416

Godina


Godina 416. (CDXVI) bila je prijestupna godina koja počinje u subotu u julijanskom kalendaru. U svoje vrijeme je bila poznata kao Godina konzulstva Teodozija i Paladija (ili, rjeđe, godina 1169. Ab urbe condita). Oznaka 416. za ovu godinu se koristi od ranog srednjeg vijeka, kada je kalendarska era Anno Domini u Evropi postala glavnom metodom označavanja godina.

Milenijum:1. milenijum
Vjekovi:4. vijek5. vijek6. vijek
Decenija: 380-e  390-e  400-e  – 410-e –  420-e  430-e  440-e
Godine:413 414 415416417 418 419
416. po kalendarima
Gregorijanski416. (CDXVI)
Ab urbe condita1169.
Islamski212 BH – 211 BH.
Iranski206 BP – 205 BP.
Hebrejski4176–4177.
Bizantski5924–5925.
Koptski132–133.
Hindu kalendari
Vikram Samvat471–472.
Shaka Samvat338–339.
Kali Yuga3517–3518.
Kineski
Kontinualno3052–3053.
60 godinaYang Vatra Zmaj
(od kineske Ng.)
Holocenski kalendar10416.
p  r  u
Podrobnije: Kalendarska era

Događaji

Rimsko carstvo

  • 7. 1. - Ovogodišnji konzul Junije Kvart Paladije postaje i pretorijanski prefekt Italije (do 421).
  • januar? - Vizigotski kralj Valija pokušao preći u Afriku iz Hispanije, ali flota mu uništena u oluji kod Gibraltara - zato sklapa ugovor sa generalom Konstancijem, ulazi u zapadnorimsku službu, vraća Ataulfovu udovicu Galu Placidiju u zamenu za snabdevanje[1][2], takođe je predao i bivšeg uzurpatora Priska Atala.
  • Istočni car Teodosije II započinje samostalnu vladavinu, ali njegova sestra Pulherija, ranija namesnica, ostaje uticajna.
  • Bivši uzurpator Prisk Atal prinuđen učestvovati u Honorijevom trijumfu u Rimu, nakon čega je izgnan na Eolske otoke.
  • Rutilije Klaudije Namacijan počinje putovanje od Rima u Galiju koju će opisati u svojoj nedovršenoj pjesmi De reditu suo.
  • Dva afrička sinoda, u Kartagini i Milevi, osuđuju pelagijanstvo, što papa Inocent I potvrđuje[3].
  • 29. 9. - Teodosijev zakon ograničava broj pratilaca ("parabalana") aleksandrijskog patrijarha Kirila na 500, posledica Hipatijinog ubistva[4].
  • 7. 12. (ili 415.) - Teodosije II zabranjuje prijem pagana u carsku službu, administraciju i sudstvo[5].

Evropa

Azija


Rođenja

Smrti

Reference