Bodo (narod)

Bodoi, također poznati pod nazivom Boroi, su etnička zajednica koja je koncentrirana uglavnom u sjeverozapadnim dijelovima Assama u Indiji. Za njih se govori da pripadaju široj etničkoj grupi koja se naziva Bodo-Kachari. Središte Bodoa je grad Kokrajhar.

Ples naroda Bodo

Bodo-Kachari

Kachari je opći izraz koji se koristi za grupe koje govore manje-više zajedničkim dijalektom ili tvrde da imaju iste mitske pretke. Za njih se smatra da su prastanovnici ili najraniji doseljenici u dolinu Bharmaputre - što uključuje cijeli Assam, Sjeverni Bengal i dijelove Bangladeša. Smatra se da su došli iz Tibeta, iako tamo još nisu pronađeni tragovi njihovih prisustav.

Na temelju popisa stanovništva iz 1881. godine, postojalo je 18 grupa koje se smatraju Kacharijima, što uključuje narode Bodo, Dimasa, Lalumg, madani, Mech, Rabha, Saraniya, Garo, Rajbangshi (Koch), Chutiya, Moran, Hajong, Tippera, Mahalia, Dhimal, Solaimiya i Phulgaria.

Neke od tih grupa, kao Chutiya, Moran, Saraniya i Koch sebe ne smatraju Kacharijima jer su se hinduizirali. Ostale grupe, kao Garo, Rabha, Lalung i Hajong, s obzirom na dugotrajnu izolaciju od zajedničkih predaka, stvorili su vlastite identitete. S izuzetkom Garoa, koje je još uvijek matrilinearno društvi, ove grupe su nekoć bile matrilinearne.

Mech u zapadnom Assamu, Bodoi u centralnom Assamu, Dimasa i Hojai na sjeveru visoravni Chachar, i Sonowal i Thengal u istočnom dijelu Brahmaputre danas predstavljaju Kacharije.

Narod Bodo

Bodoi su najveće pleme doline Brahmaputra. Podijeljeni su u klanove kao šo su Basumatari, Sargwari, Musahari, Sibigri, Narjari, Doimari, Gayari i Brahmari. Iako su njihove brojke predmet spora, popis stanovništva iz 1971. tvrdi da su Bodoi 8. najveće pleme u Indiji, a Bodo jezik govori oko 800.000 ljudi.

Bodo jezik je dio tibetansko-burmanske porodice jezika. Pleme je nedavno formalno usvojilo Devanagari pismo, iako se često bila koristila latinica zahvaljujući utjecaju kršćanskih misionara u regiji. Prema nekim naučnicima, Bodo jezik je imao i vlastito pismo zvano Deodhai.

Za Bodoe se smatra da su uveli uzgoj riže i svilenih buba u regiji. Tradicionalno piće Bodoa je Zu Mai- Zu što znači pivo, i Mai, što znači riža. Riža je osnov Bodo prehrane uz koja često ide ne-vegetarijanska jela temeljena na ribi i svinjetini. Bodoi tradicionalno nisu vegetarijanci.

Tkanje je još jedan integralni dio Bodo kulture. Mnoge familije uzgajaju vlastite svilene bube da bi od čahura napravili svilu. Bodo djevojke se odmalena uče tkati, i nijedno Bodo dvorište nije cijelo bez tkalačkog stana. Većina žena sama istka svoje Dokhne (tradicionalne haljine) i šalove. Bodoi su isto tako stručnjaci u pravljenju predmeta od bambusa.

Religija

Bodoi ispovijedaju nekoliko vjera, od kojih je glavna Bathou, uz hinduizam i kršćanstvo.

Bathouizam nije animizam, iako su ga takvim smatrali stranci. Temelji se na vjerovanju u beskonačnog i vječnog boga koji se zove Obonglaoree. Legenda kaže da je beskonačni bog postao umoran od svog bestjelesnog postojanja te se pretvorio u čovjeka zvanog Jiw Borai (Stara Duša).

Postoje pokušaji da se Jiw Borai protumači kao hinduistički bog Siva. Neki elementi hinduizma su kroz vrijeme prodrli u Bathou vjeru.

U Bodo jeziku Ba znači pet i thou znači duboko. Pet je značajan broj u Bathou vjeri.

Za Bodoe ne postoji stalno određeno mjesto za vjerske obrede. Oltari se postavljaju na svako pogodno mjesto oko domaćinstva, obično u dvorištu. Za Kherai Puju- najvažniji festival Bodoa, oltar se postavlja na rižino polje. Ostali važni festivali Bodoa su Garja, Hapsa Hatarnai, Ongkam Goloi Janai, Boisagu i Domachi.

Iako se veliki dio hinduističkih vjerovanja proširio među Bodoima, hinduistički običaji poput kasta ili miraza se ne prakticiraju među hinduističkim Bodoima.

Bodoi danas

Nakon dugotrajne borbe da razviju i promiču Bodo kulturu i identitet, Bodoima je od strane vlasti dano Teritorijalno vijeće Bodolanda, kao i autonomno administrativno tijelo koje će sadržavati današnju oblast Kokrajhar i susjedna područja. Pokret za autonomiju je vodio Svebodojski savez studenta (All Bodo Students Union, ABSU) kao i naoružana milicija Tigrovi Bodo oslobođenja (Bodo Liberation Tigers, BLT). Nakon stvaranja vijeća, BLT su ušli u politički život.

Uz to Nacionalni demokratski front Borolanda (NDFB) zahtijeva otcjepljenje od Indije i stvaranje nezavisne države zvane Bodoland, te je u nekim regijama aktivan u borbi protiv indijske vlade.

Literatura

  • The Bodos: Children of the Bhullumbutter, edited by Thomas Pulloppillil and Jacob Aluckal, first published 1997
  • Bodo-English Dictionary, by Moniram Mochari, 1981

Vanjske veze