Francuska – Hrvatska (finale FIFA Svjetskog prvenstva 2018.)
Finale Svjetskog prvenstva 2018. odigrano je 15. srpnja 2018. godine na stadionu Lužnjiki u Moskvi, između reprezentacija Francuske i Hrvatske. Reprezentacija Francuske pobijedila je rezultatom 4:2, postavši tako po drugi put svjetski prvak, dok je Hrvatska osvajanjem srebra ostvarila svoj najbolji rezultat u historiji.
| |||||||
Datum | 15. srpnja 2018. | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Stadion | Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija | ||||||
FIFA igrač utakmice | Antoine Griezmann (FRA) | ||||||
Sudac | Néstor Pitana | ||||||
Gledatelja | 78,011 | ||||||
Vremenske prilike | poluoblačno, 27 °C | ||||||
← 2014. 2022. → |
Prije ovog finala, Francuska je dva puta igrala finale Svjetskog prvenstva — prvi puta 1998. godine, kada su postali prvaci, a drugi puta 2006. godine, kada ih je nakon jedanaesteraca svladala Italija. Hrvatskoj je, s druge strane, ovo bilo prvo finale, a izborili su ga 20 godina nakon osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Na putu do finala, Francuska je izbacila dva ranija svjetska prvaka — Argentinu u osmini finala te Urugvaj u četvrtfinalu — dok je Hrvatska u polufinalu izbacila Englesku, svjetske prvake iz 1966. godine.
Finale je po nekoliko parametara ušlo u historiju. Francuska je u prvom poluvremenu došla do vodstva 2:1 nakon autogola Marija Mandžukića, koji je postao prvi igrač u historiji koji je postigao autogol u finalu Svjetskog prvenstva, te jedanaesterca dosuđenog nakon pregledala VAR-a (videotehnologije), što je bio prvi takav slučaj u historiji natjecanja. Uz to, bio je ovo prvi put nakon finala 1966. godine da je u finalnoj utakmici postignuto šest golova, s tim da je taj rezultat ostvaren nakon produžetaka; ukoliko se gleda samo regularno vrijeme, raniji slučaj s najviše postignutih golova, čak sedam, bio je u finalu prvenstva 1958. godine. Francuska je također postala druga zemlja u historiji turnira s 32 reprezentacija koja je sve svoje utakmice u eliminacijskoj fazi ostvarila u regularom vremenu, bez produžetaka i jedanaesteraca. Kao svjetski prvak, Francuska se kvalificirala na FIFA Kup konfederacija 2021. godine.
Pozadina
Nakon što su Urugvaj i Brazil eliminirani u četvrtfinalu, osiguran je četvrti uzastopni naslov za jednu europsku reprezentaciju, s obzirom da su sva četiri polufinalista dolazila iz UEFA-e.[1] Finalna utakmica bila je također deveto europsko finale, nakon najrecentnijih primjera 2006. i 2010. godine.[2][3]
Ova utakmica bila je treće finale za Francusku, koja je 1998. godine postala svjetski prvak pobijedivši Brazil 3:0, a 2006. izgubila od Italije pri izvođenju jedanaesteraca, nakon što je utakmica završila rezultatom 1:1.[4][5] Samo su reprezentacije Njemačke (osam) i Italije (šest) igrale u više finala.[6] Didier Deschamps, reprezentativni kapetan iz 1998. godine, postao je četvrta osoba u historiji turnira koja je došla do finala i kao igrač i kao izbornik, nakon Franza Beckenbauera, Rudija Völlera i Márija Zagalla.[7]
Za Hrvatsku je ova utakmica bila prvo finale iz pet nastupa. Postali su tako deseta europska, odnosno trinaesta reprezentacija ukupno koja je igrala finale te prvi debitant u finalu od Španjolske 2010. godine.[8][9] S populacijom od nešto više od 4,000,000 ljudi, Hrvatska je druga najmanja zemlja koje je igrala finale Svjetskog prvenstva, iza Urugvaja, koji je bio prvak 1930. i 1950. godine.[10] Dotadašnji najbolji rezultat hrvatske reprezentacija bila je brončana medalja s debitantskog nastupa u Francuskoj 1998. godine.[11]
Ovo je bio šesti susret između reprezentacija Francuske i Hrvatske; s tri pobjede i dva remija, Francuska je dotad bila bez poraza protiv Hrvatske.[12] Njihov prvi susret bio je u polufinalu Svjetskog prvenstva 1998., kada su domaćini slavili 2:1 zahvaljujući golovima Liliana Thurama.[13] Jedini drugi natjecateljski susret dotad bio je onaj iz grupne faze Eura 2004. godine, koji je završio 2:2.
Put do finala
- Za više detalja, pogledati članak FIFA Svjetsko prvenstvo 2018.
