mary Morstan, Watsonovu djevojku (kasnije suprugu). U 3. sezoni Wanda Ventham i Timothy Carlton, Cumberbatchevi roditelji u stvarnom životu, pojavljuju se kao Sherlockovi i Mycroftovi roditelji.

Od gostujućih glumaca pojavili su se Phil Davis kao Jeff,^[29] Paul Chequer kao DI Dimmock^[30] Zoe Telford kao Sarah^[30] Gemma Chan kao Soo Lin Yao^[30] John Sessions kao Kenny Prince^[31] Haydn Gwynne kao gđica Wenceslas^[31] Deborah Moore^[27] kao jedna od Moriartyjevih žrtava i Peter Davison kao glas u planetariju.^[27] U Skandalu u Belgraviji iz 2. sezone Lara Pulver gostuje u ulozi Irene Adler^[32], dok u Baskervilskim psima gostuje Russell Tovey kao Henry Knight.^[33] U finalu 2. sezone ulogu Maxa Bruhla tumači Edward Holtom, a pojavljuje se i Katherine Parkinson u ulozi novinarke Kitty Riley. U 1. epizodi 3. sezone gostovao je Derren Brown.

Scenografija i snimanje

Seriju je za BBC Wales producirala kompanija Hartswood Films, a BBC Worldwide također je finansirao koprodukciju.^[8][35] Kompanija Masterpiece, koju finansira PBS, koproducirala je seriju.^[36][37] Snimanje pilot-epizode počelo je u januaru 2009; scenario je napisao Moffat, a režiju je preuzeo Coky Giedroyc.^[38] Snimanje prvog seta od tri epizode počelo je u januaru 2010. Paul McGuigan režirao je prvu i treću epizodu, a Euros Lyn drugu.^[39][40] Ove epizode snimljene su obrnutim redoslijedom u odnosu na njihovo emitiranje.^[27]

Gatiss kaže da su željeli "fetišisirati moderni London na način na koji originalna verzija fetišizira viktorijanski London".^[20] Produkcija je bila smještena u produkcijskoj jedinici Hartswood Filmsa u Cardiffu, Hartswood Films West, koja je otvorena krajem 2009. kako bi iskoristila "dramsko selo" koje je BBC planirao izgraditi u Kardifskom zaljevu. Produkcija prvih dviju sezona bila je bazirana u Upper Boat Studiosu, gdje je sniman Doctor Who.^[41][42] Cardiff je bio ekonomičniji za snimanje od Londona, uz neke lokacije koje su bile dobra zamjena za dijelove Londona.^[20] Međutim, nije sva arhitektura mogla biti imitirana tako da je bilo neophodno snimanje na lokacijama u glavnom gradu Engleske.^[20] Kadrovi Ulice Baker 221B snimljeni su u ulici North Gower 187^[34] - ulica Baker bila je nepraktična zbog gustog saobraćaja^[43] i mnoštva stvari s natpisom "Sherlock Holmes", što je trebalo biti sakriveno.^[27] Izvršna producentica Beryl Vertue objasnila je kako je bilo važno dizajnirati kompletan Holmesov stan u savremenom duhu, a ipak prenijeti njegovu ekscentričnost. Po njenim riječima, on ne bi živio u nečemu "previše urbanom" ili "previše modernom".^[20]

Kostime za pilot-epizodu kreirao je dobitnik nagrade BAFTA Cymru, kostimograf Ray Holman.^[44] Cumberbatch je nosio Belstaffov ogrtač vrijedan 1.000 funti.^[45] Sarah Arthur, kostimografkinja serije, objasnila je kako je postigla da detektiv izgleda ovako: "Holmes ne bi imao nikakvog zanimanja za modu, pa sam posegnula za klasičnim odijelima s modernim štihom: pantalone uskih nogavica i pripijena jakna sa 2 dugmeta. Također sam upotrijebila i slične košulje i baloner za sve akcijske scene – to izgleda sjajno u odnosu na panoramu Londona."^[45]

