Ursula K. Le Guin
Ursula Kroeber Le Guin (Berkeley, Kalifornija, SAD), američka spisateljica. Piše romane, poeziju, knjige za djecu, eseje i kratke priče, od kojih su najpoznatije iz žanra fantastike i znanstvene fantastike. Djela, koja je počela je objavljivati tijekom 1960-ih, se bave taoističkim, anarhističkim, feminističkim, psihološkim i sociološkim temama.
| Ursula K. Le Guin | |
|---|---|
 Ursula Kroeber Le Guin | |
| Rođenje | 21. listopada 1929. Berkeley, Kalifornija,  SAD |
| Zanimanje | spisateljica |
| Književne vrste | Fantastika, znanstvena fantastika |
| Portal o životopisima | |
Život
Le Guin je rođena i odrasla u Berkeleyu, u Kaliforniji. Otac joj je bio antropolog Alfred L. Kroeber, a majka spisateljica Theodora Kroeber. Ursulin otac je 1901. stekao prvi doktorat iz antropologije u Sjedinjenim Državama, na Sveučilištu Columbia, i nakon toga utemeljio drugi odsjek antropologije na Kalifornijskom sveučilištu Berkeley.[1] Alfredova biografija, koju je napisala njegova supruga Theodora Kroeber pod naslovom Alfred Kroeber: Osobna konfiguracija ["Alfred Kroeber: A Personal Configuration"], dobar je izvor za istraživanje Ursulinog djetinjstva i biografskih elemenata u njezinim kasnijim djelima, osobito njezina interesa za socijalnu antropologiju.
Le Guin je stekla bakalaureat na Koledžu Radcliffe 1951., a magistrirala je na Sveučilištu Columbia 1952. Kasnije je studirala u Francuskoj, gdje je upoznala budućeg supruga, povjesničara Charlesa Le Guina. Vjenčali su se 1953.
Za književnost se zanimala od rane mladosti. U dobi od jedanaest godina poslala ja svoju prvu priču časopisu Astounding Science Fiction. Priča je dobila odbijenicu.[2] Njezina prva djela, od kojih je neka prilagodila i uvrstila u zbirke Orsinian Tales i Malafrena, bila su nefantastične priče o izmišljenim zemljama. Želeći predmet svoga interesa izraziti u obliku koji bi netko htio objaviti, vratila se svom starom interesu za znanstvenu fantastiku i djela su joj početkom 1960-ih počela izlaziti u tisku. Dobila je priznanje za svoj roman Lijeva ruka tame [The Left Hand of Darkness], koji je osvojio nagrade Hugo i Nebula 1970. godine.
U godinama iza toga Le Guin je surađivala s redateljima i skladateljima. Doprinijela je filmu The Lathe of Heaven (1979), koji se temelji na njenom istoimenom romanu. 1985. surađivala je s avangardnim skladateljem Davidom Bedfordom na libretu svemirske opere Rigel 9.
U prosincu 2009. Le Guin je podnijela je ostavku na članstvo u američkom udruženju pisaca Authors Guild u znak protesta protiv odobrenja Googleovog projekta digitalizacije knjiga od strane udruženja. "Odlučili ste poslovati s đavlom", napisala je u svojoj ostavci. "U pitanju su principi, prije svega čitav koncept autorskog prava; a ove ste blagohotno prepustili nekoj korporaciji, pod njezinim uvjetima, bez otpora."[3]
Le Guin od 1958. živi u Portlandu. Ima troje djece i četvero unučadi.
Teme
Znanstvena fantastika Ursule Le Guin stavlja jak naglasak na društvene znanosti, uključujući sociologiju i antropologiju, pa se može svrstati u potkategoriju koju obično nazivaju meka znanstvena fantastika (eng. Soft Science Fiction). Le Guin se protivi takvoj klasifikaciji njezinih djela, smatrajući da se njime uvode podjele i nameće određeni stav po pitanju što čini pravu znanstvenu fantastiku.[2]
Jedno od najistaknutijih obilježja pisanja Ursule Le Guin jest njezin pristup problemu rase. Većina Ursulinih glavnih likova nisu bijelci. To je u skladu s činjenicom da su većina ljudi nije bijela. Iz istoga razloga na naslovnicama njezinih knjiga često nema prikaza likova. U njezinim se djelima vanzemaljske kulture često koriste kako bi se prenijela neka poruka o ljudskoj kulturi općenito. Kao primjer možemo navesti istraživanje seksualnog identiteta pomoću androgine rase u djelu Lijeva ruka tame ["The Left Hand of Darkness"]. Na temelju takvih djela, njezin rad možemo svrstati u kategoriju feminističke znanstvene fantastike, ali ne nužno. Njezina se djela također često bave ekološkim pitanjima.
Le Guin u svom pripovijedanju koristi obične svakodnevne radnje i interakcije. Primjerice, u djelu Tehanu za radnju je od presudne važnosti zaokupljenost glavnih likova svakodnevnom brigom o stoci, obradom vrta i obavljanjem kućnih poslova. Iako često za istraživanje političkih i kulturoloških tema koristi perspektivu s nekog drugog svijeta, Le Guin je također pisala fikciju čija je radnja smještena mnogo bliže domu; radnja mnogih njezinih kratkih priča odvija se u našemu svijetu, bilo u sadašnjosti bilo u bliskoj budućnosti.
Nekoliko njezinih znanstvenofantastičnih djela, uključujući romane Čovjek praznih šaka ["The Dispossesed"] i Lijeva ruka tame ["The Left Hand of Darkness"], pripadaju njezinom Hainskom ciklusu koji opisuje galaktičku civilizaciju daleke budućnosti labavo povezanu organizacijskim tijelom koje se zove Ekumena (eng. The Ekumen). Mnoga od navedenih djela govore o posljedicama kontakta između različitih svjetova i kultura. Ekumena služi kao okvir u kojem se odvijaju te interakcije. Primjerice, romani Lijeva ruka tame i Pričanje ["The Telling"] bave se posljedicama dolaska emisara Ekumene (poznatih pod imenom "mobili", eng. "mobiles") na zabačene planete i kulturnim šokom koji time izazivaju.
Za razliku od civilizacija u mainstream znanstvenoj fantastici, nijedna od civilizacija koje Le Guin opisuje ne posjeduje pouzdanu tehnologiju putovanja bržeg od svjetlosti, izuzev nadsvjetlosnih (superluminalnih) promatrača i bombardera koji nemaju posade. Umjesto toga, Le Guin je kreirala tzv. "ansibl" [ansible], uređaj koji omogućuje trenutnu komunikaciju na udaljenostima do 120 svjetlosnih godina. Pojam i koncept ansibla je naknadno posudilo nekoliko znamenitih autora.