Prvi kinesko-japansko rat

Rat između Japanskog Carstva i carske Kine od 1894. do 1895.

Prvi kinesko-japansko rat, oružani sukob u Aziji između Japanskog Carstva i carske Kine pod dinastijom Qing, koji se vodio od 25. srpnja 1894. do 17. travnja 1895. godine. Sukob je okončan 1895. s mirom u Shimonosekiju, prema kojim je Kina priznala neovisnost Koreje[2] i Japanu predala otok Tajvan.[3]

Prvi kinesko-japansko rat

Japanski propagandni poster
Vrijeme25. srpnja 1894.17. travnja 1895.[1]
LokacijaJapan, Koreja, Mandžurija, Tajvan, Žuto more
IshodJapanska pobjeda
Teritorijalne promjeneCarska Kina predaje Liaodong, Mandžuriju i Tajvan Japanskom Carstvu, te gubi kontrolu nad Korejom.
Sukobljeni
Carstvo Veliki Qing Japansko Carstvo
Vojne snage
630.000240.616
Posljedice
35.000 mrtvih i ranjenih1.132 poginulih
3.758 ranjenih
285 naknadno poginulih od rana
11.894 umrlih od bolesti

Rat je pokazao neuspjeh pokušaja dinastije Qing da obnovi svoju vojsku i odbije prijetnju gubitka svoje samostalnosti, naročito u usporedbi s Japanskom Carstvom nakon Meiji restauracije. Po prvi put regionalna dominacija u istočnoj Aziji prešla je s Kine na Japan; prestiž dinastije Qing, zajedno s klasičnom tradicijom u Kini, je zadobila veliki udarac. Ponižavajući gubitak Koreje kao vazalnu državu izazvao je neviđeno negodovanje javnosti.

U okviru Kine poraz je bio katalizator za niz političkih previranja koje su predvodili Sun Jat-sen i Kang Ju-vej, što je kulminiralo revolucijom iz 1911. godine.

Povijest

Prvi japansko-kineski rat

Pozadina

Jedan od povoda ratu bila je kontrola nad Korejom, jer su se interesi Japana i Kine sukobljavali na Korejskom poluotoku.[4] Nakon dva stoljeća japanske politike samoizolacije pod šogunima iz Edo razdoblja došao je kraj kada je zemlja bila primorana da se otvori za trgovinu nakon američke intervencije 1854. godine. U godinama nakon Meiji restauracije 1868. i pada šoguna, Japan se preobrazio iz feudalnog društva u modernu industrijsku državu.[5] Koreja je nastavila s pokušajima da odbije strance, odbijajući veleposlanstva iz drugih država i otvaranjem vatre na brodove u blizini svojih obala.

Sukob u Koreji

Satirična karikatura iz jednog britanskog časopisa koja pokazuje pobjedu "malog" Japana nad "velikom" Kinom.

Kao novonastala sila, Japan je okrenuo svoju pažnju Koreji. U interesu vlastite sigurnosti, Japan je htio spriječiti bilo koju drugu silu da pripoji ili da dominira Korejom, ili barem da se osigura efektivna neovisnost Koreje, i bio je odlučan da okonča stoljećima staru kinesku vrhovnu vlast. Kako je pruski savjetnik major Klemens Wilhelm Jacob Meckel objasnio japanskoj vojsci, Koreja je bila "bodež uperen u srce Japana".[6] Osim toga, Japan je shvaćao potencijalne gospodarstvene koristi od korejskih rezervi uglja i rude željeza za sve veću industrijsku bazu u Japanu, i od uvoza poljoprivrednih proizvoda Koreje da hrani sve veće japansko stanovništvo.[7][8]

Nakon nekoliko sukoba između korejskih izolacionista i Japanaca, Japan je 27. veljače 1876. godine nametnuo Japansko-korejski sporazum iz 1876., što je primoralo Koreja da se otvori za japansku trgovinu. Slične ugovori su potpisani između Koreje i drugih zemalja.[9]

Koreja je tradicionalno bila vazalna država dinastije Qing, koja je imala veliki utjecaj na konzervativne korejske službene okupljene oko kraljevske obitelji dinastije Joseon. Mišljenje u samoj Koreji je bilo podijeljeno: konzervativci su željeli da se zadrži tradicionalni odnos prema Kini, a reformisti su htjeli da priđu Japanu i zapadnim državama. Nakon dva Opijumska rata protiv Ujedinjenog Kraljevstva u 1839. i 1856., kao i Kinesko-francuskog rata, Kina nije bila u stanju da se odupre ugrožavanjima sa strane zapadnih sila. Japan je vidio priliku da preuzme položaj Kine u strateški važnoj Koreji.

Vidi još

Literatura

Izvori

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Prvi kinesko-japansko rat