Scenaristi su rekli da nisu željeli forsirati modernost u pričama.^[12] Bilo je nekih kreativnih izazova, kao što je odluka da se znak "221B" stavi na Holmesova vrata. Gatiss i Moffat mislili su da bi u modernom svijetu na vratima bio samo broj kuće i postojala bi zvona za svaki stan. Potpuni broj kuće toliko je ikonski da su osjećali da to ne mogu promijeniti.^[12] Scenaristi su također odlučili da će glavni likovi zvati jedan drugog po imenu, za razliku od tradicionalnog Holmesa i Watsona, koji su za to koristili prezimena.^[12] Ovo se odražava i u naslovu serije. Režiser McGuigan došao je na ideju da SMS-poruke stavlja na ekran umjesto da koristi kadrove s rukom u kojoj je mobitel.^[12]

Producenti su u 2. sezoni imali teškoća da koordiniraju rasporede glavnih glumaca s Moffatovim i Gatissovim. Cumberbatch i Freeman radili su na filmu Hobit: Neočekivano putovanje, a Moffat je nastavio raditi kao glavni scenarist Doctora Whoa. Kao odgovor na vremensku stisku, The Guardian je ustvrdio da će ova sezona "sadržavati prerade triju najprepoznatljivijih Doyleovih priča".^[46] Gatiss je rekao da je bilo rasprava oko produciranja ovih epizoda u periodu od 3 godine, ali Moffat je objasnio da su odbacili "odgođeni užitak".^[46] Odnos između Holmesa i Watsona razvio se tokom ove sezone; Watson je sad manje impresioniran Sherlockovim deduktivnim sposobnostima, a sam je bio glavni detektiv u 2. epizodi, Baskervilski psi.^[46] Glumačka i produkcijska ekipa bila je samopouzdanija tokom snimanja 2. sezone nakon pozitivne reakcije publike i kritike na 1. sezonu.^[22][47]

Muzika

Muzičku temu i scensku muziku komponirali su David Arnold i Michael Price.^[20] Arnold je objasnio da su on i Price radili s producentima "kako bi došli do centralne teme i lika" za seriju, a zatim otkrili ono "što će biti definirajući zvuk ove serije".^[20] Kompozicije su često rađene pomoću sintisajzera, ali one korištene u seriji snimljene su u izvođenju pravih muzičara, da bi se, kako Arnold kaže, "unio život u muziku".^[20] Slično tome, Price je komentirao da muzičari mogu prilagoditi svoje izvođenje filmske muzike odgovarajući na isječke iz serije.^[20]

Sezona 1

Sezona 2

Osim ovih kompozicija, u 2. sezoni korištene su još 3 pjesme drugih izvođača ("Staying Alive" od Bee Geesa, uvertira iz Rossinijeve Kradljive svrake i "Sinnerman" od Nine Simone).

Sezona 3

Sezona 4

Dosad su snimljene 3 sezone s po 3 epizode. 1. sezona premijerno je prikazana u julu i augustu 2010. na BBC-u, a 2 mjeseca kasnije i na američkoj koprodukcijskoj TV-kući PBS.^[50] 2. sezona u Britaniji je emitirana u januaru 2012, a u SAD-u u maju iste godine.^[51] 3. sezona emitirana je na samom početku 2014. Serija je prodana u preko 200 država ili teritorija.^[52] Specijalna epizoda premijerno je emitirana 1. januara 2016. na BBC-ju One i PBS-u, što je bio prvi put da je serija prikazana istog datuma u UK i SAD-u.^[53]

Prva sezona (2010)

Scenario za prvu epizodu, "Studija u ružičastom" ("A Study in Pink"), zasnovanu na prvom romanu o Holmesu (Studija u grimizu), napisao je Moffat, a režirao ju je McGuigan. Epizoda opisuje upoznavanje Holmesa i Watsona i njihovo useljavanje u zajednički stan u ulici Baker, a zatim njihovu istragu niza smrtnih slučajeva, za koje se u početku vjerovalo da su samoubistva. Premijerno je prikazana istovremeno na BBC One i BBC HD-u 25. jula 2010.^[54][55]

Druga epizoda, "Slijepi bankar" ("The Blind Banker"), imala je premijeru 1. augusta 2010. Prema scenariju Stephena Thompsona i pod režiserskom palicom Eurosa Lyna, epizoda prati Holmesov angažman od strane starog prijatelja sa zadatkom da istraži tajanstvenu provalu u jednoj banci u Gradu Londonu.^[56][57]

