Državni udar u Hondurasu 1963.
Državni udar od 3. listopada 1963. godine bio je vojni puč kojim je svrgnut demokratski izabrani predsjednik Hondurasa, Ramón Villeda Morales, a na vlast je došla vojna hunta na čelu s generalom Oswaldom Lópezom Arellanom. Ovaj vojni udar označio je početak dvadesetogodišnje vojne vladavine u Hondurasu, koja je dokinuta tek 1982. godine.
| Državni udar u Hondurasu 1963. | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
| Sukobljene strane | |||||||
Vlada Hondurasa
| Oružane snage Hondurasa | ||||||
| Komandanti i vođe | |||||||
| Ramón Villeda Morales | Oswaldo López Arellano | ||||||
Villeda Morales je na vlast bio došao 1957. godine te je za svog mandata donio vrlo progresivne radne zakone i proveo značajne agrarne reforme; uz to, želio je i oduzeti zemlju od američke kompanije United Fruit Company, što je, iako nikada nije provedeno, bilo izvor velikih tenzija. Američki ambasador Charles F. Burrows vršio je veliki pritisak na Villedu Moralesa da vodi računa o američkim interesima u Hondurasu, što je ovaj spretno odbio; takva individualistička politika dovela je do optužbi za komunističke simpatije koje, međutim, nisu naštetile ugledu njegove stranke i njega. Uz to, predsjednikovi odnosi s vojskom su se od 1957. naglo pogoršavali; pokušaj državnog udara 1959. godine spretno su spriječili studenti i pobornici Villede Moralesa, a subsekventno osnivanje Civilne garde kao zasebne predsjedničke vojske samo je pogoršalo odnose. Uz to, raspravljalo se i o ukidanju vojske u cijelosti.
Predsjednički izbori bili su zakazani za 13. listopada 1963. godine, a očekivalo se da će Villedin stranački kolega, Modesto Rodas Alvarado, uvjerljivo pobijediti i tako nastaviti njegovu politiku. Deset dana prije izbora, general Oswaldo López Arellano podigao je vojsku i izveo nasilni vojni puč koji je započeo noćnim napadom na nespremnu Civilnu gardu. Vojska je vrlo brzo preuzela faktičnu vlast, a predsjednikom je postao López Arellano, koji je izdao deklaraciju u kojoj je istaknuo četiri problematične točke bivšeg režima – postojanje Civilne garde, favoriziranje interesa iste u odnosu na redovne vojne organe, infiltracija ljevičarskih i komunističkih ideja te kršenje načela slobodnih izbora.[1] Naravno, ne treba posebno naglašavati kako se ovdje radilo o blatantnoj propagandi, a Arellanove snage su u danima nakon puča nastavile s ubijanjem članova Civilne garde i Villedinih simpatizera. Villeda Morales i Rodas Alvarado su hitno deportirani u Kostariku.[2]
Sjedinjene Države, koje su imale direktan interes u Hondurasu, reagirale su nekonzistentno. Američki ambasador Burrows otvoreno je podržao puč, smatrajući ga opravdanim zbog infiltracije komunističkih ideja u Honduras.[3] S druge strane, predsjednik Kennedy, koji je ugostio Villedu u Sjedinjenim Državama u studenom 1962. godine, osudio je puč te je odbio priznati Arellanovu vlast kao legalnu.[4][5][6] No, nakon što je Kennedy ubijen u studenom 1963. godine, njegov nasljednik, Lyndon B. Johnson priznao je vojnu vlast u prosincu 1964. godine.[7] Političari u Hondurasu također nisu bili blagonakloni prema vojnoj vlasti, međutim pritisci su s vremenom postali toliko snažni da su se morali pokoriti. Zahvaljujući Arellanu, Sjedinjene Države su dodatno pojačale svoju gospodarsku eksploataciju Hondurasa,[8][9] a država je u narednih 20 godina živjela pod vojnom diktaturom.[10]
Reference
Literatura
- Bowman, Kirk. "The Public Battles over Militarisation and Democracy in Honduras, 1954–1963". Journal of Latin American Studies 33(3), August 2001; pp. 539–560. Accessed via JStor, 12 September 2013.
- Bowman, Kirk. Militarization, Democracy, and Development: The Perils of Praetorianism in Latin America. University Park, PA: Pennsylvania State University Press, 2002. ISBN 0-271-02229-9
- Euraque, Darío A. Reinterpreting the Banana: Region and State in Republic Honduras, 1870–1972. Chapel Hill: University of North Carolina Press, 1996. ISBN 0-8078-2298-1
- LaFeber, Walter. Inevitable Revolutions: The United States in Central America, Second Edition. New York: W. W. Norton & Co, 1993. ISBN 0-393-30964-9
- Leonard, Thomas M. The History of Honduras. Santa Barbara, CA: Greenwood (ABC-CLIO), 2011. ISBN 978-0-313-36303-0
- MacCameron, Robert. Bananas, Labor, and Politics in Honduras: 1954–1963. Foreign and Comparative Studies/Latin American Series, No. 5; Maxwell School of Citizenship and Public Affairs; Syracuse University, 1983. ISBN 0-915984-96-2
- Schulz, Donald E., and Deborah Sundloff Schulz. The United States, Honduras, and the Crisis in Central America. Boulder: Westview Press, 1994. ISBN 0813313236
Vanjske veze
- "Honduras Colonel Names Self Ruler", The Tuscaloosa News (AP), 4 October 1963, pp. 1, 2.