Henri Queuille
Henri Queille (31. mart 1884 - 15. jun 1970) bio je francuski radikalni političar, koji je u doba vrijeme Četvrte republike tri puta služio kao premijer.
Henri Queuille | |
---|---|
133. premijer Francuske | |
Mandat 11. rujna 1948. – 28. listopada 1949. | |
Predsjednik | Vincent Auriol |
Prethodnik | Robert Schuman |
Nasljednik | Georges Bidault |
135. premijer Francuske | |
Mandat 2. srpnja 1950. – 12. srpnja 1950. | |
Predsjednik | Vincent Auriol |
Prethodnik | Georges Bidault |
Nasljednik | René Pleven |
137. premijer Francuske | |
Mandat 10. ožujka 1951. – 11. kolovoza 1951. | |
Predsjednik | Vincent Auriol |
Prethodnik | René Pleven |
Nasljednik | René Pleven |
Rođenje | 31. ožujka 1884. Neuvic, Francuska |
Smrt | 15. lipnja 1970. Pariz, Francuska |
Politička stranka | PR |
Odrastao je u plemićkoj porodici, a politikom se počeo baviti nakon završenog studija medicine, kada je zbog ljevičarskih pogleda od svojih protivnika prozvan "crvenim ljekarom". Kao ljekar je služio u francuskoj vojsci za vrijeme prvog svjetskog rata, a nakon toga je postao jedan od najpoznatijih i najuticajnijih političara Treće republike, koji se na nizu ministarskih funkcija gotovo neprekidno izmjenjivao od 1925. do 1940. Iako je početkom 1930-ih bio uključen u zloglasnu aferu Stavisky, krajem iste decenije je sudjelovao u projektu nacionalizacije francuskih željeznica.
Vladu je napustio primirja s nacističkom Njemačkom 1940. godine, a 1941. ga je s mjesta načelnika rodnog mjesta Neuvic smijenio vichyjski režim. U proljeće iste godine ga je u tajnoj akciji RAF-ov avion prebacio u London gdje se priključio De Gaulleovim Slobodnim Francuzima.
Njegovi premijerski mandati su bili obiželjeni uključenjem Francuske u NATO, radom na obnovi turističke industrije, kao i nastojanjem da se zakonskim sredstvima suzbije djelovanje francuskih komunista. Političku karijeru mu je 1958. okončao neuspio pokušaj da suzbije dolazak De Gaullea na vlast i uspostavu Pete republike.
Političke funkcije | ||
---|---|---|
Prethodi: Joseph Capus | ministar poljoprivrede 1924–1925 | Slijedi: Jean Durand |
Prethodi: François Binet | Ministar poljoprivrede (Francuska)ministar poljoprivrede 1926–1928 | Slijedi: Jean Hennessy |
Prethodi: Jean Hennessy | ministar poljoprivrede 1930 | Slijedi: Fernand David |
Prethodi: Désiré Ferry | ministar javnog zdravlja 1930–1931 | Slijedi: Camille Blaisot |
Prethodi: Louis Rollin | ministar pošta, telegrafa i telefona 1932 | Slijedi: Laurent Eynac |
Prethodi: Abel Gardey | ministar poljoprivrede 1932–1934 | Slijedi: Émile Casset |
Prethodi: Louis Marin | ministar javnog zdravlja i fizičkog odgoja 1934–1935 | Slijedi: Louis Lafont |
Prethodi: Albert Bedouce | ministar javnih radova 1937–1938 | Slijedi: Jules Moch |
Prethodi: Georges Monnet | ministar poljoprivrede 1938–1940 | Slijedi: Paul Thellier |
Prethodi: (none) | ministar opskrbe 1940 | Slijedi: Albert Chichery |
Prethodi: (none) | Državni ministar (Francuska) 1948 | Slijedi: (none) |
Prethodi: Christian Pineau | ministar javnih radova, transporta i turizma 1948 | Slijedi: Christian Pineau |
Prethodi: Robert Schuman | premijer Francuske 1948–1949 | Slijedi: Georges Bidault |
Prethodi: Christian Pineau | ministar financija i ekonomskih poslova 1948–1949 | Slijedi: Maurice Petsche |
Prethodi: Robert Lecourt | zamjenik premijera Francuske 1949–1950 | Slijedi: Georges Bidault |
Prethodi: Georges Bidault | premijer Francuske 1950 | Slijedi: René Pleven |
Prethodi: Jules Moch | ministar unutrašnjih poslova 1950–1951 | Slijedi: Charles Brune |
Prethodi: René Pleven | premijer Francuike 1951 | Slijedi: René Pleven |
Prethodi: (none) | Državni ministar (Francuska) 1951–1952 | Slijedi: François Mitterrand |
Prethodi: René Mayer | zamjenik premijera Francuske 1952–1954 | Slijedi: (none) |