Sezonu je zaključila epizoda "Velika igra" ("The Great Game") 8. augusta, koju je režirao McGuigan, a scenarist je bio Gatiss. U njoj se prvi put pojavljuje Moriarty, koji Holmesu postavlja rok da riješi niz na prvi pogled nepovezanih slučajeva. Epizoda završava tzv. cliffhangerom (napetom scenom čiji ishod ostane nepoznat), u kojem Holmes i Moriarty drže jedan drugog na nišanu nakon što je nekoliko sekundi prije toga Holmes skinuo s Watsona prsluk s bombom.^[58]

Druga sezona (2012)

Nakon visokog rejtinga "Studije u ružičastom" BBC je, navodno, imao veliku želju producirati još epizoda.^[59] 10. augusta 2010. potvrđeno je da će Sherlock imati i 2. sezonu.^[23] Na skupu Kapow! 2011. Gatiss je potvrdio koje će priče biti adaptirane i da će sva 3 scenarista 1. sezone napisati po 1 epizodu za 2. sezonu.^[60] Priznajući da su "Skandal u Češkoj", Baskervilski pas i "Posljednji problem" među najpoznatijim pričama o Holmesu, Gatiss je objasnio: "Nakon uspješne 1. sezone znali smo da bi bilo po prirodnom redoslijedu da uradimo 3 najpoznatije priče."^[60] McGuigan je režirao prve 2 epizode^[61], a režiser Doctora Whoa Toby Haynes posljednju.^[62] Prikazivanje sezone bilo je planirano za kraj 2011^[63], ali je odgođeno do početka januara 2012.

"Skandal u Belgraviji", za koju je scenario napisao Moffat, emitirana je 1. januara 2012. Zasnovana na "Skandalu u Češkoj", epizoda opisuje Holmesovo nastojanje da dođe do kompromitirajućih fotografija maloljetne članice kraljevske porodice koje se nalaze na mobitelu Irene Adler (Lara Pulver), nemilosrdne i briljantne domine, koja također trguje povjerljivim informacijama izvučenim od njenih bogatih i moćnih mušterija.^[64]

Gatiss je napisao epizodu "Baskervilski psi", koja istražuje čudne aktivnosti u vojnoj bazi. Svjestan da je Baskervilski pas, objavljen 1902, jedna od najslavnijih Doyleovih priča, Gatiss je osjećao veću odgovornost da uključi poznate elemente ove priče nego pri radu na manje poznatim pričama.^[65][66] Russell Tovey pojavio se kao Henry Knight, mladić čijeg je oca prije 20 godina rastrgao divovski pas u Dartmooru. Epizoda je prikazana 8. januara 2012.^[67]

Sezonu je zaključila epizoda "Vodopadi Reichenbach", koju je napisao Thompson, a prikazana je 15. januara 2012. Epizoda prati Moriartyjev plan da diskreditira i ubije Holmesa, završavajući scenom u kojoj Holmes lažira samoubistvo pred Watsonovim očima.^[68] Zasnovana je na Doyleovoj priči "Posljednji problem", na čijem se kraju Holmes i Moriarty sukobljavaju i tokom borbe padaju s vodopada Reichenbach u Švicarskoj, nakon čega se pretpostavlja(lo) da su obojica mrtvi. Moffat smatra da su on i Gatiss nadmašili Doyleovu verziju Holmesovog pada, dodavši da u sceni o kojoj se toliko raspravlja "postoji trag koji još uvijek promiče svakome".^[69]

Božićna mini epizoda (2013)

BBC One premijerno je prikazao sedmominutnu miniepizodu tokom božićnog perioda 2013. pod naslovom "Još ih puno dočekao". Epizoda je dostupna preko BBC iPlayera, usluge BBC Red Button i na BBC-jevom kanalu na YouTubeu^[70], a služi kao uvod u treću sezonu.

Treća sezona (2014)

Po završetku druge sezone i Moffat i Gatiss objavili su na Twitteru da je 3. sezona naručena istovremeno kad i druga^[71] i da je dio rješenja završetka "Vodopada Reichenbach" sniman podudarno sa 2. sezonom.^[68] Ne otkrivajući je li i Moriarty lažirao svoju smrt na kraju druge sezone, Moffat je sugerirao da on neće često biti viđen u budućim sezonama serije.^[72][73]

"Prazan mrtvački kovčeg" (scenarij: Mark Gatiss; režija: Jeremy Lovering) prva je epizoda 3. sezone i prikazana je 1. januara 2014. Nadahnuta Doyleovom pričom "Prazna kuća", epizoda prati Holmesov povratak u London i ponovni sastanak s Watsonom te njihovo rješavanje slučaja terorističke mreže u podzemnoj željeznici. Gledalo ju je 12,72 miliona ljudi^[74], po čemu je zauzela 1. mjesto na listi najgledanijih dramskih epizoda u Ujedinjenom Kraljevstvu u 2014.

