Dinjčić,[1] Dinjičić[2] (Digncich),[3] bosanska plemićka obitelj.[1][4] Spominjani su na popisima vlastele i u Razgovoru ugodnom Andrije Kačića Miošića.[5]
Obiteljski je grb sadržavao motiv zmaja iznad kacige, kao krijesta.[3]Spomenuti su u Fojničkom grbovniku.[2]
Grb obitelji Dignicich (Dinjičić) na 59. stranici[6] fojničkog grbovnika pripada i obitelji Kovačević, što je vidljivo iz komentara.[7][8]
Obitelj je posjedovala zemlje i građevine ponajviše u Podrinju. Podrinjski je kraj tradicijski pod upravom Dinjčića od 1366. godine.[1] Posjedi su bili koncentrirani oko Srebrenice.[2]
Dinjčići su bili vlasnici sredjovjekovne utvrde Vratara, po kojoj je dobio ime cijeli srednjovjekovni okrug, koji je obuhvaćao župe Luku i Žepu (Gornja Bosna i Podrinje, tj. Osat). Ova je središnja utvrda bila sagrađena na prijelazu 13. u 14. stoljeće. U kasnom srednjem vijeku župom Vratarom vladali su Dinjčići te poslije njihov ogranak Kovačevići.[9]
Grgur Čevapović u Synopticus-memorialis Catalogus povezuje Dinjčiće s Jajcem (usporedi Prudentio Narentio: De regno Bosniae, Euzebije Fermendžin: Acta Bosnae, 560; Andrija Kačić Miošić: Razgovor ugodni..., 240)[5]
Od 1366. vladaju Podrinjem. Rodonačelnik je župan Dinica (1378.). Kroz 14. i prvu četvrtinu 15. stoljeća najčešće nose naslov župana. Nakon što su s povijesne pozornice nestali Zlatonosovići, Dinjčići usvajaju naslov vojvoda.[1]Važni u obrani Bosne od srpskih i osmanskih osvajanja.[1][2] Rodonačelnik je imao brata. Dinjičini sinovi su Dragiša, Kovač, Vladislav i Pavao. Kovačevi sinovi Petar i Tvrtko nazivaju se Kovačevićima. Poslije pogibije braće Kovačevića, dio se obitelji sklonio u Dubrovnik gdje ih izvori spominju 1464. godine.[5]
Spominju se u poveljama vladara srednjovjekovne bosanske države od 1399. do 1421. godine.[2]Kroz povijest dali su nekoliko poznatih predstavnika, među kojima se ističu: