Koalicijska vlada Demokratske Kampućije

Koalicijska vlada Demokratske Kampućije ដ្ឋាភិបាលចំរុះកម្ពុជាប្រជាធិបតេយ្យ (1982–1990) Narodna vlada Kambodže ដ្ឋាភិបាលជាតិនៃកម្ពុជា (1990–1993) Privremena vlada u egzilu • Međunarodno nepriznata država ←   1982. – 1993.   → Zastava Grb Himna: "Dap Prampi Mesa Chokchey" Teritorij Kambodže, kojim je upravljala NR Kampućija Glavni grad Nije specificiran Glavni grad u egzilu Phnom Penh Jezik/ci kmerski jezik Vlada Privremena vlada u egzilu Državni poglavar  - 1982. – 1987. Norodom Sihanouk Potpredsjednik  - 1982. – 1993. Khieu Samphan Premijer  - 1982. – 1993. Son Senn Historija Hladni rat  - Osnivanje 22. lipnja 1982.  - Pariški sporazum 23. listopada 1991.  - UNTAC-ova misija 15. ožujka 1992.  - Obnova monarhije 24. rujna 1993.

Koalicijska vlada Demokratske Kampućije (kmerski: ដ្ឋាភិបាលចំរុះកម្ពុជាប្រជាធិបតេយ្យ Odthaphibeal Chamrouh Kampouchea Brachathibtey), od 1990. godine znana kao Narodna vlada Kambodže (kmerski: ដ្ឋាភិបាលជាតិនៃកម្ពុជា Rodthaphibeal Cheate nei Kampouchea), bila je koalicijska vlada u egzilu formirana od tri ključne skupine kambodžanske politike – Sihanoukove stranke FUNCINPEC, Crvenih Kmera (u vidu Partije Demokratske Kampućije) te Narodnog fronta za oslobođenje kmerskog naroda – formirana 1982. godine na ruševinama komunističkog režima Demokratske Kampućije. Za većinu vremena svog postojanja, bila je međunarodno priznata vlada za teritorij Kambodže, iako nije imala faktičnu vlast.

Prije službenog formiranja koalicije, Sihanoukov pokret FUNCINPEC i Son Sennov Narodni front dobili su određenu vojnu i financijsku pomoć od Sjedinjenih Država, koje su u sklopu Reaganove doktrine željele ograničiti sovjetski i vijetnamski utjecaj u Kambodži. Tokom 1982. godine, te su se dvije frakcije ujedinile sa svrgnutim Crvenim Kmerima, koji su od 1979. godine djelovali kao gerilci. Nakon postignutog sporazuma, svečano potpisivanje koalicijskog sporazuma održano je 22. lipnja 1982. godine u Kuala Lumpuru. Predsjednikom iste postao je princ Norodom Sihanouk, dok je njegov potpredsjednik i ministar vanjskih poslova bio Khieu Samphan. Son Senn je postao predsjednik koalicijske vlade.

Unatoč činjenici da je provijetnamska NR Kampućija izvršavala faktičnu vlast u Kambodži, predstavnici Crvenih Kmera su i dalje jedini uživali priznanje u Ujedinjenim nacijama. Uz Kinu i Sjedinjene Države, većina zapadnih zemalja podržavala je koalicijsku vladu, dok su na strani NR Kampućije bili Vijetnam, Sovjetski Savez i većina Istočnog bloka. Ujedinjene nacije su dva puta glasovale o izbacivanju predstavnika Crvenih Kmera iz Generalne skupštine, međutim oba puta je isti zadržao svoju poziciju; drugi put je bio 91 glas za i 29 protiv, uz 26 suzdržanih, dok je prvi put (1981.) bilo 77 za, 37 protiv i 31 suzdržan. Čak je i Sjeverna Koreja priznavala koalicijsku vladu, što i nije toliko neobično u kontekstu činjenice da je njezin vođa, Kim Il-sung, pružio Sihanouku utočište nakon puča 1970. godine. Tokom sastanka s Kimom 10. travnja 1986. godine, Sihanouk je dobio garancije da će ga Sjeverna Koreja nastaviti priznavati kao jedinog legitimnog državnog poglavara Kambodže.

Godine 1987., Sihanou se privremeno povukao s mjesta državnog poglavara, što je u Hanoiju i Moskvi pobudilo nade da će princ napustiti koaliciju. Tri godine kasnije, malo prije potpisivanja Pariškog mirovnog sporazuma, koalicijska vlada mijenja ime u Narodna vlada Kambodže. Službeno je raspuštena 1993. godine, nakon obnove monarhije u Kambodži. Godinu dana kasnije, Crveni Kmeri su formirali međunarodno nepriznatu vladu koja je trebala figurirati kao rival legitimnoj vlasti, ali njezin je stvarni utjecaj bio zanemariv.