U "Znaku trojice" (scenarij: Thompson, Gatiss i Moffat^[75]) Watson i Mary Morstan^[76] sklapaju brak. Epizoda se odvija tokom svadbenog prijema, a priča je ispričana kroz prisjećanja. Naziv epizode uzet je prema romanu Znak četverice^[77], a prikazana je 5. januara 2014.

Posljednja epizoda, "Njegov posljednji zavjet" (scenarij: Moffat; režija: Nick Hurran), emitirana je 12. januara 2014. Zasnovana je na Doyleovoj priči "Charles Augustus Milverton". U ovoj epizodi Holmes dolazi u sukob sa Charlesom Augustusom Magnussenom (Lars Mikkelsen), "zastrašujućim" zlikovcem, koji je predstavljen u 1. epizodi kao neimenovani zlikovac. Holmes i Watson pokušavaju sve što mogu kako bi Magnussen bio uhapšen, ali njihovi pokušaji ostaju bez uspjeha, pa Holmes ubija Magnussena pištoljem kako bi ga spriječio da ucjenjuje Mary Watson. Mycroft sređuje da Sherlock ode u egzil umjesto da mu se sudi za ubistvo u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dok Sherlockov avion polijeće, na svakom videoekranu u Londonu odjednom se pojavljuje Moriartyjeva slika, pa Sherlock biva ponovo pozvan da se pozabavi krizom povezanom s Moriartyjevim mogućim povratkom.

Specijalna epizoda (2016)

2. jula 2014. BBC je objavio da će između 3. i 4. sezone biti prikazana specijalna epizoda Sherlocka, koja će također trajati 90 minuta.^[78] Snimanje je počelo 5. januara, a završeno 10. februara 2015.^{[79][80][81][82]} Moffat je potvrdio da je radnja smještena u viktorijanski London rekavši: "Specijalna epizoda je stvar sama za sebe. Ne bismo uradili ovu priču koju radimo niti na način na koji je radimo da nismo imali ovu specijalnu epizodu. Ona nije dio niza od 3 epizode. Dakle, imali smo to uraditi... Ona je na neki način u vlastitom balonu."^[83]

U oktobru 2015. objavljeno je da će se epizoda zvati "Odvratna mladenka". Emitirana je 1. januara 2016. na BBC-ju One u UK i PBS-u u SAD-u.^[53] Istog dana simultano je prikazana i u britanskim kinima, a 5. i 6. januara i u odabranim američkim kinima.^[84] U ekskluzivni bonus materijal u kino-prezentaciji uključeni su tura kroz Ulicu Baker 221B s Moffatom kao vodičem i pogled iza scene na to kako je specijalna epizoda snimana, uz izjave glavnih glumaca i produkcijske ekipe.^[85]

Četvrta sezona (2017)

Moffat je potvrdio da je sezona naručena, a scenariji u procesu planiranja.^[2] Prethodno su glavni glumci, Cumberbatch i Freeman, medijima objavili svoju želju da se vrate za četvrtu sezonu, iako je Moffat u to vrijeme nagovijestio da šefovi BBC-ja nisu formalno naručili nove epizode.^[86] Moffat je rekao za The Telegraph: "Svi želimo nastaviti", ali bilo je teško uskladiti rasporede glavnih glumaca. Nastavio je: "I očito je da i ja i Mark (Gatiss) imamo i drugih obaveza, ali riječ je samo o usklađivanju rasporeda."^[87] Moffat i Gatiss također su objavili da su razvili zaplete za četvrtu i petu sezonu.^[88] U julu 2014. BBC je objavio da će snimanje početi krajem 2015^[82], ali Moffat je u maju 2015. rekao da snimanje neće početi do aprila 2016, a emitiranje se ne očekuje prije 2017.^[89][90] Snimanje je počelo 4. aprila 2016.^[91] Sljedećeg mjeseca objavljeno je da je Toby Jones izabran za ulogu jednog od negativaca iz djela o Sherlocku Holmesu.^[92] Prva epizoda četvrte sezone prikazana je 1. januara 2017.^[93]

