Gvinejsko-malijska granica
Granica Gvineje i Malija duga je 1.062 km, a proteže se od tromeđe sa Senegalom na sjeveru do tromeđe s Obalom Bjelokosti na jugu.[1]
| Gvinejsko-malijska granica | |
|---|---|
 Gvineja Mali | |
| Osobine | |
| Entiteti |  Gvineja Mali |
| Duljina | 1062 km |
| Povijest | |
| Formirana | 1890-ih |
Opis
Granica počinje na sjeveru na tromeđi sa Senegalom na rijeci Balinko, a zatim prati ovu rijeku prema jugu, prije nego što skrene prema jugoistoku, prateći različite rijeke.[2] Granica zatim doseže rijeku Bafing, koju prati prema istoku, a zatim do Djinka.[2] Granica zatim ide kopnom u smjeru juga, s vrlo kratkim dijelom gdje prati rijeku Niger, prije nego što se drugi kopneni dio spoji rijekom Sankarani, koju prati na određenoj udaljenosti prema jugozapadu.[2] Granica zatim napušta ovu rijeku, idući kopnom u smjeru istoka, a zatim prema jugu nizom nepravilnih linija do tromeđe s Obalom Bjelokosti.[2]
Povijest
Francuska se počela naseljavati na području modernog Senegala u 17. stoljeću, a kasnije je pripojila obalu današnje Gvineje u kasnom 19. stoljeću kao koloniju Rivières du Sud.[3] Područje je preimenovano u Francusku Gvineju 1893., a kasnije je uključeno u koloniju Francuske Zapadne Afrike.[2] Kao rezultat borbe za Afriku 1880-ih, Francuska je preuzela kontrolu nad gornjom dolinom rijeke Niger (otprilike ekvivalentno područjima modernog Malija i Nigera). Francuska je okupirala ovo područje 1900. godine; Mali (tada poznat kao Francuski Sudan) izvorno je bio uključen, zajedno s modernim Nigerom i Burkinom Faso, unutar kolonije Gornji Senegal i Niger, no kasnije je odvojen i postao je sastavni dio federalne kolonije Francuske Zapadne Afrike (Afrique occidentale française, skraćeno AOF).[4] Točan datum kada je povučena granica Gvineje i Malija nije siguran, ali se smatra da je povučena u vrijeme formalne institucije Francuske Gvineje 1890-ih; granica je kasnije detaljnije opisana u francuskom arretu iz 1911.[2]
Kako je pokret za dekolonizaciju rastao u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, Francuska je postupno davala više političkih prava i zastupljenosti svojim kolonijama podsaharske Afrike, što je kulminiralo davanjem široke unutarnje autonomije Francuskoj zapadnoj Africi i Francuskoj ekvatorijalnoj Africi 1958. unutar okvira francuske zajednice.[5] Godine 1958. Gvineja je stekla neovisnost, a nakon nje Mali 1960 [2]
Posljednjih godina intenzivirala se eksploatacija zlata u pograničnom području, što je rezultiralo s nekoliko lokalnih sukoba duž granice.[6][7]
Naselja uz granicu
Gvineja
- Nouhouya
- Niagassola
- Bankon
- Niantanija
Mali
- Kofoulabe
- Kali
- Kouremale