Johan Laidoner
Johan Laidoner (Viiratsi, 12. veljače 1884. – Vladimir, 13. ožujka 1953.), estonski general i državnik. Laidoner je bio vrhovni zapovjednik estonske vojske tokom Estonskog rata za nezavisnost te je kasnije bio jedna od najutjecajnijih ličnosti estonske politike u međuratnom razdoblju.
| Johan Laidoner | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije | |
| Rođenje | 12. veljače 1884. Viiratsi, Estonija(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 13. ožujka 1953. Vladimir, Rusija(tada  Sovjetski Savez) |
| Supruga | Maria Laidoner |
Karijera | |
| Odanost |  Rusko Carstvo (1901–1918) Estonija |
| Služba | 1901. – 1920. 1924. – 1925. 1934. – 1940. |
| Čin | general (kindral) |
| Ratovi | Prvi svjetski rat Estonski rat za nezavisnost |
| Vojska | Ruska carska vojska Estonska vojska |
Rođen je 1884. godine u mjestu Viiratsi, tadadšnjoj Livonskoj guberniji Ruskog Carstva. Godine 1901. pridružio se Carskoj vojsci te je aktivno služio u Prvom svjetskom ratu. Nakon Oktobarske revolucije povjerena mu je komanda nad estonskim jedinicama u sklopu ruske vojske. Godine 1918., Privremena vlada Estonije imenovala ga je vrhovnim zapovjednikom estonskih oružanih snaga u Estonskom ratu za nezavisnost.
Nakon rata i potvrde nezavisnosti, Laidoner je služio kao predsjednik u Riigikoguu od 1920. do 1929. godine. U tom je periodu izgradio vrlo blisko prijateljstvo s Konstantinom Pätsom. Tokom neuspjelog komunističkog puča 1924. godine ponovo je imenovan vrhovnim zapovjednikom oružanih snaga, a dužnost je ponovo obavljao od 1934. do 1940. godine, za trajanja tzv. "Doba šutnje", odnosno Pätsove autoritarne vladavine; Laidoner je u tom periodu bio Pätsov zamjenik i potencijalni nasljednik.
Nakon sovjetske okupacije u lipnju 1940., Laidoner je smijenjen s dužnosti vrhovnog zapovjednika,[1] a onda s obitelji deportiran u Rusiju. Nakon početka rata s Trećim Reichom, sovjetske su ga vlasti prvo stavile u kućni pritvor, a onda ga je NKVD i uhapsio. U rujnu 1942. poslan je u zatvor u Moskvi, u kojem su tada bili Konstantin Päts i brojni drugi uhapšeni protivnici sovjetske okupacije. Iz Moskve je premještan u druge zatvore, a 1952. godine osuđen je na 25 godina zatvora. Premješten je u Centralni zatvor u Vladimiru, gdje je i umro 13. ožujka 1953. godine.[2] Pokopan je na zatvorskom groblju, ali njegovi posmrtni ostaci nikada nisu pronađeni.[3]
Njegova supruga, Maria Laidoner, puštena je iz zatvora 1954. godine te joj je dozvoljeno vratiti se u Estoniju. Umrla je 1978. godine u Jämejali.
Reference
Literatura
- Vabariigi Ohvitseride Keskkogu (1934). Johan Laidoner – mälestusi kaasaeglasilt. Tallinn: Ühiselu.
- Deemant, Kaupo; Herodes, Priit; Lään, Irene; Lään, Tanel; Pihlak, Jaak; Pillak, Peep; Reintam, Marika; Walter, Hannes i dr.. (1999). Kindral Johan Laidoner – 115 aastat sünnist. Tallinn: Tammiskilp.
- Lään, Irene; Hiio, Toomas (2008). Ühtekuuluvuse teel. Johan Laidoneri kirjad abikaasale. Tallinn: Varrak. ISBN 9789985316023.
- Pillak, Peep (1999). Johan Laidoner 12.02.1884 – 13.03.1953. Tallinn: Umara. ISBN 9985895045.
- Rosenthal, Reigo (2008). Laidoner – väejuht. Johan Laidoner kõrgema operatiivjuhi ja strateegia kujundajana. Tallinn: Argo. ISBN 978-9949-438-51-8.
- Tuisk, Mart (1938). Ülemjuhataja kindral Johan Laidoner. Vabadussõja võidurikas juht. Tallinn: Kooli-Kooperatiiv.
- Turtola, Martti (2008). Kindral Johan Laidoner ja Eesti Vabariigi hukk 1939–1940. Tallinn: Tänapäev. ISBN 978-9985-62-632-0.
Vanjske veze
- General Johan Laidoner — Estonian War Museum
- Johan Laidoneri Selts (estonski)
- Johan Laidoner at the Ministry of Foreign Affairs (estonski)
- Johan Laidoner Arhivirano 2022-03-25 na Wayback Machine-u at Estonica
- Johan Laidoner at the International Encyclopedia of the First World War