Budućnost

U januaru 2014. Moffat je izjavio da su on i Gatiss isplanirali zaplete za petu sezonu;^[94] međutim, do objavljivanja četvrte sezone u januaru 2017. još nisu odlučili hoće li je producirati.^[95] Naročito su Cumberbatch i Moffat izrazili interes za nastavak u nekom trenutku u budućnosti, ali nema neposrednih planova.^[96] Moffat je također izjavio da je zbog sukobljenih rasporeda Cumberbatcha i Freemana potencijalna peta sezona još u zraku.^[97] Freeman je izrazio mišljenje da "vrata Sherlocku nikada nisu potpuno zatvorena" i istakao njegov interes za povratak u program ako materijal bude dovoljno kvalitetan.^[98]

Većina epizoda zasnovana je na Doyleovim romanima i pričama mada je u nekim slučajevima sličnost samo u naslovu. U tabeli je prikazan način na koji su epizode povezane s originalnim romanima i pričama.

Reakcije kritike

Serija je naišla na odobravanje kritike, zadržavši pozitivne ocjene kroz obje sezone. Prva sezona ima rezultat 85/100 na Metacriticu, zasnovan na 17 kritika, a 2. sezona dobila je 91/100 na osnovu 24 kritike.^[99] Prva epizoda imala je visok rejting na Appreciation Indexu.^[100][101] The Observer piše kako je Sherlock križanac između filmova Withnail i ja i Bourneov ultimatum, a prisutan je i nagovještaj Doctora Whoa; to ne iznenađuje budući da su scenaristi i autori Mark Gatiss i Steven Moffat također scenaristi Doctora Whoa".^[7] Dan Martin iz The Guardiana rekao je: "Još je rano, ali prvi od tri 90-minutna filma, Studija u ružičastom, briljantno je obećavajući. Ima finesu Obavještajaca, ali je neosporno Sherlock Holmes. Scene dedukcije su genijalne, a zaplet je klasično mofatovski zamršen."^[102] Tom Sutcliffe napisao je za The Independent: "Sherlock je trijumf, duhovit i inteligentan, a da nikad ne umanjuje eleganciju i briljantnost originala. Serija shvata da fokus nije na zapletu, nego na harizmi... Uvredljivo nevjeran originalu u nekim aspektima, Sherlock mu je čudesno lojalan na svaki način koji je bitan."^[103] Glavni glumci dobili su pohvale. Kritičarka Victoria Thorpe rekla je: "Freemanov pouzdani, sposobni Watson otključava ovog modernog Holmesa, čovjeka koji sad opisuje sebe kao 'visokofunkcionalnog sociopata'."^[7] Nakon prve epizode 2. sezone, Sarah Crompton, pišući za The Telegraph, tvrdi da je "Cumberbatch sasvim vjerodostojan kao čovjek koji u potpunosti živi u svom mozgu bez puno obzira prema vanjskom svijetu, što seriju čini savršenim prikazom savremenog Holmesa".^[104]

Doyleovi ljubitelji općenito su pokazali da cijene seriju. Gwilym Mumford za The Guardian sugerirao je da "to mora imati veze sa činjenicom da Moffat i Gatiss imaju ogromno znanje o Doyleovim djelima i da njihova verzija uključuje adaptacije Holmesa i za velike i za male ekrane, kao i originalne priče. Kao što Gatiss kaže, 'sve je kanonski'."^[46] Sarah Crompton identificira neke šale i aluzije namijenjene ljubiteljima.^[104] Komentirajući naročito finale 2. sezone, Vodopade Reichenbach, Sam Wollaston iz The Guardiana hvali vjernost serije Conanu Doyleu, ali i kako se ona "udaljava, zalazeći u tehnologiju mobilnih telefona i hakiranja računara... Ali to se ne osjeća kao varanje, već više kao otvorena veza, uz saglasnost obiju strana".^[105]

