Lorenzo Insigne

Rana karijera

Kao petnaestogodišnjak prešao je 2006. u Napoli iz Olimpia Sant'Arpina za 1500 eura.^[3] U ligi je debitirao 24. siječnja 2010. kada je Napoli pobijedio Livorno 0:2.^[4] Tijekom ostatka sezone igrao je za Cavese za koji je nastupao 10 puta u Lega Pro Prima Divisioneu, trećoj talijanskoj nogometnoj ligi.

Foggia (posudba)

Iduće sezone posuđen je talijanskom trećeligašu Foggii. Svoj prvi gol kao profesionalac postigao je 14. kolovoza u utakmici Coppa Italia Lega Proa protiv L'Aquile, dok je svoj prvi ligaški gol postigao u utakmici u kojoj je Lucchese porazio njegov klub 2:3.^[5] Pod trenerom Zdeněkom Zemanom, Insigne je postigao 19 golova u ligi te 7 u kupu.^[6]

Pescara (posudba)

Naredne sezone posuđen je drugoligaškom klubu Pescari koju je tada vodio Zeman.^[7] U ligi je debitirao 26. kolovoza 2011. protiv Hellas Verone,^[8] a svoj prvi gol za klub postigao je 4. rujna protiv Modene.^[9] S Pescarom je te sezone osvojio ligu te je osvojio nagradu za najboljeg igrača godine Serie B s klupskim suigračima Cirom Immobileom i Marcom Verrattijem.^[10]

Napoli

Svoj prvi ligaški gol postigao je 16. veljače 2012. kada je Napoli pobijedio Parmu 3:1.^[11] Četiri dana kasnije debitirao je u UEFA Europskoj ligi kada je Napoli pobijedio AIK 4:0.^[12] Svoj debi i prvi gol u UEFA Ligi prvaka ostvario je 18. rujna 2013. protiv Borussije Dortmund koju je Napoli dobio 2:1.^[13] U finalu Coppa Italije odigranog 3. svibnja 2014. protiv Fiorentine (1:3), postigao je prva dva gola na utakmici.^[14] Dana 14. listopada 2017. postigao je jedini gol na utakmici protiv Rome koji je ujedno bio i njegov 100. za klub.^[15] Nakon prelaska Mareka Hamšíka u kineski Dalian Professional, Insigne je postao klupski kapetan.^[16] S Napolijem je u sezoni 2019./20. po drugi put osvojio Coppa Italiju pobijedivši Juventus 4:2 na penale (prije izvođenja penala rezultat je bio 0:0).^[17][18]

Toronto FC

Dana 8. siječnja 2022. potpisao je predugovor s kanadskim klubom Toronto FC koji se natječe u MLS-u. Igračem Toronta postao je 1. srpnja.^[19][20] S godišnjom plaćom od 15 milijuna dolara Insigne je postao najplaćeniji igrač u MLS-u.^[21] Za Toronto je debitirao 23. srpnja kada je Charlotte FC poražen 2:0.^[22] Svoj prvi klupski pogodak postigao je 6. kolovoza kada je Nashville SC izgubio 3:4.^[23]

Tijekom svoje omladinske karijere nastupao je za selekcije Italije do 20 i 21 godine. Sa selekcijom do 21 godine igrao je finale Europskog prvenstva u kojem je Italija izgubila od Španjolske 4:2.^[24] Za A selekciju Italije debitirao je 11. rujna 2012. protiv Malte koju je Italija dobila 2:0.^[25] Svoj prvi gol za A selekciju postigao je 14. kolovoza 2013. kada je Italija u prijateljskoj utakmici izgubila od Argentine 2:1.^[26] U prvoj utakmici odgođenog Europskog prvenstva 2020. odigrane 11. lipnja 2021. protiv Turske (0:3), Insigne je postigao prvi gol na utakmici.^[27] Dana 2. srpnja postigao je drugi talijanski gol u utakmici četvrtfinala odigrane protiv Belgije (2:1).^[28] Bio je član početne postave u finalnoj utakmici u kojoj je Italija pobijedila Englesku.^[29]

Individualna

• Nogometaš godine Serie B: 2012.^[10]
• Najbolji strijelac Coppa Italije: 2013./14.^[30]
• Igrač mjeseca Serie A: ožujak 2021.^[31]

Klupska

Pescara^[32]

• Serie B: 2011./12.

Napoli^[32]

• Coppa Italia: 2013./14., 2019./20.
• Supercoppa Italiana: 2014.

Reprezentativna

Italija do 21 godine

• Europsko prvenstvo do 21 godine: 2013. (srebro)^[33]

Italija

• Europsko prvenstvo: 2020.^[29]
• UEFA Liga nacija: 2020./21. (3. mjesto)^[34]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Lorenzo Insigne

• Sažetak karijere, AIC.football.it
• Profil i statistika  Arhivirana inačica izvorne stranice od 20. siječnja 2021. (Wayback Machine), Lega Serie A
• Profil, FIGC