J

Razvoj slova „J” moguće je pratiti tijekom povijesti:

proto-semitsko I	feničko yod	grčko jota	etruščansko I	rimsko I	rimsko J	moderano Jj

Slovo „J” piše se:

1. na početku riječi ispred svih otvornika ispred kojih može doći:

jačina, ječam, još, jučer...; nejakost, prejak...

2. u nesloženim riječima između dvaju otvornika koji su:

i-a, i-e, i-i, i-u, u-i, u-u

Primjeri:

kutija, Azija, Marija; žirija, Verdija, studija

dijeta, higijena, orijent; žirijem, Leopardijem, Poncijem

čiji, drukčiji, svačiji; žiriji, glasniji

milijun, trijumf, špijun; žiriju, umiju, studiju

bruji, zuji

kuju, snuju

3. u pridjevima od imenica na -ija

Andrijin, županijski...

4. u oblicima

pij, pijte, ne ubij...

5. u stranim riječima

epopeja, ideja, turneja... dijabetičar, dijalekt...

Slovom „J” ne koristi se:

1. između otvornika+„i” i „o”

bio, činio, mio, mislioca...; sociologija, patriot, violina...

2. u složenicama u kojima prefiks završava znakom „i”:

antialkoholičar, arhiepiskop, antiimperijalistički, niotkud, nadriumjetnički...

3. između otvornika među kojima prvi nije „i”:

kontraadmiral, dvanaest, arhaizam, aorist, autentičan, idealan, neegoističan, kaleidoskop, teologija, euharistija, kroatist, poezija, doista, crnook, bjelouška, akcentuacija, pirueta, poluidiot, poluotok, protuudar...