Gledanost

Druga sezona imala je veću publiku od prve. Prema podacima Broadcasters' Audience Research Boarda (BARB), najviše gledalaca u 1. sezoni privukla je 1. epizoda, Studija u ružičastom (7,5 miliona), dok je čitava 2. sezona u prosjeku imala 8 miliona gledalaca.^[106] Sve 3 epizode 2. sezone bile su najgledaniji program na BBC iPlayeru između januara i aprila 2012.^[32] Epizoda Skandal u Belgraviji izazvala je kontroverze u tabloidu Daily Mail koji je napisao da je scena na početku u kojoj se Irene Adler pojavljuje gola naišla na neodobravanje nekih gledalaca koji su bili zabrinuti zbog toga što je prikazana prije 21:00, što je donja granica prikazivanja scena primjerenih odrasloj publici u Britaniji.^[107][108] Neki kritičari također su smatrali uvredljivim način na koji je Moffat prikazao Irene Adler navodeći da je bila seksualizirana^[109]. Drugi su odbacili ovaj argument, uključujući i Moffata.^[110][111] Finale 2. sezone, Vodopadi Reichenbach, u kojem Holmes lažira svoje samoubistvo skokom sa Bolnice sv. Bartolomeja, dovelo je do špekulacija na internetskim forumima, društvenim mrežama i u novinskim člancima u vezi s njegovim razrješenjem.^[111]

Nagrade

Serija je dobila više nagrada i nominacija. Osvojila je BAFTA-u za najbolju dramsku seriju, Freeman je dobio nagradu Britanske TV-akademije u kategoriji najboljeg sporednog glumca dok je Cumberbatch bio nominiran u kategoriji najboljeg glavnog glumca.^[112] Andrew Scott dobio je istu nagradu kao i Freeman za izvedbu u 2. sezoni, koja je bila nominirana u drugim kategorijama.^[113] Serija je bila nominirana i za YouTubeovu Nagradu publike.^[112]

Prva sezona također je dobila nagradu Arqiva za "najbolju zemaljsku seriju" na TV-festivalu u Edinburghu 2011.^[114] Studija u ružičastom i Skandal u Belgraviji nominirani su za Emmy u više kategorija.^[115][116] Serija je osvojila i nekoliko BAFTA Cymru nagrada: "TV-drama", "Režija: fikcija" (Euros Lyn), "Snimatelj: fikcija" (Steve Lawes), "Umjetnički direktor" (Arwel Wyn Jones) i "Šminka i frizura" (Claire Pritchard-Jones).^[117] Charlie Phillips dobio je nagradu British Academy Television Craft Awards u kategoriji "Montaža: fikcija".^[117]

U augustu 2014, nakon što je završeno emitiranje treće sezone na PBS-u kao dio Masterpiecea, Moffat, Cumberbatch i Freeman dobili su nagrade na 66. dodjeli "Emmyja"; produkcijska ekipa serije također je dobila nagrade na 66. dodjeli "Emmyja" za kreativne umjetnosti za montažu, muzičku kompoziciju, montažu fotografija i montažu zvuka.

Prvu sezonu na disku je izdao 2entertain, i to 30. augusta 2010. u Britaniji, 4. novembra u Australiji^[118] i 9. novembra u SAD-u. Prva i druga sezona dostupne su i na Netflixu.^[119] U izdanje su uključeni 3 epizode i nekoliko posebnih sadržaja. Studiju u ružičastom prate audiokomentari Moffata, Gatissa i Sue Vertue, dok su Cumberbatch, Freeman i Gatiss komentirali Veliku igru. U izdanje je uvrštena pilot-epizoda i 60-minutna verzija Studije u ružičastom u režiji Cokyja Giedroyca.^[120][121] Odluku da se na DVD uvrsti pilot-epizoda kritičar Mark Lawson nazvao je "pohvalnom i hrabrom".^[18] Britanski odbor za klasifikaciju filmova dao je oznaku "12" pilot-epizodi i 1. sezoni ("nije preporučljivo za gledaoce mlađe od 12 godina") za prikazivanje na videu i internetu.^{[122][123][124][125]} Ovo izdanje sadržava i 32-minutni dokumentarac o produkciji po imenu Unlocking Sherlock (Otključavajući Sherlocka).^[126]

DVD druge sezone u Britaniji je izdan 23. januara 2012.^[127] I ova sezona dostupna je na Netflixu.^[119] Na izdanju su audiokomentari za Skandal u Belgraviji i Baskervilske pse te dokumentarac Sherlock Uncovered (Razotkriveni Sherlock).^[128] Album s muzikom iz prve sezone izdala je kuća Silva Screen 30. januara 2012, a iz druge sezone 27. februara 2012.^[129][130]

