Gorivo (budizam)
Upadana (upādāna) je sanskritska i pali reč koja doslovno znači gorivo[1], ali se u savremenom budističkom kontekstu najčešće prevodi kao prianjanje, vezivanje.
Dio serije članaka na temu Budizam | |
Historija budizma | |
Temelji | |
Ključni termini | |
Vodeće ličnosti | |
Praksa i postignuća | |
Budizam po regijama | |
Tekstovi | |
Komparativne studije |
U budizmu, gorivo (upadana) i žeđ (tanha ) se smatraju dvema osnovnim uzrocima patnje. Prestanak upadane vodi do nirvane.[2]
Etimologija
Profesor Ričard Gomrbič je istakao u više svojih publikacija, da je izvorno značenje reči upādāna gorivo. On podseća da je Buda učestalo koristio vatru kao metaforu. U poznatoj Besedi o vatri (Āditta-pariyāya) (Vin I, 34-5; SN 35.28), Buda upozorava monahe da ”sve gori”, odnosno šest čula, njihovi predmeti i utisci koji na osnovu njih nastaju. Sve gori vatrom pohlepe, mržnje i zablude. U drugoj besedi, Buda objašnjava da je čovekova svest kao plamen - postoji dok ima goriva. Takođe, izlaz iz svega ovoga se naziva ”gašenje”, tj. nirvana.[3]
Već u vreme kada je Budagoša pisao svoje komentare (4. vek), upādāna je počela da se prevodi kao ”vezivanje”.
Budino učenje
Prema Budinom učenju, na osnovu žeđi nastaje gorivo, a na osnovu dotoka goriva nastaje bivanje. Kada ugasimo žeđ, dotok goriva prestaje, nema više bivanja, i um je oslobođen.
Dotok goriva
Buda je gorivo, koje nastaje na osnovu želje za pojavama, poredio sa gorivom kojim palimo vatru:
Kada veliki požar gori od upaljenih stabala, a čovek u njega neprekidno baca suvo granje, suvu balegu i cepanice, tada taj požar — tako hranjen, tako održavan — gori dugo, jako dugo. Isto tako, u onome ko se usredsređuje na mamce primamljivih pojava razvija se želja. Sa željom kao uslovom dolazi gorivo. Sa gorivom kao uslovom dolazi nastajanje. Sa nastajanjem kao uslovom dolazi rođenje. Sa rođenjem kao uslovom dolaze starost, bolest i smrt, jad, tuga, bol, nespokojstvo i očajanje. Tako nastaje čitava ta gomila patnje.[4]
– Buda
Buda tvrdi da u onome ko se usredsredi na mane primamljivih pojava želja nestaje, a sa nestankom želje dolazi do nestanka goriva, a samim tim i nestanka čitave ta gomile patnje.[5]
Prestanak goriva
Buda nastanak svesti na osnovu čula poredi sa nastankom vatre na osnovu goriva, kao i sa njenim nestankom kada goriva nestane:
Baš kao što se vatra računa po onome gorivu na osnovu kojeg gori – kada gori zahvaljujući cepanicama, to je vatra cepanica; kada gori zahvaljujući suvom pruću, to je vatra suvog pruća; kada gori zahvaljujući suvoj travi, to je vatra suve trave; kada gori zahvaljujući suvom kravljem izmetu, to je vatra suvog kravljeg izmeta; kada gori zahvaljujući plevi, to je vatra pleve; kada gori zahvaljujući đubretu, to je vatra đubreta – isto tako svest se računa po posebnom uslovu na osnovu kojeg nastaje. Njen nastanak se događa sa nastankom hrane. Sa nestankom hrane, to što je nastalo nestaje.[6]
Pali kanon prenosi dijalog između učenika Vaće u Bude o sudbini oslobođenog uma posle smrti:
- „Kada je um oslobođen, učitelju Gotamo, gde se on preporađa?”
- „Izraz ‘preporađa se’ nije dobar”.
- „Onda se on ne preporađa?”
- „Izraz ‘ne preporađa se’ nije dobar”.
- „Onda se on i preporađa i ne preporađa?”
- „Izraz ‘i preporađa i ne preporađa’ nije dobar.”
- „Onda se on niti preporađa, niti ne preporađa?”
- „Izraz ‘niti se preporađa, niti ne preporađa’ nije dobar”.
Kada je Vaća nakon ovoga izrazio zbunjenost i sumnju u Budino znanje, on mu je odgovorio poređenjem:
- „Zamisli da pred tobom gori vatra. Da li bi znao: ‘Ovo je vatra što preda mnom gori’?”
- „Znao bih”.
- „Ako bi te neko pitao: ‘Ta vatra što pred tobom gori, na osnovu čega ona to gori?’ – šta bi odgovorio?”
- „Odgovorio bih: Ova vatra što preda mnom gori, gori na osnovu trave i pruća.”
- „Ako bi onda ta vatra pred tobom bila ugašena, da li bi znao: ‘Ova vatra preda mnom je ugašena’?”
- „Znao bih”.
- „A ako bi te neko pitao: ‘Pošto je ta vatra pred tobom ugašena, na koju stranu je otišla: na istok, zapad, sever ili na jug’?” – šta bi odgovorio?”
- „To pitanje nema smisla. Vatra gori na osnovu goriva koje čine trava i granje. Kada je ono potrošeno, ako se ne doda novo gorivo, pošto više nema goriva, ona se smatra ugašenom”.[7]
Buda potom zaključuje da se isto odnosi i na Tatagatu, čiji je um oslobođen.[7]
Literatura
- Gombrich, Richard F. (2005). How Buddhism Began: The Conditioned Genesis of the Early Teachings.. Routledge. ISBN 978-0-415-37123-0.
- Kovačević, Branislav (2014). Ovako sam čuo: Budino učenje na osnovu izvora u Pali kanonu. Novi Sad–Beograd: Srednji put.