Socijaldemokratija

Socijaldemokratija je politička filozofija koja je nastala u drugoj polovini 19. vijeka kao struja u pokretu socijalne pravde i ljevice.^[4][5][6] Danas se socijaldemokratija uobičajeno smiješta na lijevi centar političkog spektra.^{[7][8][9][10]}

Izvorna socijaldemokratija je razvijala antikapitalistički program.^{[11][12][13][14]} Ali, kroz vrijeme se okrenula političkom pragmatizmu.^[15][16] Pragmatična socijaldemokratija se usmjerava samo na minimalni program, kojim u okviru ustanova predstavničke, parlamentarne demokratije i tržišne kapitalističke ekonomije nastoji sprovoditi djelimične reforme radi stvaranja državnih propisa, programa i servisa koji bi trebali raditi na ublažavanju nepravdi koje nanosi neregulirani, liberalni model kapitalizma.^{[17][18][19][20][21][22]} Praktično ostvarenje takvih reformi u okviru ustanova parlamentarne demokratije i tržišne kapitalističke ekonomije uobičajeno se naziva socijalno odgovornom državom ili državom blagostanja.^{[19][23][24][25][26]} Socijaldemokratija se smatra umjerenom strujom u modernom ljevičarskom pokretu.^{[27][28][29][30]}

Neka obilježja socijaldemokratije:^[22][31][32]

• ostvarivanje i poštivanje temeljnih ljudskih prava i sloboda, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su: nacionalnost, etnicitet, vjeroispovijest ili uvjerenje, jezik, političko ili drugo mišljenje, rasa, boja kože, spol, rodni identitet, seksualna orijentacija, spolne karakteristike, bračni ili obiteljski status, starosna dob, društveni status, zdravstveno stanje, invaliditet i bilo koja druga osnova;
• ostvarivanje i razvijanje demokratskih ustanova, vladavine prava i socijalne odgovornosti;
• razvijanje prava i sloboda zapostavljenih i obespravljenih pojedinaca, društvenih skupina i slojeva;
• razvijanje prava ljudi na rad, sindikalno organiziranje, zdravstvenu skrb, obrazovanje i socijalnu skrb;
• održivi ekonomski razvoj, uz razvijanje ravnomjernog razvoja urbanih i ruralnih područja;
• afirmiranje ravnopravnosti spolova;
• razvijanje pluralističkog i solidarnog društva koje unapređuje kvalitetu života za radnice i radnike, ugrožene slojeve i cjelokupno društvo;
• ubrzavanje društvenog i naučno-tehnološkog napretka;
• afirmiranje načela svjetovnosti;
• unapređivanje uravnoteženosti lokalnog i regionalnog razvoja;
• zaštita kulturnog i prirodnog nasljeđa, te okoline i životinja;
• promoviranje mirnog i diplomatskog načina rješavanja sporova i sukoba;
• korištenje demokratskih i nenasilnih parlamentarnih i vanparlamentarnih oblika djelovanja i opiranje svim nedemokratskim, autoritarnim i totalitarnim oblicima djelovanja.

Umjerena ljevičarska stranka u matičnom toku države koja je zasnovana na parlamentarnoj demokratiji i tržišnoj ekonomiji, sa glasačkim tijelom kako u radničkoj klasi tako i u srednjoj klasi, mogla bi biti opisana kao socijaldemokratska stranka.^[33][34] Dok bi stranka sa većim zahtjevima i ciljevima, koja ima glasačko tijelo među onim dijelom malobrojnije, ali svjesnije radničke klase, fizičke i intelektualne, te sa historijom podrške i učešća u emancipacijskim i progresivnim pokretima, mogla biti opisana kao stranka radikalnije, nove ljevice.^{[35][36][37][38]}

Socijaldemokratske stranke, kao i druge moderne ljevičarske stranke, uobičajeno ističu sljedeće principe:^[39]

• sloboda — ne samo ljudske slobode, već i sloboda od diskriminacije, sloboda demokratskog sudjelovanja i sloboda od zavisnosti, ekstremnog siromaštva, straha i zloupotrebe političke, ekonomske i druge moći i položaja;
• jednakost — ne samo pred zakonom, već i jednake šanse i mogućnosti za sve ljude u raznim oblastima života, bez obzira na identitetske različitosti, uključujući i one osobe sa poteškoćama bilo koje vrste;
• solidarnost — pokazivanje razumijevanja i suosjećanja prema osobama koje su žrtve nekog oblika diskriminacije, nepravde i neravnopravnosti, te osobna spremnost zajedničkog djelovanja sa drugima na pronalaženju načina za umanjivanje i sprječavanje takvih pojava.

Socijaldemokratija se opire svakom obliku autoritarnosti i jednostranačja.^{[40][41][42][43][44][45][46][47]} Stoga, socijaldemokratija se opire konceptima jednostranačke vladavine takozvanih komunističkih partija 20. vijeka.^[48][49][50]