BBC Books objavio je neke od Doyleovih originalnih romana i zbirki pripovjedaka kao povezana izdanja na čijim su naslovnicama bili Cumberbatch i Freeman. Studija u grimizu i Avanture Sherlocka Holmesa objavljeni su u jesen 2011, uz Moffatov i Gatissov uvod.^[25][131] Baskervilski pas, Znak četvorice i Memoari Sherlocka Holmesa objavljeni su u martu 2012, uz Cumberbatchev, Freemanov i Thompsonov uvod.^{[13][132][133]} Prema Radio Timesu, popularnost Sherlocka dovela je do oživljavanja u prodaji originalnih Doyleovih priča.^[134] U oktobru 2012. BBC Books objavio je i Sherlock: The Casebook (Sherlock: Knjiga slučajeva).^[135]

U Japanu je od 4. oktobra 2012. počela izlaziti manga adaptacija serije u magazinu Young Ace, koji izdaje kompanija Kadokawa Shoten.^[136] Također u oktobru 2012. proizvođač klasičnih igara Winning Moves prodao je verziju igre Cluedo čija je tema bio Holmes.^[137]

Popularnost serije rezultirala je potražnjom za mantilima sličnim Sherlockovom, kako kažu iz trgovačkog lanca Debenhams. Proizvođač konfekcije Belstaff vratio je u proizvodnju vuneni ogrtač koji u seriji nosi Cumberbatch prije no što se serija završila.^[138] The Independent je napisao: "Dizajner Paul Costelloe potrudio se kako bi zadovoljio potražnju, nudeći krojene mantile i šalove zasnovane na seriji, dok je krojač po narudžbi John Pearse rekao da se mnoge njegove mušterije raspituju za odjeću glumaca.^[45] Novinar Alexis Petridis komentirao je: "Možete vidjeti zašto su muškarci htjeli takav izgled. Možda su uočili efekt koji je Cumberbatch, koji nipošto nije standardni 'TV-komad', imao na žensku publiku... i odlučili da to mora imati neke veze s odjećom. Tako je, dakle, najnovija britanska ikona muške mode fiktivni aseksualni sociopat koji u prvoj sceni u kojoj se pojavljuje na ekranu udara leš konjskim bičem. Sigurno čak ni veliki detektiv lično nije mogao zaključiti da će se to dogoditi."^[138] Izdavači i trgovački lanci potvrdili su porast za 180% u prodaji knjiga o Holmesu tokom prikazivanja prve sezone serije.^[139]

Speedy's, zalogajnica ispod stana koji se koristi kao Holmesova rezidencija, zabilježila je porast broja novih mušterija koji su je prepoznali iz serije.^[43]

BBC Online objavio je nekoliko web-stranica povezanih s fiktivnim svijetom serije. Njihov autor je Joseph Lidster, koji je uradio i nekoliko sličnih stranica za Doctora Whoa.^[143]

Na internetu je dostupna i lična stranica Sherlocka Holmesa, The Science of Deduction (Dedukcijska nauka), kao i Watsonov blog. Na njima se nalaze događaji iz serije u obliku zagonetki i sažetaka slučajeva, često uz komentare (npr, od Watsonove sestre Harry), a tu su i linkovi na dnevnik Molly Hooper i službenu stranicu Connie Prince. Osim ovoga, postoji i nekoliko blogova o "neviđenim" slučajevima kojih neće biti na televiziji. Slično slučajevima adaptiranim za televiziju, i ovi slučajevi zadržavaju neke poznate elemente iz originalnih Doyleovih priča: "The Geek Interpreter" ("Prevodilac štreber") umjesto "The Greek Interpreter" (Prevodilac sa grčkog) ili "Šest Thatcherovih" umjesto Šest Napoleona.^[144]

• Sherlock na IMDb-ju
• Sherlock na BBC Onlineu
• Sherlock Arhivirano 13. 6. 2019. na Wayback Machine na TV.com
• Sherlock Arhivirano 21. 10. 2020. na Wayback Machine na TV Guideu
• Sherlock Arhivirano 14. 6. 2013. na Wayback Machine na Yahoo! TV-u