Francuska | Faza | Hrvatska | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Grupna faza |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Protivnik | Rezultat | Eliminacija | Protivnik | Rezultat | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Argentina | 4:3 | Osmina finala | Danska | 1:1 (3:2, pen.) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Urugvaj | 2:0 | Četvrtfinale | Rusija | 2:2 (4:3, pen.) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Belgija | 1:0 | Polufinale | Engleska | 2:1 (pr.) |
Pregled utakmice
Utakmica je započela u 18:00 po lokalnom vremenu (17:00 CET) na stadionu Lužnjiki u Moskvi. Glavni sudac utakmice bio je Argentinac Néstor Pitana, koji je tako postao drugi sudac u historiji, nakon sunarodnjaka Horacija Elizonda 2006. godine, koji je sudio i utakmicu otvaranja i finale na Svjetskom prvenstvu. Na stadionu je bilo 78,011, a utakmicu su gledali i predsjednik FIFA-e, Gianni Infantino, ruski predsjednik Vladimir Putin te čelnici dvaju finalista, Emmanuel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović.[14] Početne postave bile su identične onima iz polufinala.[15]
Iako je Hrvatska imala posjed lopte i bolju igru na startu utakmice,[16][17] Francuska je povela. Nakon što je Pitana dosudio prekršaj na Griezmannu, Francuz je izveo slobodni udarac; njegov centaršut je u kaznenom prostoru dočekao Mario Mandžukić, koji je dovoljno dirao loptu da uhvati Subašića na krivoj nozi i tako, autogolom, donese Francuskoj vodstvo;[18] bio je to prvi autogol u finalima Svjetskih prvenstava te rekordni, dvanaesti na cijelom turniru.[19] Samo deset minuta kasnije, također nakon prekida, Ivan Perišić je volejom probio francusku obranu i Llorisa te izjednačio rezultat na 1:1.[18] U 34. minuti, nakon kornera, Francuski igrači tražili su jedanaesterac na osnovu činjenice da je Perišić igrao rukom u kaznenom prostoru. Nakon konzultacije s video sucima, Pitana je pogledao VAR snimku i dosudio jedanaesterac za Francusku; bio je to prvi put u historiji da je VAR upotrebljen u finalu Svjetskog prvenstva. U 38. minuti, Griezmann je sigurno izveo jedanaesterac i tako donio Francuskoj vodstvo.[20] Rezultat na poluvremenu bio je 2:1 za Francusku.
Početkom drugog poluvremena, hrvatski kontranapad je prekinut nakon upada nekoliko osoba na teren; ruski protestni bend, Pussy Riot, kasnije je preuzeo odgovornost za incident.[21] Iako je Hrvatska pokušavala izjednačiti i imala nekoliko dobrih šansi, u 59. minuti Francuska je povela 3:1 nakon udarca Paula Pogbe. Šest minuta kasnije, Kylian Mbappé je povećao vodstvo na 4:1 nakon izvrsnog šuta izvan kaznenog prostora; Mbappé je tako postao drugi tinejdžer, nakon Peléa 1958. godine, koji je postigao gol u finalu Svjetskog prvenstva.[17] Hrvatska je svoj drugi gol postigla u 69. minuti, nakon što je Mandžukić gurnuo loptu u praznu mrežu poslije Llorisovog neuspješnog pokušaja driblinga.
Francuzi su do kraja mirno priveli utakmicu kraju, unatoč hrvatskim pokušajima da se vrate u utakmicu; Francuska je do kraja imala još dvije izgledne prilike, ali je konačni rezultat ostao 4:2.[16][20] Francuska je tako po drugi put postala svjetski prvak, a Hrvatska je ostvarila svoj najbolji rezultat u historiji turnira.
Detalji
|
|
|
|
Igrač utakmice: Pomoćni suci:[23] | Pravila[25]
|
Posljedice
Pobjedom nad Hrvatskom, Francuska je postala šesta zemlja koja je osvojila Svjetsko prvenstvo više od jednog puta te se kvalificirala za FIFA Kup konfederacija 2021. godine.[26] Didier Deschamps je postao treća osoba koja je osvojila prvenstvo i kao igrač i kao izbornik, nakon Franza Beckenbauera i Márija Zagalla.[27] Finale 2018. godine imalo je najviše golova od 1966., odnosno najviše golova u regularnom vremenu od 1958. godine.[28][29] Trofej i medalje za svjetske prvake i doprvake dodijelili su Putin, Macron i Grabar-Kitarović usred velikog pljuska.[30]
Hrvatski kapetan Luka Modrić nagrađen je Zlatnom loptom za najboljeg igrača turnira, te je uvršten u idealnu momčad.[31] Antoine Griezmann, najbolji igrač finalne utakmice,[32] dobio je Brončanu loptu i Srebrnu kopačku, zahvaljujući četiri gola i dvije asistencije. Kylian Mbappé je dobio nagradu za najboljeg mladog igrača turnira.[33]
Velike skupine ljudi, oko 90,000 pred Eiffelovim tornjem i oko 1,000,000 na Elizejskim poljanama, proslavile su pobjedu Francuske u Parizu.[34][35] Proslave su obilježene kontroverzom zbog divljanja huligana, zbog čega je morala intervenirati i policija, i zbog najmanje dva smrtna slučaja izvan Pariza.[36][37] Doček reprezentacije organiziran je u vidu parade u otvorenom autobusu niz Elizejske poljane, gdje je reprezenaciju dočekalo stotine tisuća Francuza.[38] Hrvatsku reprezentaciju je 16. srpnja u Zagrebu dočekalo više od 550,000 ljudi, što je bilo najveće okupljanje u historiji Hrvatske; igrači su od aerodroma do Trga bana Jelačića vozili šest sati.[39] Hrvatski doček obilježen je kontroverzom zbog vanprotokolarnog ubacivanja profašističkog pjevača Marka Perkovića u autobus s igračima i njegovog naknadnog, isforsiranog nastupa na trgu suprotno protokolu organizatora; brojni novinari[40] i javne ličnosti[41][42][43][44] kritički su se osvrnuli na taj trenutak, kazavši kako je uništio cijelu proslavu, a podjednake komentare imali su i neki strani mediji te organizacije.[45][46][47][48][49]
Reference
Vanjske veze
- FIFA.com Arhivirano 2017-12-22 na Wayback Machine-u
- Official documents and match documents Arhivirano 2018-04-25 na Wayback Machine-u