Jezični purizam
Jezični ili jezički purizam (lat. purus - čist), jezično ili jezičko čistunstvo, odnosno čistunstvo u jeziku djelatnost je u težnji da se književni jezik, osobito njegov rječnik, približi idealu čistoće tako da se odstranjuju usvojene internacionalne riječi ili riječi iz jezika prema kojima je purizam upravljen u nekom vremenu.[1]
Jezični purizam i nacionalizam
Hrvatska lingvistkinja Snježana Kordić u svom kapitalnom delu Jezik i nacionalizam opisuje brojne veze između jezičnog purizma i nacionalizma. Ona podsjeća da »etničko čišćenje se uvijek prvo odvija u glavama, tj. na području jezika i simbola«.[2] U historijskom osvrtu govori o ulozi purizma u doba nacističke Njemačke, kada je takva »jezična politika bila glavni dio oblikovanja identiteta Rajha«.[2] U nastavku prikazuje strategije purista u Hrvatskoj i razotkriva da je tvrdnja o propadanju jezika mit, i dokazuje da jezični purizam i propisivanje, nametanje i zabranjivanje jezičnih oblika nemaju uporište u znanosti o jeziku jer je lingvistika deskriptivna (opisujuća), a ne preskriptivna (propisujuća) znanost.[3]
Jezično čistunstvo u hrvatskome jeziku
Nakon uspostave fašističke tvorevine NDH, započelo se s nasilnim jezičnim čistunstvom u hrvatskome jeziku, na čemu je osobno inzistirao poglavnik Ante Pavelić.
U glavnom ustaškom glasilu „Hrvatskom narodu", zaboravio se netko i upotrijebio riječ „pogreb" (srbizam). Zaprepastio se Poglavnik, zaprepastio se njegov „dvor", prestravio se njegov osobni ured. Sve je alarmirano. Tko je zločinac? „Hrvatski narod" objavi na čelu lista dva puta uzastopce strogi ukor iz Poglavnikova osobnog ureda s Poglavnikovim upozorenjem da će dotični prestupnik biti kažnjen. [...] Očekivah da ćemo u najskorije vrijeme pozdraviti u logoru jedno „lice" (osobu koja je upotrijebila riječ „pogreb"). Ali kako to „lice" bijaše Pavelićev osobni stenograf ili „brzopisac", pomilovan je, i tako nam izosta ta senzacija.[4]
– Hrvatski književnik Ilija Jakovljević, zatvorenik ustaškog Logora Stara Gradiška, o Pavelićevom jezičnom purizmu
Početkom 1990-ih godina, dolaskom Tuđmana na vlast, ponovo je zaživjela politika jezičnog purizma. Stvarane su nove kovanice kako bi se izbjegla upotreba navodnih "srbizama", odnosno zajedničkih srpskohrvatskih riječi.
Neki hrvatski lingvisti danas smatraju da se zahvaljujući jezičnom čistunstvu hrvatski jezik leksički obogatio te je onda purizam poželjan.[5]
Vidi još
- Hrvatski korijenski pravopis
