Masakr u Velikoj Kruši (albanski: Masakra e Krushës së Madhe) u blizini Orahovca na Kosovu, se dogodio tijekom rata na Kosovu 25. ožujka 1999. godine, dva dana nakon što je počelo NATO-ovo bombardiranje SRJ.[1] U izveštaju Human Rights Watch-a se navodi da je ubijeno preko 90 osoba.[2]
Fond za humanitarno pravo sastavio je 2009. popis ukupno 200 Albanaca ubijenih ili nestalih u Velikoj Kruši 25./26. ožujka, od kojih su samo dvoje bili vojnici a svi ostali civili.[3]
Oslobodilačka vojska Kosova (OVK) bila je u Velikoj Kruši, ali su njeni članovi bili tek predstavnici odnosa sa zajednicom a ne kao vojna snaga.[4] Srpske su vojne snage znale za njihovu prisutnost tamo te su započele napad navečer 25. ožujka. Unutar nekoliko sati, stanovnici sela su bježali u šumu a Vojska Jugoslavije je granatirala kuće dok je paravojska sustavno pljačkala privatno vlasništvo prije nego što ga je zapalila. Pojedini su vojnici nosili uniforme dok su drugi bili maskirani.[4]
Ženama i djeci je naređen odlazak u Albaniju dok su muškarci pretraženi te su im oduzeti osobni dokumenti. Selami Helshami je bio jedan od osoba koje su preživjele jer su leševi pali na njega i zaštitili ga od pucnjave. Navodi kako je 200-injak albanskih muškaraca odvedeno kraj jedne farme gdje im je naređeno da legnu na pod, s rukama iznad glave. Prema njegovim izjavama, srbijanski policajci su bili mirni, no paravojska je vikala da su oni svi teroristi. Nakon što su ležali pet sati na podu, napokon im je naređeno da ustanu te da istupe oni koji nisu iz Velike Kruše. Helshami i još 14 je istupilo naprijed. Tada su ih vojnici odveli do jedne napuštene štale i stavili u kut. Albanski muškarci su ih molili da im poštede živote, no jedan je vojnik samo dgovorio: "Pitaj Billa Clintona". Petero vojnika je otvorilo vatru i strijeljalo 15 muškaraca.[5] Leševe su srpski vojnici potom prekrili slamom, polili benzinom i zapalili, te napustili zgradu misleći da će vatra uništiti sve dokaze. Međutim, ranjeni Helshami je uspio otpuzati van iz zgrade i spasiti se kako bi svjedočio o događajima.[4] Svjedočio je da je vidio obezglavljene Albance te da su ga žene uspjele prokrijumčariti ispod deka na traktoru, iako mu je samo jogurt ublažavao rane.[4]
Svjedok Bellanica, koji se je skrivao u šumi tjedan dana, pojavio se u razrušenom selu, dobavio svoju skrivenu kameru te snimio leševe na zemlji. Zahvaljujući snimci, odmah su identificirane 26 žrtve.[4]
Slobodan Milošević optužen je za zločine u Velikoj Kruši.[6] Masakr u Velikoj Kruši je sastavni dio optužnice srpskim vojnim i političkim liderima - Milan Milutinović, Nikola Šainović, Dragoljub Ojdanić, Nebojša Pavković, Vladimir Lazarević, Sreten Lukić - za ratne zločine počinjene u Kosovskom ratu:
U pravomoćnoj presudi Međunarodnog suda za ratne zločine, donesenoj 2009., nakon nekoliko godina suđenja, kaže se sljedeće: