Južnoslovenski jezici

Južnoslovenski jezici su jedna od tri grane slavenskih jezika (uz zapadnoslavenske i istočnoslavenske) koja je geografski razdvojena od govornika ostalih slavenskih jezika pojasom gdje se govori njemački, mađarski i rumunjski jezik. Južnoslavenskim jezicima govori preko 30 miliona ljudi u Jugoistočnoj Evropi. Sami južnoslavenski jezici se dijele na istočnu i zapadnu grupu.

Južnoslovenski/južnoslavenski
Geografska distribucija:	Jugoistočna Evropa -
Genetska klasifikacija:	Indoevropski  Balto-slavenski   Slavenski    Južnoslovenski/južnoslavenski
Podjele:	Istočni južnoslavenski: (bugarski, makedonski). Zapadni južnoslavenski: (slovenski, srpskohrvatski).
ISO 639-5:	zls
Južnoslavenski jezici   Ostali slavenski jezici

Klasifikacija

Južnoslavenski standardni jezici

• Istočna grupa
  • Bugarski jezik
  • Makedonski jezik
• Zapadna grupa
  • Slovenski jezik
  • Srpskohrvatski jezik

S obzirom na diskusije u vezi klasifikacije južnoslavenskih jezika potrebno je skrenuti pažnju na to da se slovenski, bugarski i makedonski temelje na različitim dijalektima i zato se u njihovom slučaju radi o tri zasebna standardna jezika.^[1] Nasuprot njima, standardni jezik Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore temelji se na istom dijalektu (štokavskom),^[2] pa se zato ne radi o četiri standardna jezika nego o četiri varijante^[3] jednog policentričnog srpskohrvstskog standardnog jezika.^[4] Kriterij za klasifikaciju u varijante istog policentričnog standardnog jezika je od samih početaka teorije policentričnosti zajednička dijalektalna osnovica.^[5]

Osamostaljenji dijalekti

• bugarski: banatskobugarski dijalekt
• srpskohrvatski: moliškoslavenski govor, gradišćanskohrvatski govor
• slovenski: prekmurski jezik, rezijanski jezik