Abhidhamma
Abhidharma (sansk. अभिध) ili abhidhamma (pali) je budistički pojam koji znači viša dharma, dalja nauka ili vrhovni zakon ('metafizika' ili 'peri phainomena').[1] Abhidharma se obično odnosi na komentare Budinih kazivanja, odnosno sutri.[2]
| Dio serije članaka na temu Budizam
| |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Tekstovi | |
Komparativne studije | |
Bez obzira kako preveli ovaj izraz, radi se o nadgradnji najranije buddhističke misli i u smislu metafizike, ali više u smislu odredene fenomenologije. Na Zapadu se abhidhamma najčešće naziva buddhističkom psihologijom, ali ona nije samo to, već tumači i razrađuje strukturu obeju strana odnosa subjekt-objekt, i funkcionisanja stvarnosti i psihičkih pojava.[1]
Abhidhamma Pitaka je treći deo budističkog pali kanona, pa se u tom smislu odnosi i na tekstualnu tradiciju. Abhidhamma Pitaka je zbirka tekstova kojima se sistematiše Budino učenje. To je kasnija zbirka analitičkih rasprava zasnovanih na spiskovima kategorija izvedenih iz učenja izloženog u govorima. Dodata je kanonu nekolika vekova posle Budine smrti. Abhidhama tumači i razrađuje strukturu odnosa subjekt-objekt, kako funkcionisanja stvarnosti tako i psihičkih pojava. Tri od sedam knjiga abhidhamma su psihološke prirode.[3]
Porast broja kontradiktornih abhidharmi (komentara sutri), doveo je nastanka brojnih škola u ranom budizmu.[2]
Literatura
- Iveković, Rada (1977). Rana budistička misao. Sarajevo: IP Veselin Masleša.
- Elijade, Mirča (1996). Vodič kroz svetske religije. Beograd: Narodna knjiga.
