Ivan Malala

Ivan Malala ( Ἰωάννης Μαλάλας, Ioannes Malalas) (oko 491. – 578.) poznati je bizantski kroničar iz Antiohije. Napisao je najstariju do danas sačuvanu redovničku kršćansku bizantsku svjetsku kroniku. Opisao je povijest svijeta do Justinijanove smrti.^[1]

Grčko ime Malalas vjerojatno dolazi od sirske riječi za "retorika", "oratora"; prvi ga je tako atribuirao sveti Ivan Damašćanski (oblik "Malelas" je mlađeg postanka; prvi se put pojavilo kod Konstantina VII.^[2] Zbog toga se pretpostavlja njegovo sirsko podrijetlo.^[1]

U pučkim je kronikama bilježio sve, pri čemu mu bitnost događaja niti vremenski slijed uopće nisu bili bitni. Te kronike su ujedno i jedina povjesničarska djela o ratovima protiv Arapa i ikonoklastičkim borbama.

Obrazovao se u Antiohiji gdje je vjerojatno poslije bio pravnikom. Poslije se preselio u Carigrad gdje je boravio neko vrijeme dok je car bio Justinijan I. Pretpostavlja se da je otišao nakon perzijskog pljačkanja Antiohije 540. godine^[3]); sve što iz njegovih pisanja znamo o njegovim putovanjima su posjete Solunu i Baniasu.^[2]

Napisao je djelo Chronographia (Χρονογραφία) u 18 knjiga. Nije sačuvan početak i kraj. U obliku u kojem je sačuvana počinje s mitskom poviješću starog Egipta a svršetak je ekspedicija u starorimsku Afriku tribuna Marcijana, Justinijanova nećaka koja je bila 563. godine.

Djela Ivana Malale imaju sveze s jednim apokrifom. Apokrif Djela Petra i dvanaest apostola, koptski tekst koji je otkriven 1971. u zbirci u Nag Hammadu, a koji se nalazi između apokrifnih evanđelja i djela apostolskih. Taj apokrif sliči na Isusove govore, a također su u njemu opisana putovanja kao što je to bilo u antičkim romanima i apostolskim djelima. Ciklusu Djela Petrovih pripada i tekst koji je sačuvan u Ivanovoj kronici.^[4]

Chronographiju su brojni kasniji pisci koristili za izvor sve do 9. stoljeća. Na slavenske je jezik prevedena u desetom stoljeću, a dio se koristio u staroslavenskoj Povijesti prošlih vremena.^[5]